Bilo je tu svega kroz godine. Čujem ljudi već govore: „Ma ne znaš to nikad s njim.“, „S Baretom si uvijek na kocki.“, „Hoće li moći?“, „Hoće li se zakačiti na nekoga iz publike?“. Sjećate se? Sjećam se i ja. No, ovoga puta ne. Ovoga puta stolica na bini, voda i gotovo dva sata čistog životnog bluesa.

U vidno dobrom raspoloženju za održati koncert, ali životno umornog stava, najveći i jedini preostali hrvatski rock pjesnik i bard zauzima kupolsku pozornicu osječkog dvorišta Stare Pekare, točan kao švicarski sat, i otvara svoju knjigu bluesa s pjesmom „Ljubav Krvari“.

Foto: Facebook stranica Koncerti u Osijeku

Kada kažem jedini preostali, to stvarno i mislim jer nema osobe na sceni u RH koja je čitav život stvarala pjesme, i još stvara, onako – iz jaja! Onako sa samog dna kace, natopljene životom, ali prije svega istinom. Glazba i lirika, a pogotovo rock glazba i rock lirika, može biti prava samo i isključivo ako je iskrena. Ako se u svakom stihu svake pjesme nazire lik koji ih je pisao. Ako u svakom slovu i svakoj noti osjećamo prisustvo autora. A Goran Bare je majstor iskrenosti, čovjek na zemlji, čovjek koji osjeća okolinu i svijet kroz koji se kreće. I onda kada na četvrtoj stvari u večeri – „Ništa Lažno“ – otpjeva „moja tuga moj je život / moj život, ništa lažno“ dignu vam se dlake na rukama od toliko sirovosti u tom bluesu.

Foto: Facebook stranica Koncerti u Osijeku

Sudeći po obavijesti nekoliko sati prije koncerta kako je ostalo svega nekoliko desetaka karata koje se čuvaju za ulaz, svirka je vrlo vjerojatno bila rasprodana, a redovi su išli sve do Trga Svetog Trojstva. Nakon uvodne, već spomenute, „Ljubav Krvari“ nastavlja se sve uz „Fantastičnu Vatru“, „Grešnika“, spomenutu „Ništa Lažno“, „Daj Mi“, „Depresijom“ s Teških Boja, klasikom „Mršavi Pas“ te ponovo s pjesmom s posljednjeg albuma Nuspojave – „Skarabej Go-Go“. Ono što je ovdje bitno i spomenuti je Baretov talent za vječno okruživanje dobrim glazbenicima. Oduvijek je imao vrhunske sastave, još od prvih postavi Majki pa preko Plaćenika te sadašnjeg ansambla koji ga prati. Sve sirotinja, kako se šalio sinoć Goran, ali izvrsni glazbenici. Ne zna se tko je siromašniji od koga i tko bolje svira. Za financijsku situaciju ne znam, ali Alen Tibljaš na bubnju, Mario Rašić na basu, Davor Rodik na pedal steel slide gitari i gitari, Kruno Domaćinović na gitari i gospodin na klavijaturama kojem ne znam ime su best of the best. Glazbenici s kojima možeš što god ti srce poželi. Glazbenici koji su spremni i zapeti ko puške za svaku Baretovu improvizaciju, na svako iskakanje iz okvira. Životna kilometraža kod takvih glazbenika se osjeti u svakoj odsviranoj noti, a ovo su pravi igrači i majstori svog zanata.

Foto: Facebook stranica Koncerti u Osijeku

Sve se nastavilo s malo drugačije aranžiranom „Put Ka Sreći“ te novim singlom „Rođen Za Suze“. Zatim je uslijedila grmljavina iz publike, uz pratnju baklje, na „A Ti Još Plačeš“ a hitoidnost se nastavila uz „Teške Boje“, „Vrijeme Je Da Se Krene“, „Mene Ne Zanima“ te za kraj – na bisu – „Ja Sam Budućnost“. Uz kratki „arrivederci“ od Bareta pozornica se ekspresno ispraznila a gomila ljudi uputila se prema izlasku u 23 sata.

Foto: Facebook stranica Koncerti u Osijeku

Nakon nešto manje od dva sata čitanja manifesta Baretovog životnog bluesa u Staroj Pekari može se podvući nekoliko zaključaka. Bare je profesionalan, pije vodu, ispričava se za greške iz prošlosti, stolica na pozornici postala je obavezan dio inventara, a iz njegovog glasa sad sve više isijava taj život koji je vidio sve, koji je grebao po dnu kace, koji je išao do pakla i nazad. Sve to sada puno više proročki zvuči – kao neka blues misa na kojoj svi prisutni slušaju i uživaju u jedinom preostalom pravom i sirovom rock ‘n’ rollu u Hrvatskoj. Moglo se tu još toga možda čuti, ostalo je puno neodsviranih stvari koje je možda malo vjernija publika iščekivala, uključujući i mene, ali što je tu je. Bit će još misa, bit će još prilika. Ali nikad više neće biti ovakvog bluesera i pjesnika i majstora rock ‘n’ rolla i karizmatika na pozornici – sve u jednom. Takav se rađa samo jednom. Živio Bare i pozdrav iz Osijeka!