Već treću godinu otkako je za njega zaslužna Kreativna Agencija Adverta, autohtoni osječki Urban Fest Osijek ponovno je pokazao zašto je zauzeo primat među višednevnim glazbenim događajima u Gradu na Dravi.
Izuzeće nije bila ni ova godina, a netom završen festival pokazao je jedno – Lege/ice vole UFO. Lokacija Lijeve obale Drave nekako najviše odgovara zbog više okolne prirode, za razliku od dvorišta Vege, dok odabir katakombi kao mjesta za after dovoljno govori koliko je lokacija kao takva pogođena za takvu vrstu festivala.
Prvi dan festivala, petak, bio je rezerviran za reperse.
Prvi među njima bio je Tin Arbutina, reper tvrđeg prizvuka njujorških podruma 90-ih, izvođač iz osječkog Donjeg grada koji je na sceni prisutan već više godina i koji je proizveo kvalitetnu podlogu za ostale izvođače, dok se publika polagano skupljala.
Retfatlanta i Manda
Uslijedio je određen zvukovni zaokret – uslijedili su domaći momci iz Retfatlante, s kojima smo imali razgovor koji dan ranije. Massimo Savage i z++, koji je isti dan u 18h objavio već sada hvaljen album 18++, zajedno sa ekipom iz svog kvarta Retfale, napravili su pravi mali trap show. Red bengera, red cloud trapa i mahom rubno punoljetna publika mogla je biti zadovoljna. Već se polagano skupio solidan broj ljudi, koji je iščekivao nominalnog headlinera prvog dana festivala.
A to je bio Vojko. Skoro da mi dođe žao čovjeka pri pogledu na njegov ljetni raspored, ali bit će da je njegov prošlogodišnji album Vojko i godinu i pol po objavi gotovo jednako tražen. Ponovno je tako publika najbolje reagirala na one ranije objavljene singlove, ali je cjelokupni feedback bio na očekivano zadovoljavajućoj razini, kao što je slučaj na gotovo svakom festivalu na kojem sam bio na Vojkovom nastupu.
Vanja (& Nešvil Funk)
Po završetku njegovog nastupa, ponovno se fokus vratio na, može se reći – poludomaće izvođače. A to je bio uvijek simpatični Našičanin Vanja i njegov prateći bend, Nešvil Funk. Reper s pedigreom beatboksera te autor nekih od najfunky beatova koje je proizvela Slavonija, s već uigranim bendom, napravio je kvalitetan prijelaz i lagani odmak od trapa, da bi sve ponovno eskaliralo za vrijeme nastupa posljednjih izvođača u večeri, a to su bili zagrebački High5.
Spartanci i preostale uspješnice visoke petorke bile su logičan nastavak nečeg što su zakuhali Retfatlanta i Vojko, a obzirom da nisam bio na njihovom koncertu na kojem je atmosfera bila loša, takav slučaj nije bio ni na UFO-u. Već alkoholom dobrano poljuljana publika bila je još poljuljanija na ovom svojevrsnom klimaksu cijele večeri, a po završetku svi su zabavu mogli nastaviti u mračnim, pomalo sablasnim – ali i sablasnom prigodnim za kakav rave party, katakombama.
Tamo je poznati deep house projekt CASA imao svoj takeover, za vrijeme kojeg su nastupali glavni rezidenti projekta – Bronski, Pips te Vladimir Božić, uz izostanak jedne od glavnih vedeta CASE – DJ Yesha. Itekako zadovoljavajuć kraj večeri, koja je napravila odličnu podlogu za ono što se moglo očekivati u subotu.
Drugi dan (14.9.)
Nakon prvog dana koji je prošao pretežito u znaku (t)rapa, drugi dan bio je rezerviran za ponešto alternativniji zvuk. Vrlo zanimljiv i šarolik lineup predvodio je umjetnički „veteran“, ikona domaće glazbe Darko Rundek sa svojom Ekipom, beogradska live noise rock atrakcija Repetitor, domaći reper Kandžija s Golim ženama, zagrebački art rock sastav Porto Morto te domaći punkeri Igla & Ziherice.
