U sklopu Osječkog ljeta kulture za sam kraj vikenda u Parku kulture nastupao je Darko Rundek s Jazz orkestrom Hrvatske radiotelevizije.

Vikend prepun koncerata i događaja u Osijeku povodom raznih manifestacija završio je vjerojatno na najbolji mogući način – u Parku kulture (Perivoju Kralja Petra Krešimira IV.) u večernjim satima, gdje je u sklopu Osječkog ljeta kulture nastupao Jazz orkestar HRT-a, jedan od najdugovječnijih big bandova na svijetu, izvodeći pjesme neponovljivog Darka Rundeka.

Ima već pokoja godina da je javnost prvi put mogla čuti i doživjeti Rundekove pjesme u dosta drugačijem, jazz aranžmanu – suradnja s Jazz orkestrom Hrvatske radiotelevizije otpočela je 2019. godine i tako je nekoliko puta ovjekovječena video materijalom cijelog koncerta, primjerice koncert na krovu Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu ili „Sunčana strana Prisavlja“, serija koncerata u produkciji HRT-a. Rasprodani koncerti odavali su ogroman interes publike za Rundekovom pjesmaricom u novom ruhu, a o interesu prema kvaliteti i neospornom majstorstvu ovakvog orkestra ne moramo trošiti puno riječi – Miron Hauser, dirigent i voditelj orkestra zajedno je s Lukom Žužićem i Makom Murtićem rearanžirao i dekonstruirao dobro poznate aranžmane i zajedno su s plejadom fantastičnih glazbenika obogatili ionako bogat Rundekov opus.

Ogroman broj ljudi okupio se oko ograđenog dijela pozornice, sjedećih mjesta i tribine i ta brojka je s minutažom koncerta kontinuirano rasla, potpuno neovisno o tome što je Rundek bio u neposrednoj blizini tri tjedna prije, u Bilju sa svojom Ekipom. Nekoliko minuta iza devetke na binu se penju puhači, gitarist, kontrabasist, klavirist, maestro i maestro u jednoj drugoj sferi, Darko Rundek. Uvježbani i ujednačeni repertoar kojega uvijek izvode u nepromijenjenom obliku započeo je sa šarmantnom „Ti i ja“, koja je svoj potencijal imala još od objave 2002. godine, ali su je neki drugi hitovi s albuma „Ruke“ uspjeli potpuno zasjeniti.

Nekoliko takvih skrivenih dragulja Rundekovog opusa udahnulo je sasvim novi, zasluženi život u jazz aranžmanima, kao što su primjerice i „Slick Senorita“ i „Wanadoo“ s odličnog, ali dosta marginaliziranog „Mhm A-ha Oh Yeah Da-Da“ albuma iz 2006. godine. Igor Pavlica „Najgori“ opet je bio „najgori“ u svojem performansu tijekom „Wanadooa“, a njegovo drugarstvo s Rundekovim svim mogućim postavama još od Haustora očito nikada neće završiti. Treba spomenuti i odličnu Maju Rivić, koja je zajedno s Pavlicom Rundeku davala vokalnu podršku. „Bi mogo da mogu“ izvedba pokazala je, primjerice, kako je ipak potrebno nešto vremena da se Rundek akumulira s orkestrom i pratećim vokalima, da osjeti pozornicu i publiku i da, kao što je umjetnički voditelj Miron Hauser rekao, postanu svjesni kako nakon dugo vremena sviraju pred živom publikom.

S obzirom da mi je ovo ne-znam-koji Rundekov koncert, veselilo me po prvi puta čuti sve te odlične kompozicije u nekim svježim, drugačijim bojama. Još me više veselilo čuti neke Haustorove „krasotice“ koje nisam ni u kojem obliku dosad uživo imao prilike čuti – „Uhode“ i „Čudne misli“. Ne moram previše ni spominjati da je publika najviše „odvalila“ na neprikosnovene hitove – „Šejn“, „Ena“, „Apokalipso“ i krajnju, genijalnu „Šal od svile“, iako me pomalo iznenadila „prekomorna“ atmosfera u trenutcima tih hitova – nisam čuo previše glasova kako pjevuše, no vjerujem da je to iz više razloga, od sjedilačkog koncerta, do tišeg ozvučenja samog po sebi, pošto je ipak riječ o orkestralnoj izvedbi. Nizali su se redom vrhunski glazbenici koji su „solirali“ u svakoj pjesmi, od trube, tube, trombona, saksofona, flaute, klavira, gitare…a posebno su nas iznenadili i izvedbom pjesme koja nije bila na popisu, niti u spomenutim video prijenosima koncerata – sjajna i eklektična „Duhovi“ s prvog Haustorovog albuma iz davne 1981. godine.

Zamišljam se u ulozi prolaznika gradom koji nema pojma što se tada sve događa u gradu, već ide svojim poslom ili u klasičnoj je nedjeljnoj šetnji – prolazeći pokraj Parka kulture, odjednom vidi mnoštvo ljudi i pozornicu odmah pored pješačke staze, ljude koji sjede na dekama, piju pivo, vino, sokove, uživaju u onome što čuju i slušaju, a to je jedan od naših najvećih kantautora svih vremena, uz crème de la crème hrvatskog jazza – i to potpuno besplatno. Upravo zbog te sličice koju sam si stvorio u glavi, da jedan ovakav grad u jednom dijelu godine ima i ovakav više nego kvalitetan glazbeni doživljaj (a to u potpunosti i zaslužuje), zahvaljujem se organizaciji Osječkog ljeta kulture na priuštenom mentalnom odmoru i barem privremenoj nebrizi za glazbeno-kulturni aspekt ponude i potražnje u Osijeku. Broj ljudi govori koliko je ovo bio fantastičan i potreban doživljaj, a Darko Rundek i cjelokupni orkestar govore kako još imaju puno toga zajedničkoga s nama za podijeliti u budućnosti.

Sve fotografije u članku preuzete su s facebook stranice “Osječko ljeto kulture“