Točnije, 103 tornja, koliko ih je u Pragu 19. stoljeća izbrojao češki matematičar Bernard Bolzano, imenujući ga ‘gradom stotine tornjeva’, strpljivo brojeći s neke od panoramskih lokacija češke prijestolnice.

I zaista, bilo da ste sjeverozapadno, kod praškog dvorca, ili jugoistočno, na brdu Vysehrad, gotički tornjevi zauzimaju dobar dio perspektive. Kulturno, ekonomsko i političko središte Češke, nekada i Čehoslovačke ali i Bohemije – povremeno čak i Svetog Rimskog Carstva – grad je iznimno bogate povijesti, i jedna od najomiljenijih turističkih destinacija. U 2017. je čak bio peti najposjećeniji europski grad.

Jesen se činila kao sjajno godišnje doba za uživanje u mnogočemu što Prag nudi, a izbora je zaista bilo mnogo. Proteklog rujna, djevojka i ja započeli (ali i završili) smo našu dvodnevnu, rekao bih – kratku ali slatku – prašku romansu. Pa, počnimo.

Kako je put uzeo dobar dio vremena tijekom dana, tek smo se u večernjim satima smjestili, a kada je ostalo vremena još samo za – pivo. Sutra neka bude dan obilazaka.

Nedjelja, 22. rujan

Za početak, doručak, koji smo obavili u malom, slatkom bifeu. Potom smo se zaputili do grada silaskom kroz park Letenske sady preko Šefanikuv mosta. Malo pomalo, dogmizasmo do prvih znakova gužve te do statua zlatnih testisa i Kafkinog bezglavog čovjeka. Bio je red na našu prvu stanicu.

King Kong balls | Kafkin bezglavi čovjek

Speculum Alchemiae

U jednoj od najstarijih kuća u Pragu, skrivenoj između zidina Starog Grada, nalazi se Speculum Alchemiae – mali muzej posvećen praksi alkemije u doba Rudolfa II., cara Svetog Rimskog Carstva i pokrovitelja okultnog, umjetnosti i znanosti. To je nešto što je u to doba – a pričamo o kraju 16. stoljeća – Prag bio nadaleko poznat. Rudolf je bio suvremeni vladar otvorena uma, koji je svojedobno okupio cijeli svitu i kabalu ondašnjih mistika, među kojima su najistaknutiji bili John Dee, Edward Kelley i poljski plemić Michael Sendivogius. Kelley je tvrdio da zna kako proizvesti “kamen mudraca” i eliksir besmrtnosti. U Pragu je živio u kući poznatoj kao “Kuća kod magičnog prsta”, no završio je tragično nakon pokušaja bijega iz zatvora. Ipak, razdoblje nadolazećeg tridesetogodišnjeg rata dokinulo je izdvajanja za alkemiju i ta je priča, što se Praga tiče, uglavnom završena.

Muzej je smješten u zgradi iz 16. stoljeća, a priča koju nudi ide daleko izvan uobičajenih izložbi. Posjetitelji se kroz niz prostorija upoznaju s povijesnim praksama alkemije – od pokušaja pretvaranja olova u zlato, izrade eliksira mladosti, pa sve do simbolike i filozofskih temelja koji su oblikovali ovaj spoj znanosti, magije i duhovnosti. U podrumu, gdje su navodno radili pravi alkemičari, rekonstruirane su scene rada s destilacijskim uređajima, knjigama s kodiranim receptima i simbolima koji podsjećaju na tajna društva. Upravo su rekonstrukcije tih podruma temeljenje na autentičnim arheološkim otkrićima iz 2002. godine, kada su tijekom sanacija od poplave otkriveni tajni hodnici i podzemne laboratorije.

Sami izgled muzeja upravo je onako, mističan i okultan, kakav bi očekivali od muzeja alkemije – ima tu prepariranih životinja, neobičnih simbola, hermetičkih dijagrama i astroloških karti, zatim kojekakve retorte, alembici i skripte. Posebice je zanimljiv jedan detalj koji ću samo ovako spomenuti ne otkrivajući više, koji me oduševio, posjetite li ovaj muzej, shvatit ćete na što sam mislio. Inače, cijeli posjet traje možda kakvih pola sata, tako da nije nešto na čemu ćete ostaviti puno vremena.

Speculum Alchemiae

Stari gradski trg

Prošetali smo potom do Starog gradskog trga gdje je vladala karnevalska atmosfera. Na njemu smo vidjeli ponešto crkve (Sv. Nikole, Gospe pred Tynom), ali i slavni astronomski sat Orloj iz 1410. godine koji uz svaki puni sat predstavlja povorku figura (apostoli, smrt, pohlepnik, Turčin i taština). Trgom dominira i kip Jana Husa, religijskog reformatora iz 15. stoljeća koji je zloglasno spaljen na lomači nakon vijeća u Konstanzi 1415. godine. Taj je čin doveo do Husitskih ratova, krvave, ali važne komponente praško-češke historiografije 15. stoljeća, a što je imalo dalekovidne implikacije, sve do tridesetogodišnjeg rata.

