Na Trgu Vatroslava Lisinskog u Osijeku u limitiranom je kapacitetu Damir Urban sa svojom Četvorkom održao jedan poseban koncert.

Primarno gledajući iz perspektive mjesta radnje, Urban je za prvi koncert nakon dugo vremena izabrao baš Osijek, i to u kakvom proširenom i obogaćenom izdanju – na pozornici su mu se pridružili vrsni gitarist Ante Gelo i Gudački orkestar. U takvoj smo ih formaciji mogli vidjeti samo na nekoj TV emisiji i do sada u Rijeci krajem rujna prošle godine, stoga se za osječku publiku inače često i rado viđen gost uhvatio one poznate montipajtonovske: And Now for Something Completely Different.

Kako je kalendar skočio na srpanj, tako su se pojavile i prijetnje da će se zbog novih limitiranosti javnih događanja moguće otkazati koncert, kao i svaki koji slijedi u prvom dijelu mjeseca u Osijeku. Nakon dan i pol određene neizvjesnosti, donositelje odluka i restrikcija uhvatio je glas razuma i odlučili su ostaviti unaprijed organizirane koncerte (one do 15. srpnja) bez velikih promjena, dakle, iznad 100 ljudi i dalje je smjelo prisustvovati open-air događajima.

Koncert je bio osmišljen kao numerirano stajanje za barskim stolovima, a trg Vatroslava Lisinskog ima i previše kapaciteta da se na njemu slučajno ne pronađe sva zainteresirana publika. Nećemo i ne želimo previše trošiti riječi na sve gluposti oko restrikcija i notorne nebuloze kada je u pitanju koncert na otvorenom, koje zatim uzrokuju probleme i u organizacijskom smislu po pitanju publika pa i novinara, no, ne preostaje nam ništa drugo nego prilagoditi im se – ili ih bojkotirati.

Mnogo je razloga zbog kojih su Urban & 4 obilježili glazbenu 2020. godinu: osim što su bili nominirani za Porina u pet kategorija, a osvojili čak četiri (najbolja pjesma „Iskra“, najbolja izvedba grupe s vokalom, najbolji video broj i album „Live at Lisinski“ za najbolju snimku), Urban je i ove godine odnio Porina za najbolju mušku vokalnu izvedbu s pjesmom „Nitko osim nas“. Zatim, u doba prošle godine kada je bilo upitno treba li izaći iz kuće ili ne, Urban je s bendom u turističkom busu obilazio riječke kvartove i održavao mini koncerte na ulicama, što je iznimno kreativno bilo samo po sebi. U jeku pandemije su osmislili demo verziju pjesme „Pseća oluja“ i zajedno sa svim zainteresiranim glazbenicima/publikom kreirali finalnu verziju, a sudjelovati u aranžmanu jedne Urbanove pjesme je, priznat ćete, nemala čast. Sve su ovo bili razlozi da osječka publika dočeka ekipu raširenih ruku i načulenih ušiju, a tako je od samog početka svirke i bilo.

S pola sata zakašnjenja, na pozornicu dolaze orkestar, Gelo, Bratonja, Bradaschia, Markovski, Toman i Urban. Vidno nervozan, ali pozitivan i raspoložen, napomenuo je kako se cjelokupna ekipa s pozornice okupila danas popodne nakon dugo vremena, odradili probu, a da je ovo što će sada pred nama izvoditi nekakav oblik „generalke“. Spomenuta „Pseća oluja“ otvorila je koncert, a ogroman potencijal u kvaliteti aranžmana gudački orkestar pokazuje već u drugoj pjesmi „Sutra ćemo pričati“. Nizalo se još nekoliko novijih koje još nemaju svoje utjelovljenje u nekom albumu, iako je postalo samo pitanje vremena kada će to biti (posljednji autorski album je „Mamut“ iz 2014. godine), a zatim su krenuli hitovi u potpuno drugačijoj atmosferi, ambijentu, aranžmanima: „Odlučio sam da te volim“, „Ruke“, „Samo“, „Glas jeka“, kultna „Budi moja voda“…U ovim momentima usijanja bilo je već jasno kako će ovo biti posebno upamćen urbanovski koncert u Osijeku, a to se moglo vidjeti i na vidno raspoloženoj i sve opuštenijoj glavnoj zvijezdi kako je koncert odmicao.

Da nije bilo mjesta odušku i smirenju, pokazale su to izvedbe klasičnih „Nebo“, „Iskra“, „Mjesto za mene“, „Mala truba“ s jednom posebnom dozom zajebancije među bendom, orkestrom i Gelom, a onda je uslijedio za kraj prvog dijela „Astronaut“, kojemu možda i najviše odgovara ova gudačka priča. Improvizaciji i iznenađenjima nije bio kraj, jer odmah po povratku na stage i izvedbi pjesme „Moja“, ekipi se odjednom pridružio Miloš Nikolić, novosadski trubač kojega bend poznaje nekoliko godina otprije neke svirke u Novom Sadu, a koji se, slučajno ili ne, našao pored pozornice u trenutku džemanja benda. Na fantastičan je način obojao izvedbu pjesme zajedno s gudalima i vrsnim Gelom i bendom te smo uspjeli i uživo čuti pravu „malu trubu“. „Dirigent“ i „Ocean“ bacili su nas na počinak nakon više od 2 sata neprekidne svirke.

Jedan čovjek kojemu valja svakako posvetiti dio teksta je – Ante Gelo. Šta čovjek radi s tom gitarom, kako ju plete, kako u njegovim rukama sve izgleda jednostavno…odlike su to pravog i istinskog majstora, koji je zaslužan i za vođenje ovog odličnog mladog gudačkog orkestra, na čemu im također treba čestitati. Nije baš uvijek jednostavno svirati pored Urbanovih intervencija, improvizacija i mijenjanja odluka tijekom izvedbi.

Pratim Urbanove koncerte i glazbu od malih nogu, bio sam na 15-ak koncerata u raznim oblicima, atmosferama, festivalima, klubovima…teško me što više može iznenaditi ili izbaciti iz kolosijeka, pogotovo što se ne volim koristiti takvim riječima, ali moram priznati da sam iskreno oduševljen ovom postavom i ovim aranžmanima. Mogu se tu nalaziti manjkavosti ili viškovi oko u kompozicijskom kontekstu, kada bi se baš krenulo kopati da se nešto negativno pronađe, ali dojma sam kako većina dijeli sa mnom mišljenje – ovo je Urban kakvog još nismo doživjeli i kakvog možda više ni nećemo u Gradu na Dravi, a istovremeno i baš onakav koncert kakav nam je trebao – svjež, inovativan, kreativan i poseban.

Sve fotografije preuzete su sa stranice “Koncerti u Osijeku“