Apocalyptica je još jednom napunila Tvornicu Kulture.

Apocalyptica se nakon samo svije godine vratila u Zagreb, ovaj put u Tvornicu Kulture. Na zadnjoj turneji su izvodili cijeli album Plays Metallica by Four Cellos koji je ujedno i njihov najbolji album. U Zagreb su došli nošeni novim studijskim albumom naziva Cell-0 koji je označio svojevrstan povratak korijenima. Apocalyptica se trenutno nalazi na velikoj turneji sa Sabatonom gdje se nalaze u ulozi predgrupe pa je ovaj zagrebački koncert bio prvi samostalni nastup nakon izlaska novog albuma pa je domaća publika imala priliku prva uživo poslušati izvedbe novih pjesama uz one stare dragulje iz kataloga zbog kojih publika i najviše dolazi na koncerte Apocalyptice.

Foto: Luka Antunac

Nisam nigdje vidio objavu da je koncert rasprodan, ali Tvornica je sinoć bila ispunjena do samog kraja. Bez predgrupe i kašnjenja finska četvorka izlazi na pozornicu i svoj nastup otvara pjesmom Ashes of Modern World koja je jedna od boljih skladbi na novom albumu. Sinoć su se u Tvornici većinom mogle čuti nove stvari što po mome mišljenju i nije baš jako oduševilo publiku. Da se razumijemo Apocalyptica je nakon svake pjesme dobila ogromne ovacije, a u prvim redovima su fanovi djelovali energično dok je ostatak ispunjenog velikog pogona Tvornice bio statičan i blago melankoličan. Nakon pjesme Path vrijeme je bilo za obradu legendarne pjesme Refused/Resist koja je bila najbolji dio prvog dijela koncerta.

Foto: Luka Antunac

Nove pjesme Rise i En Route to Mayhem sinoć nisu djelovale uvjerljivo, možda zato što su to nove pjesme i nisu još izvođene puno puta pa je nedostajalo energije. Nakon instrumentalnog otvaranja večeri Apoclayptici se na pozornici pridružio vokalist Tipe Johnson koji je snimao gotovo cijeli koncert i iskreno djelovao kao smetnja tijekom onih malo tiših izvedbi. On je pomogao pri izvedbama pjesama I’m Not Jesus, Shadowmaker, Not Strong Enough i I Don’t Care. Tip nikako nije loš vokalist ali nekako jučer nije djelovao uvjerljivo i jednostavno sve pjesme su nekako bile slabašne u njegovoj verzije i energijom se nekako nisu uklopile u ostatak nastupa.

Foto: Luka Antunac

Vrhunac koncerta je, kao i svaki put, bila izvedba Nothing Else Matters koja je napokon podigla energiju i zainteresiranost publike na veću razinu. Još jedna pjesma Metallice se našla na setlisti i za mene je izvedba pjesme Seek and Destroy bila najbolji dio koncerta. Stvarno je zanimljivo kako pjesme jednog od najvećih metal bendova na svijetu savršeno zvuče u izvedbi Apocalyptice ponekad mi njihove izvedbe znaju više odgovarati od originala. Interakcija između benda i publike je svedena na kratke zahvale publici i uvode u pjesme od strane Eicce Toppinnena. Koncert je bio zaključen pjesmama Inquisition Symphony i Hall of the Mountain King nakon kojih je uslijedio naklon i oproštaj od Zagreba do novog povratka u Hrvatsku.

Sinoć Apocalyptica možda nije održala svoj najbolji koncert u Zagrebu, ali je to i dalje bila jedna ugodna večer. Novi album će sigurno kako vrijeme prolazi uživo zvučati sve bolje i bolje, a zagrebačkoj publici je ostalo pričekati još dvije godine kad će nam se vrlo vjerojatno vratiti Apocalyptica.