Stari gradski trg

Prehodali smo potom na drugu stranu do sljedeće destinacije – muzeja najpoznatijeg (ili, eventualno, drugog najpoznatijeg) češkog književnika.

Kafka Museum

Kafka Museum nalazi se u četvrti Malá Strana, uz obalu Vltave, preko puta Starog grada. Već sam pristup muzeju – dvorište s poznatom skulpturom Davida Černog u kojoj dvije figure uriniraju po konturama Češke – najavljuje da ovo nije klasičan muzej.

Unutrašnjost je mračna, tiha i usporena. Prostor je uređen tako da stvara osjećaj tjeskobe, dezorijentacije i nelagode – emocije koje prate mnoge Kafkine priče. Zidovi su tamni, svjetlo je prigušeno, hodnici uski. Zvukovi tipkanja, šaptanja i industrijskog zujanja dolaze iz različitih kutova, bez jasnog izvora. I upravo to evocira tu birokratizaciju i neumoljivost stroja, ubitačne mašinerije kao dominantnog ambijenta Kafkinih romana,

Muzej je podijeljen u nekoliko tematskih cjelina:

• Život u Pragu: prikazuje Kafkino djetinjstvo, školovanje i svakodnevicu u tadašnjoj austro-ugarskoj prijestolnici, kao i probleme s kojima se kao Židov susretao (Hilsner affair).
• Kafkin radni svijet: uključuje faksimile rukopisa, pisama, bilježnica, dokumente iz osiguravajućeg društva Generali gdje je radio.
• Literarni prostor: vizualna i zvučna interpretacija njegovih djela, poput Procesa, Preobražaja, Dvorca ili Kažnjeničke kolonije.

Nema interaktivnih ekrana, nema vodiča, nema objašnjenja svake pojedinosti. Muzej, dakako, informira, ali tu je da stvori određeno raspoloženje.

Kafka Museum

Skoknuli smo zatim do druge gradske znamenitosti dijametralno suprotnog raspoloženja, a to je jedan zid. Doduše, ne običan zid, nego Lennonov zid, na kojem je čehoslovačka mladež 80ih počela raspisivati antiratne i antikomunističke, tj. više parole protiv autokratskog režima, kod sebe i u svijetu. S vremenom, taj je zid postao atrakcije među turističkom populacijom, a mi smo zašli do sljedeće destinacije – male zalogajnice gdje smo probali češki trdelnik, slatko pecivo s preljevom. S novom energijom, do idućeg muzeja.

Karel Zeman Muzeum

Muzej Karla Zemana nalazi se tik uz Karlov most, u povijesnoj zgradi stare vodene kule. Posvećen je češkom redatelju i animatoru koji je spojio igrani film s animacijom, minijaturama i optičkim trikovima mnogo prije digitalnog doba, zbog čega je dobio naziv “češki Melies”.

Atmosfera muzeja je zaigrana, ali i edukativna. Prostor je podijeljen prema fazama Zemanove karijere, s fokusom na filmove kao što su Put na Mjesec, Baron Prášil (prerada Barona Munchhausena) i Izgubljeni svijet. Zidovi su prekriveni ilustracijama, maketama i filmskim isječcima, a posjetitelji mogu doslovno ući u scene iz filmova, glumeći pred green screenom, upravljati minijaturnim brodovima i pokretati vlastite animacije. Dosta simpatično iskustvo i simpatičan muzej, posebice ako idete s djecom, ili ste i sami filmski entuzijast.

Karel Zeman Muzeum

Odmor je uslijedio u jednom, ne toliko specijalnom restoranu uz kriglu domaćeg Pilsner Urquella i češke peretke (koje, jasno, konobari naplate nakon što ih sami bez pitanja donesu). Idemo dalje.

Praški dvorac

Praški dvorac (Pražský hrad) nije samo dvorac, već ogroman kompleks koji već više od tisuću godina stoji iznad grada i definira njegovu siluetu. Nalazi se na brdu Hradčany, s pogledom na Vltavu, i obuhvaća palače, crkve, dvorišta, vrtove i ulice.

Ulazak u kompleks ne traži kartu, ali za pojedine objekte – poput katedrale sv. Vida ili Kraljevske palače – ulaz se naplaćuje. Prostor je otvoren i funkcionalan: unutra se nalazi ured predsjednika Češke, ali i muzej, izložbeni prostori i crkveni objekti.

