Ususret još jednom izdanju AntiValentinova popričali smo sa Đimijem (Neki to vole vruće) koji nam je otkrio puno toga, pa i novi CD koji je u nastanku.

Još nekoliko dana dijeli nas od petog izdanja AntiValentinova. Prve večeri ovog dvodnevnog festivala odvijat će se pravi retro tulum na kojem će, između ostalih, nastupiti i kultni Neki to vole vruće. Što oni misle o samoj ideji AntiValentova te što nam sve spremaju, a i neke planove za budućnost, otkrio nam je Miroslav Stanić Đimi.

Đimi, lijep pozdrav! Pred nama je još jedna godina i nadamo se da će biti dobra i prepuna iznenađenja kao i ona prošla kada ste se vratili nastupima i pokazali svima da neki to vole vruće i nakon svih tih godina. Pred vama je prvi ovogodišnji nastup koji će se održati u sklopu 5. izdanja AntiValentinova. Jeste li ikad do sada imali prilike nastupiti na sličnom događajima ovakve tematike?

Moram priznati da još nismo imali prilike nastupati na događaju tematike kao što je AntiValentinovo. Pozdravljam ideju, kao i sve druge ideje koje na određeni način „odskaču“ od nekih uvriježenih manifestacija. AntiValentinovo, po mom mišljenju, također slavi svojevrsnu ljubav – ljubav prema druženju, glazbi, prijateljima i dobroj zabavi. Stoga upravo to i očekujem.

Što mislite o samoj ideji „AntiValentinova“? Pritom ne mislim samo na glazbeni događaj već na samu poruku i njegovo značenje.

Iako negativnog predznaka, nazivom sugerira na ideju da taj dan nije rezerviran isključivo za zaljubljene osobe. A zašto bi i bio? Smatram da neki ljudi, što se konkretno Valentinova kao dana zaljubljenih tiče, ne drže do tog dana kao dana u godini kada bi se na neki poseban način trebalo iskazivati i slaviti ljubav. Kad ste zaljubljeni i sretni, svaki vam je dan Valentinovo.

Prvu večer u petak, 14. veljače, nastupit ćete na pravom retro tulumu uz velike domaće zvijezde osamdesetih i devedesetih kao što su Alka Vuica, I.BEE, Ella i Minea, Kuzma & Shaka Zulu te već dobro poznatog i cijenjenog DJ Knežu koji nas uvijek oduševi svojim glazbenim izborima. Vjerujem da ste u svojim ranijim danima imali doticaja s nekim od navedenih glazbenika. Imate li možda među njima svog favorita? Zašto?

Naravno, svi se međusobno znamo, s nekima dulje, s nekima kraće i površno, no sve ih cijenimo kao ljude i glazbenike jer svi oni, kao i mi, imaju iza sebe bogate karijere, posebice gledajući na razdoblje 90-ih godina. Alka je, osim drage nam prijateljice, autor brojnih naših tekstova. S Ivanom, Ellom i Mineom smo imali prilike više puta nastupati, dio čega se odvijao u ratna vremena.

Što se festivalske scene tiče, ista se u mnogočemu promijenila. Prije 30 ili 40 godina festivali su bili isključivo natjecateljskog karaktera. Danas postoji brojni festivali najrazličitijih tematika i rjeđe natjecateljskog karaktera. U tom mi je smislu drago što raznovrsna ponuda daje priliku mladim glazbenicima da se afirmiraju, a onima koji ih slušaju da uživaju u atmosferi koja im se sviđa.

Vidjela sam komentare u kojima ljudi pišu kako je vaše vrijeme odavno prošlo te da živite na staroj slavi. S druge strane, ima onih koji kažu kako današnja glazba ništa ne valja i ne može se uopće uspoređivati s onom iz osamdesetih i devedesetih. Kakvo je vaše mišljenje?

Vjerujem da većina ljudi doista s nostalgijom gleda na period 80-tih i 90-tih godina. I sam smatram taj period „zlatnim dobom“ glazbe, dobom najvećih hitova koji su s vremenom postali evergreeni i jednako su popularni danas kao i tada. Glazba se tada radila, ali i slušala, na drugačiji način. Prvenstveno u pogledu kvalitete, a koju opet dokazuje trajnost iste.

Današnje doba je doba hiperprodukcije. Pjesma koja je „izašla“ danas, za mjesec dana je već stara i ustupa svoje mjesto sličnima. Na takav način teško što „ostaje“ za nadolazeće generacije. Tako da da, smatram da postoji nostalgija za kvalitetom, melodijama i smislenim tekstovima, nostalgija za glazbom stvaranom u nekim drugim možda zdravijim vremenima, glazbom koja je vječna.

Većina publike će vas danas svrstati u „trash“. No, svi znamo da mlade generacije na to ne gledaju doslovno kao na smeće već kao na nešto što su njihovi roditelji slušali te je još uvijek tu i traje. Naravno, niste vi jedini primjer. Pogledajmo jednu Vesnu Pisarović, čija se glazba također svrstava u trash, a čiji je povratak izazvao sveopće oduševljenje te će za dva mjeseca održati samostalni koncert u Domu Sportova. Kako vi gledate na tu „trash“, ali i slične etikete koje se nameću? Što je po vama zaista trash na našoj sceni?

Dugo mi je trebalo da se pomirim na neki način sa nazivom „trash“, ali nakon reakcija iste te mlade publike (koja je taj termin izmislila) na našim koncertima, imam osjećaj kao da je to naziv dan od milja. Ta mlada publika ne smatra taj naziv negativnim.

Ja bih nazvao trash-om glazbu koja ne ostaje, koja se vrti mjesec ili dva i nakon toga pada zauvijek u zaborav. Takvih pjesama danas ima u izobilju i na stranoj i na domaćoj sceni.

‘Niti ljubav, niti karanje, samo tulumarenje!’, slogan je ovogodišnjeg izdanja. Što nam vi sve spremate? Uz koje ćemo sve pjesme tulumariti?

Ha ,ha…Pa s obzirom da neće biti kako slogan kaže, ni ljubavi, ni karanja, ostaje nam tulumarenje. Dat ćemo sve od sebe da tako i bude. Iako je u našim pjesmama ljubav najčešća tema, siguran sam da to neće pokvariti dobar tulum. Uz Jeans generaciju, Teška vremena, Kakva noć, Medu moj i šećeru, Kalifornija i još puno poznatih hitova, garantiramo dobru zabavu.

Vjerujem da bi svi vaši fanovi, uključujući mene, voljeli od vas čuti neku novu autorsku pjesmu. Spremate li možda kakav novi materijal? Singl, spot, album možda?

Tako je. Radimo na novim pjesmama i neke ćemo izvesti i na ovom koncertu. CD je u pripremi. Polako ali sigurno. Nigdje nam se ne žuri. Mladi smo još.

Za kraj, kakvi su vam koncertni planovi nakon AntiValentinova? Imate li možda već neke dogovorene datume za ljeto?

Osim rada na novim pjesmama, u tijeku su dogovori za toplija vremena, tako da već imamo rezervirane neke datume za proljeće i ljeto.