Igla i Ziherice prilično su nov sastav na osječkoj sceni, sa zasad jedinim zabilježenim nastupom na ovogodišnjem Pannonian Challengeu. S obzirom da izvođač koji dobije najraniji termin bude najslabije popraćen, ništa drugo nisu momci vjerojatno ni očekivali osim manjeg broja ljudi, no sasvim su spremno i uvježbano odrokali nastup isprepleten autorskim stvarima i s ponekom obradom KUD Idijota na kraju svirke. Kako su oni završili oko 9 sati, tako se lagano i publika počela povećavati. Evidentno je da Igla i Ziherice trebaju napraviti solo koncert u nekom od osječkih klubova, kako bi dobili prisniju atmosferu s auditorijem.
Porto Morto
Prvi zvučni zaokret. Sljedeći na redu bili su gosti iz Zagreba predvođeni Rokom Crnićem, Porto Morto. Ove godine nošeni drugim studijskim albumom „Portofon“, pošteno su nabrijali publiku te osim već usustavljene osječke baze fanova, uvjeren sam da su dobili nove poklonike. Porto Morto ove sam godine slušao tri puta i svaki puta su sve bolji uživo, prije svega tu mislim na performans, aranžerski gledano, pojavnošću, svaka im je na mjestu. Vjerujem kako će sve veći broj ljudi čuti za ovaj osebujni i iznimno dojmljiv sastav, a s obzirom kako im teče promocija novoga albuma i koliko su koncertno aktivni, transformacija iz potpune alternative u neku bliskost s blagim mainstreamom mogla bi se dogoditi brzo i tečno. Za kraj su odsvirali sve poznatiju Kuću i pozvali Rundeka na binu s kojim imaju pjesmu Hodaj.
Rundek je tako bio najava samog sebe. Program je podosta kasnio u nekim trenutcima, pretpostavljam zbog tehničkih stvari s namještanjem opreme, a ljudi su se okupili u velikom broju i očekivano nestrpljivo čekali da Ekipa izađe na binu. Roko je, kao basist Ekipe, jednostavno ostao na bini još nekih sat i pol, a s kašnjenjem od nekih 45 minuta, Rundek i Ekipa koncert su otvorili s potpuno novom pjesmom. Uslijedila je drugačija verzija Haustorove Ene, zatim opet nova pjesma, a onda potpuno neočekivano stara Haustorova, odlična TV man. Uslijedio je sijaset poznatih pjesama poput Ruku, Uzalud pitaš, Ay carmela, a kako se približavao kraj, tako smo dočekali i usporeniju Sanjam, zatim najveće, Šejna i Apokalipso. Ovaj odličan i pomalo neočekivan nastup što se tiče nekih pjesama savršeno je okrunjen te se Rundeku i Ekipi uskoro opet nadamo, nakon što konačno objave taj novi album.
Darko Rundek
Drugi zvučni zaokret – uslijedio je trio Repetitor. Posljednji puta ovi noise-rockeri nastupali su u Osijeku u proljeće 2018. godine u klupskoj atmosferi, a sad ih evo i na velikoj bini. Svoje poklonike u Osijeku imaju u stvarno velikom broju te iako se publika malo raspustila nakon Rundeka, ostao je dovoljan broj da se napravi prava atmosfera, kakvu bi zapravo Repetitor napravio i pred tri čovjeka, zbog svoje energičnosti, moćnosti pri live nastupima i izuzetno dobroj komunikaciji i izgradnji atmosfere s publikom. Još im se na bini pridružio i Darko s usnom harmonikom, diš’ bolje?
Repetitor
I za kraj, treći i posljednji zvučni zaokret – domaći dečko Kandžija s bendom Gole žene. Vjerujem kako ne trebam pisati o lokalpatriotizmu kad je njegov nastup na svom terenu u pitanju, no iako je njegov nastup dobrano kasnio te je otprilike počeo kad je po rasporedu trebao završiti, Stjepko je zatvorio cjelokupnu manifestaciju i tako uputio one najizdržljivije na after u katakombe, gdje je nastupala TRAUM ekipa.
UFO predstavlja urbanu raznolikost, šarolikost kulturno-umjetničkog programa, jedan duh grada koji se ponekad čini marginaliziran, ali opet, najglasniji kada je to najpotrebnije. O važnosti njegovanja ovakvog zvuka i približavanja novih glazbenih tendencija publici nikako nije i ne može biti nepotrebno, stoga organizatorima, a i publici (koja je ove godine definitivno nadjačala prošlogodišnji broj) želimo da se ovaj užasno važan festival nastavi i dogodine, još jače, još glasnije, još potrebnije. A mi se, naravno, vidimo opet tamo.
Komentari preko Facebooka