Središnji dio čini katedrala sv. Vida, gotički div u kojem su kroz povijest krunjeni češki kraljevi. Ima vitraje od Muche, kripte s kraljevskim grobnicama i toranj s pogledom na cijeli Prag. Za potrebe ovog obilaska, nismo ulazili jer je već bilo predvečerje, ali smo se zato divili panoramskom pogledu na grad koji je s uzdignute pozicije praškog dvorca poseban. Tu je i Stara kraljevska palača, nekadašnje sjedište čeških vladara, gdje se nalazi Vladislavova dvorana – prostrana, bez stupova, s povijesnim reljefima i svodom koji izgleda kao kamena mreža. U njoj su se nekoć održavali turniri, a kasnije i državni parlamenti. Zlatna ulička je niz malenih kućica uz zidine, gdje su u 16. stoljeću živjeli stražari, zlatari i alkemičari. Danas su pretvorene u suvenirnice i izložbene prostore. Jedna od njih bila je i privremeni dom Franza Kafke.

Praški dvorac

Do grada smo se ponovno spustili iz male uličice kojom je prolazio bus, a koji je baš prevozio navijače, s obzirom na to da se taj dan odigravao gradski derbi Sparte i Slavije. Kako je dan bio poduži, tako je i noć vrlo brzo pristigla.

Ponedjeljak, 22. rujan

Karlov most

U želji da izbjegnemo masovan priliv turista, u ponedjeljak smo se probudili dosta rano da bismo posjetili Karlov most.  Karlov most (Karlův most) jedan je od najprepoznatljivijih simbola Praga. Povezuje Stari grad (Staré Město) s Malom Stranom (Malá Strana), prelazi rijeku Vltavu i datira iz 1357. godine. Gradnju je započeo car Karlo IV., a most je građen od kamena i oslonjen na 16 lukova. Danas je pješačka zona, uvijek puna turista, uličnih glazbenika, slikara i prodavača suvenira.

Njegova važnost nije samo praktična. Stoljećima je bio jedina veza između dvorca i glavnog trgovačkog središta. Bio je mjesto kraljevskih povorki, obrta, obrane, pa i pogubljenja. Danas je kulturni spomenik koji utjelovljuje kontinuitet Praga, iz srednjeg vijeka do današnjih dana.

Duž mosta nalazi se 30 baroknih kipova i skulptura. Većina je nastala u 17. i 18. stoljeću, iako su originali uglavnom zamijenjeni replikama zbog oštećenja. Najpoznatiji među njima je kip sv. Ivana Nepomuka, svećenika kojeg su bacili u Vltavu upravo s tog mosta jer nije htio odati ispovjednu tajnu kraljici. Dodirivanje pločice ispod njegova kipa navodno donosi sreću – zbog toga je uvijek izlizana. Tu su još i kipovi sv. Vjenceslava, sv. Ljudmile, sv. Krištofa, sv. Franje Asiškog, sv. Ignacija Lojolskog i mnogih drugih. Skulpture su često bogato izrađene, pune simbola, anđela, zvijeri i likova u pokretu.

Na oba kraja mosta nalaze se kule – Starogradska mostna kula i Malostranska mostna kula. Starogradska se smatra jednom od najljepših gotičkih kula u Europi i može se posjetiti.

Karlov most

Vyšehrad / Vyšehradsko groblje

Potom smo se vratili do stana te obližnjim metroom (fun fact: praški metro otvoren je 1974.) zaputili na Vyšehrad. Vyšehrad je utvrđeni kompleks smješten na stijeni iznad Vltave, južno od centra Praga. Manje poznat i manje posjećen od Praškog dvorca, ali povijesno jednako važan. Prema legendi, ovdje je sjedište imala prva češka kneževska dinastija prije nego što se preselila na Hradčane. Inače, radi se o kompleksu zidova, parkova, crkvi i znamenitog Vyšehradskog groblja.

U Vyšehradu smo se, osim šetnje po zidinama, zatekli i u dva omanja muzeja. Gotiká sklep (Gotičkom podrumu) domaćin je stalne izložbe “Povijesni prikazi Vyšehrada”, koja prikazuje različite povijesne faze ovog područja, a u  Galeriji Vyšehrad, smještenoj u obnovljenoj srednjovjekovnoj stražarnici koja prikazuje radove suvremenih slikara i umjetnika, bila je izložba o – mačkama. Nekim puteljkom spustili smo se do Vyšehradskog groblja uz koje je smještena impozantna neogotička Bazilika sv. Petra i Pavla.

