Iza nas je još jedno, 12. izdanje najvećeg slavonskog festivala koje godinama dotiče regionalnu razinu. Ferragosto Jam i ove je godine na lijepo Orahovačko jezero privukao tisuće posjetitelja.

Iz godine u godinu organizatori Dostava Zvuka nastoje posjetiteljima ponuditi nove sadržaje Ferragosto Jam-a, unaprijediti svoju dosadašnju uslugu te prilagoditi program može se reći svačijim „zahtjevima“ i ukusima. Festivalska ulaznica od mizernih 150 kuna idealan je mamac za bilo koju osobu koja drži do kvalitetne domaće glazbene scene. Sve vam govori podatak da ste za jednu divu poput Josipe Lisac na zagrebačkoj Šalati trebali izdvojiti minimalno 150 kuna (što je sasvim razumljivo), a za istu cijenu ćete, ako se potrudite da vam dupe vidi puta, dobiti 50-ak i to kakvih izvođača. Da tu ne brojimo popratne sadržaje poput sporta, kupanja, kampiranja, roštiljanja…i kad se pomisli da se teško može nadmašiti lineup 11. izdanja (Rundek, Tram 11, Hladno Pivo, Let 3, Zdenka Kovačiček, Jinx, Pipsi i brojni drugi), 12. izdanje postepeno je s najavom programa otkrivalo kako će ova godina biti jednako dobra, ako ne i raznovrsnija nego prethodne. Uspješnom zadnjem danu festivala i pametnom „slaganju“ lineupa za nedjelju pogodovao je i praznik u ponedjeljak, pa je tako lineup bio raspoređen tako da svaki dan budete „prisiljeni“ ostati sva četiri festivalska dana.

Prvi dan festivala započeo je u četvrtak uz velikanke dance scene devedesetih, Ivanu Banfić aka I.Bee, Mineu i Ellu kroz program Dance Hard poznatog zagrebačkog rezidenta DJ-a Kneže. Prisutni su mogli čuti brojne uspješnice koje inače možemo čuti na cro-dance slušaonicama u izvornom obliku, a kraljice dance scene obradile su i poneke druge hitove jednako iz te bogate ere. Festival je počeo veoma zanimljivo upravo iz razloga što ćete rijetko gdje moći čuti takav spoj i takve glazbenice na okupu, u aranžmanu nostalgične retro glazbe.

PETAK, 2.8.

Petak je otpočeo standardno – mirisi roštilja oko jezera, kojekakve siluete osebujno odjevene, sve više ljudi nahrupljuje na jezero – radna vremena završavaju, vikend lagano počinje. Održan je i glazbeni kviz, a večer na glavnom Addiko Piknik Stageu otpočela je s bosanskohercegovačkim hip-hop kolektivom Helem nejse. Sve prepoznatljiviji glazbenici uvelike su razdrmali bosanskohercegovačku urbanu scenu, a isto su počeli raditi i s hrvatskim tlom, pojavom svježeg albuma „Pola čovjek – pola jedan“. U bendovskom obliku live su odradili vrlo dinamično te su poslužili kao odličan uvod u ostatak večeri. Zatim su uslijedili makarski rockeri Rezerve, koji su pred još uvijek nedovoljno publike (kako to i inače biva s prvim izvođačima na festivalu) odradili odličan set uglavnom s pjesmama s odličnog prošlogodišnjeg albuma prvijenca „Ravno u zamku“. Dečki imaju ogromnu perspektivu i potencijal te svakim daljnjim nastupom po osobnom dojmu to i potvrđuju.

Porto Morto sljedeći je stupio na pozornicu – zagrebački kolektiv vrhunskih glazbenika koji su ove godine objavili drugi album „Portofon“, a s kojeg su odsvirali brojne stvari. O interesantnosti i kvaliteti ovog benda sve se više treba govoriti, jer dečki to zaslužuju zbog svoje osebujnosti, aranžmana, promišljanja o glazbi i kroz avangardne tekstove, izuzevši nula komunikacije s publikom i izostanka hajpanja iste. Svima preporučam da se upute u slušanje ovog sastava. Uslijedili su etno folk world music ijošštošta glazbenici Kries, koje je uvijek zadovoljstvo čuti uživo, čak se uživo i puno jače može ostvariti simbioza negoli putem studijskih izdanja, budući da nemali broj puta znaju dodavati/izmjenjivati instrumentarij. Bilo kako bilo, Kriesovci predvođeni fantastičnim Mojmirom Novakovićem uveli su nas domaću instituciju rocka – Gorana Bareta i Majke.

„Iiiiiii dok pleše sama s kišoooooom…“ – ok, to su stihovi pjesme koja nije izvedena, ali savršeno su mogli poslužiti za atmosferu koja je bila u petak. Mokro, blatnjavo, ali upravo zbog toga i posebno. Bare nije previše dijelio oduševljenje s publikom unatoč svojoj raspoloženosti na početku svirke, niti je bio na visini zadatka (no i to je bolje nego da otkaže svirku), pa je tako publika ostala uskraćena nekoliko hitova iz perioda Majki i Plaćenika, jer se Bare više osvrnuo na promociju aktualnog albuma „Nuspojave“. Bilo kako bilo, mix nekih svevremenskih hitova i novih pjesama pružio je dostatan nastup ove rock legende – Bare, poživio nam dugo. Određeni tehnički problemi tijekom svih nastupa u petak nisu omeli sinjske rockere M.O.R.T., koji su uslijedili nakon Bareta, a koje se i smatra jedinim pravim nasljednicima istinskog rock ‘n’ rolla, pomiješanog s punkom i bluesom. Mortovci uvijek imaju zavidnu energiju na svojim nastupima te je niti ovaj put nije izostalo, a nastup je bio pomalo „klasičan“ za njihove pojmove, no valja naglasiti kako su bili vidno oduševljeni ustrajnom publikom koja se nije dala smesti unatoč sada već jakoj kiši, zbog koje ne bismo zamjerili nikome tko se odlučio povući ispod šatora kod šanka. Za kraj, Edo Maajka i bend. Edo je postao standardno jedna od najjačih pojava na kojem god festivalu nastupao, a tako je bilo i sada – s bendom Edo pomiče granice i radi stvarno urnebesno dobre nastupe. Kiša nije prestajala padati cijelu noć s petka na subotu.

