U dvorištu Stare Pekare Hladno Pivo je održalo koncert pred mnogobrojnom osječkom publikom, u organizaciji Kulturnog centra Osijek i Los Angeles Agency.

Eto ga na. I službeno je procijenjen najtopliji dan ovog dijela godine – 24. lipnja. U Gradu na Dravi se, osim borbe s ekstremnom vrućinom, predvečernja bitka vodila i s najomraženijim letećim stvorenjima čiji naziv nastojimo ne izgovarati jer imamo ptsp-ovski strah da će nam ruke po tijelu poletjeti same od sebe. Ipak, sve najave koje su prethodile ovom datumu kreirale su jednu atmosferu u Osijeku kakvu nismo mogli osjetiti duže vremena, iz dobro nam znanih razloga. Osim najave Osječkog ljeta kulture i pojedinih drugih događanja, ekipa iz Kulturnog centra Osijek i Stare Pekare – edukativnog i informativnog turističkog centra za mlade, u suradnji sa zagrebačkom Los Angeles Agency, brendirali su kraj lipnja i dio srpnja događajima okupljenim pod ultra-jednostavnim nazivom: Koncerti u Osijeku. Ne pamtim moment kada se u Osijeku događalo 12 koncerata u rasponu od 20-ak dana, podjednako raspodijeljenih za svačije ukuse, a koji opet sadrže i tu urbanu prizmu. O svima njima riječi će biti naknadno, a u ovom tekstu fokusirat ćemo se na glavnog aktera najtoplijeg dana u godini, a to je Hladno Pivo.

Momci iz Gajnica posljednji su put, ako me pamćenje dobro služi, u Osijeku nastupali 2019. godine na jubilarnom 20. Pannonian Challengeu, a od tada su tijekom pandemijskog razdoblja bili nešto tiši po pitanju kreativnog zanosa, pa smo tako u posljednjih godinu i pol dana dobili tek pokoji novi singl i videospot. Koncert u Osijeku započeo je pola sata nakon najavljenog termina, što je za koncert tijekom radnog tjedna relativno podnošljiv odmak. Stvarno je ugodno bilo vidjeti koliki se broj ljudi okupio, unatoč tome što je jasno kako je ovakav oblik zabave svima nasušno bio potreban, stoga veliki interes uopće nije bio iznenađujuć.

Mile Kekin i njegova vesela družina započeli su koncert s posljednjim albumom „Dani zatvorenih vrata“, a to su bile „Vjeruj u mene“, „Imam majicu“ i „Dibidus“. Na početku se već moglo zaključiti kako će atmosfera biti odlična, pogotovo od sredine prema kraju koncerta, kada krenu s hit dijelom setliste. To je najbolje na početku pokazao „Šamar“, ali ekipa je jako dobro reagirala i na najnovije „Kišna nedjelja“ i pjesmu s vjerojatno dosad najvećim hejtom u vidu onih tipičnih komentara: „Prodali su se“, „Zbogom Hladno Pivo“, „Mlako Pivo“ itd., a to je najsvježiji duet i to ne s bilo kime, već sa Sanjom Doležal, pod nazivom „Carpe Diem“. O daljnjem tijeku koncerta mislim da ne moram previše duljiti – kako se koji hit nizao, tako je dvorište Stare Pekare buktilo, bilo da su to „Mlohava ćuna“, „Pjevajte nešto ljubavno“, „Čekaonica“, „Zimmer frei“, „Nije sve tako sivo“…a jedni od pamtljivih trenutaka večeri svakako su „Teško je ful biti kul“, kada je momak iz prvih redova odradio Edin dio kao da ga je sam pisao, zatim „Bubašvabe“, koje su uspješno izmoljene nakon naricanja od samog početka giga. Također, pred kraj koncerta i nestanak Hladnog Piva, na šanku je i zapravo nestalo hladnog piva! Noseći se s tom patnjom uspjeli smo još čuti i „Ezoteriju“ kao česti epilog, a nakon kratkog bisa i još poneku hitčinu.

Nije ovo bio najsavršeniji i najbolji koncert kojeg je Hladno Pivo održalo u Osijeku od pamtivijeka, ali svakako će ostati upamćen i obilježen kao povratak, zapravo pronalazak izgubljenih emocija kakve samo možemo doživjeti na koncertima bendova ovakvog ritma i ovako dobrog, „evergreen“ opusa. Nostalgija je gadna stvar, ali kada imamo priliku za povratiti događaje, sva vrućina, neprijatne okolnosti svakodnevice i druge napasti padnu u totalni zaborav, barem na tih dva sata. U nekim drugim okolnostima priznajem da ne bih otišao na koncert Hladnog Piva u gradu jer sam ih stvarno imao prilike previše puta slušati, no bio sam siguran kako će ovo biti poseban doživljaj i kako će se isplatiti pohoditi koncert, „samo za taj osjećaj“.

Sve fotografije preuzete su sa stranice “Koncerti u Osijeku“