Ovo groblje izrazito je znamenito s obzirom na to koje sve slavne grobove krije, pa ćemo izdvojiti pojedine slavne ljude i povijesne ličnosti koji ovdje počivaju:

• Bedřich Smetana – skladatelj, autor nacionalne opere Prodana nevjesta i simfonijskog ciklusa Moja domovina.
• Antonín Dvořák – jedan od najvažnijih skladatelja 19. stoljeća, poznat po Novosvjetskoj simfoniji.
• Alfons Mucha – slikar i predstavnik secesije, autor Slavenske epopeje.
• Karel Čapek – pisac, dramatičar i novinar; prvi uveo riječ “robot” u književnost [roman “RUR” (Rossumovi Univerzální Roboti) iz 1920.], a sjetit ćete se “Poštanskih bajki” iz lektire.
• Božena Němcová – književnica, autorica romana Babička, simbol češke ženske književnosti.
• Jan Neruda – pjesnik i prozaik, po kojem je nazvana poznata ulica na Maloj Strani.
• Elmar Kos – redatelj, osvajač Oscara.
• Josef Bican – legendarni nogometaš, jedan od najuspješnijih strijelaca u povijesti nogometa.
• brojni drugi…

Vyšehrad

Šetnja gradom…

Prošetali smo potom dalje do grada, i naletjeli na pijanu, rasplesanu “Dancing House”, slavnu kuću kompanije NN Group, dovršenu 1996., a koju su zajednički dizajnirali slavni kanadsko-američki arhitekt Frank Gehry te, pazite sad, hrvatsko-češki arhitekt Vlado Milunić. Došli smo potom, na moje inzistiranje, do same zgrade praške FAMU filmske škole (Miloš Forman, Jiri Menzel i brojni drugi slavni alumni), pojeli bagel u obližnjoj zalogajnici, a da malo zastanemo, popili smo kavu u kultnoj kavani. Kavana Slavia (Kavárna Slavia) jedna je od najpoznatijih i najstarijih kavana u Pragu. Nalazi se na obali Vltave, nasuprot Narodnog kazališta, s pogledom na dvorac i Karlov most. Otvorena je 1884. i tijekom 20. stoljeća postala je legendarno okupljalište umjetnika, intelektualaca, političara i boema. Nju su redovno pohodili Vaclav Havel, kasniji predsjednik, pisac Bohumil Hrabal, nobelovac Jaroslav Seifert, te brojne druge ličnosti iz češkog i čehoslovačkog kulturno-političkog miljea.

Nedaleko nje, nalazi se glava Franza Kafke, zanimljiva kinetička instalacija češkog kipara Davida Černyja. Zasjeli smo zatim u obližnje parkove i ponešto sporačili, puštajući atmosferi ulica da nas usiše. Bez puno razmišljanja i znanja o točnoj lokaciji, ponovno se nađosmo na Starom gradskom trgu. Zamijetili smo zatim da iz jedne galerije probijaju plakati o dvije paralelne izložbe. Vidjevši umjetnike u pitanju, odlučili smo to ne izbjeći.

Central Gallery

Central Gallery Praha nalazi se na samom trgu Staroměstské náměstí, u zgradi poznatoj kao Dům u Bílého jednorožce (Kuća kod bijelog jednoroga). To je komercijalna, ali dobro uređena izložbena galerija koja redovito prikazuje djela poznatih i popularnih autora, često s fokusom na češku i svjetsku modernu i suvremenu umjetnost.

Izložbe dva umjetnika u pitanju bile su izložbe slavnog Čeha Alfonsa Muche, slikara i grafičara koji je jedan od najistaknutijih svjetskih umjetnika art nouveau estetike. Osim njega, prikazana je pop-art izložba portreta i dizajna Andyja Warhola, za kojeg je manje poznato da je zapravo Slovak/Čehoslovak.

Central gallery

Po završetku posjeta, još smo ponešto šetali, pojeli fancy krafnu u Norberts Donutsu i – zaputili se po prtljagu. Idemo doma.

Zaključak

A Prag? Što reći o tom gradu, koji je toliko prijateljski da je naziv dobio po – pragu? Kojeg, jednom kad pređeš, osjećaš se kao doma. Ali, za ozbiljno – što ispričati o gradu magije, legende o Golemu i alkemije, o gradu koji je doslovno brendirao defenestracije kao način usmrćivanja? Grad je to koji je započeo vjerske ratove srednje vijeka i započeo krvavi, Tridesetogodišnji rat, a u proteklom stoljeću pretrpio sovjetsku invaziju 1968. godine, nakon koje se mladi Jan Palach pridružio nizu samospalitelja širom Varšavskog pakta… No, i kad se sve to zbroji, grad mirnodopske, baršunaste revolucije, o kojoj su Jugoslaveni mogli samo sanjati. I tako, nije čudan taj osjećaj gostoprimstva jednom kad dođete ovdje. Ipak je ovo grad koji je svijetu podario mnoštvo toga, od velikih ljudi, događaja, da ne spominjem osnivanje Hajduka ako ste iz Dalmacije… Preko ovog Praga ne valja samo jednom. Nadam se da i neću.