U subotu, 7. ožujka, posjetili smo Sax u kojem su Meritasice proslavile 20 godina od izlaska hvaljenog albuma “Igra”.

Da se Meritas i Sax vole mogli smo posvjedočiti već u nekoliko navrata kada su nam priredili sve one intimne, emotivne koncerte za pamćenje! Što one solističke, što one s Jelenom Radan. Da ta magija još uvijek traje dokazali su nam i ove subote tijekom proslave velikih dvadeset godina od izlaska njihovog drugog studijskog albuma naziva “Igra”.

Vidno uzbuđene i sretne stupile su na pozornicu zajedno sa bendom kojeg čine Ivan Božanić na električnoj gitari, Zdeslav Klarić na klavijaturama, Mladen Munivrana na bas gitari te Danijel Tuškan na bubnjevima. I tako je započela još jedna runda ove čarobne igre. Svakom pjesmom Anita i Meri su se sve više opustile i upustile u razgovor s publikom. Naravno, nije manjkalo ni riječi hvale svima koji su na bilo koji način pomogli ovoj priči. Kao što smo i naviknuti, Meri je bila ona koja je većinu vremena “držala govor”, dok se Anita k’o Anita stidljivo, sa velikim smiješkom, držala svoje gitare te je tek kad i kad dobacila koju misao i riječ koja bi svaki put podigla atmosferu. Uz već poznate hitove i uspješnice poput Igre, Dan je tvoj, Još jednom, Napokon, Na kraju sna i druge, izveli su i nešto novije stvari poput Blizu ljubavi i Radi nas.

Još jedan od noviteta igre bila je i jedna gošća koja im se na nastupu pridružila po prvi put, a riječ je o mladoj nadarenoj kantautorici Ireni Žilić. Uz gitaru nam je otpjevala obradu pjesme Budim se, te je priznala kako ima veliku tremu jer joj je velika čast i ponos nastupati uz glazbenice čije je pjesme još kao tinejdžerka svirala u svoja četiri zida. Po reakcijama publike, ali i onima od samih Meritasica, možemo sa sigurnošću reći da nas nije ni najmanje razočarala, štoviše, bila je to jedna fantastična obrada koju bih opet rado slušala. Također, moram priznati da sam je prvi put čula kako pjeva na hrvatskom jeziku te me stoga njzina izvedba još više oborila s nogu.

Svaki dan je kloniran, prazan, dug i dosadan, ali na koncu svega – svaki dan je novi dan! Na nama je da živimo, da se borimo, da se volimo, da budemo svoji i da vjerujemo! Svemu tome uče nas Anita i Meri već godinama kroz svoje pjesme i stihove, kroz igru koju su započele i koja će zauvijek biti tu da nas pouči i podsjeti na ono bitno. I zato “sada kreni, ti prati me, uvijek budi svoj. Trči, ne daj svoje vizije, ovaj dan je tvoj!”