SUBOTA, 3.8.

Razvedrilo se i sa subotom se otvorio i Izštekani stage, na kojem su akustične svirke imali kantautorica MAR, vrlo zanimljiva grupa svjetskog zvuka Ischariotzcky, zagrebački veseli kolektiv JeboTon Ansambl te glazbenik i pjevač iz House Of Pablo ekipe Domagoj Šimek. Oni su činili opuštenu i veselu uvertiru na predvečernje koncerte koji su na glavnom stageu otpočeli s mladim instrumentalnim bendom Sfumato. Dečki su svirali pred malobrojnom publikom, ali svakako zaslužuju puno više pažnje te ćemo o njima i o njihovom aktualnom albumu prvijencu tek čuti. One Step Away, dečki koji praše punk-rock dugi niz godina i koji sviraju u brojnim drugim projektima tipa Overflow, Rens Argoa i drugi, odsvirali su svoju setlistu pred sada već prilično nabrijanom publikom spremnom za eskapade, a tako je bilo i na bjelovarskim progresivnim rockerima Them Moose Rush.  Predstavili su publici od strane kritike hvaljeni album “Don’t Pick Your Noise” te neke malo starije stvari, a svi vi koji niste do sada upalili ovaj trio u svojim playerima, pravo je vrijeme da to učinite, jer jedna od odličnih stvari kod festivala poput Ferragosto JAM-a jest da se publika može upoznati s radom brojnih, nerazvikanih glazbenih imena, koje nažalost i dalje možete pronaći samo u lokalnim novinama ili glazbenim portalima.

Vrijeme je došlo i za povratnicu na Ferragosto, veliku, najveću, Josipu Lisac. Ne moram previše govoriti da ako joj “osigurate” lijepo vrijeme, čitavu pozornicu i odličan razglas te tehnikalije, da će diva odraditi vrhunski koncert, okružena, kako ona kaže: glazbenicima od kojih može učiti, jer su najbolji. Kao festival ćete uspjeti ako uspijete dovesti Josipu – DVAPUT. Ona očigledno uživa biti dio ovakve pozornice i biti pred toliko mladih koji štuju njenu svevremensku pjesmaricu. Koncert koji razgali, osnaži, motivira, naelektrizira, potpuno odnese. Hvala Josipa na tome, vidimo se što prije. Nakon nje dobivamo dašak Sarajeva kroz grupu Letu štuke, jedne od najkompletnijih grupa ovih prostora. Prošli su kroz svoja četiri albuma, podsjetili nas na neke hitove (Šaranove balade uvijek pale), nabrijali nas s ponekim brzicama u vidu Pere Papacodera, Psycha, a predstavili nam i neke novije s albuma “Topla voda” poput Bože zdravlja, Supermarketa ili naslovne istoimene pjesme. Odličan nastup, bez puno govorancije.

Urban & 4 raspametili su publiku nakon Štuka (pogledajte samo kakav lineup je to bio na najžešći dan festivala). Urbana se ili voli ili ne voli, ali ferragostovska publika ga itekako cijeni svakim njegovim dolaskom. Prešarao je sve hitove bez velikih iznenađenja, predstavio nam aktualnu Iskru, a i ipak nas uvelike iznenadio s lauferovskim Lopovom Jackom. Na već nekoliko festivala i koncerata srdačno se spusti među publiku te zborno otpjeva nekoliko stvari, što je stvarno lijepa gesta. Iako ga već 14. put slušam uživo, ćelavac se potrudi odraditi koncert nekako drugačije.

Za kraj najboljeg dana, Vojko V i njegovi hitovi s prvijenca, uz mix nekih pjesama Dječaka. Što pričati o ovom fenomenu? Naravno da je najviše klinčadije rokalo na njemu i naravno da je publika najviše zapela za već rječničke poštapalice Ne može, Kako to, Zovi čovika i druge. Čovjeku svaka čast, uspio je prodrmati ovu učmalu scenu kao rijetko tko, želim mu svu sreću i sa sljedećim albumima, no i neki comeback koncert s Kišom metaka ne bi bio na odmet. Dječake ne treba ponovno spajati.

Party se zatim preselio na Dobro jutro Stage do doslovno kasnog jutra.

NEDJELJA, 4.8.

S nedjeljom, posljednjim danom, Ferragosto je napravio mudar potez te je neke od najvećih zabavljača publike u vidu Brkova i Krankšvestera ostavio za posljednji dan, budući da se u ponedjeljak nije radilo. Osim toga, popodne su tu bile i zanimljive borbe kečera i još poneki popratni sadržaji, dok je na Izštekanom stageu mjesta bilo za mladu kantautoricu Akleu Neon, već pomalo domaćina festivala koji kao da nikad nije ošao s njega Čudnoređa, zanimljiv pop duo Mi Vida te Ivanku Mazurkijević i Mrleta aka Mr. Lee & Ivanesky, koji su ovoga puta zbog vremena bili “sunčani razdraganci”.

Na glavnom stageu tako je nastupalo čak osam izvođača, sve su otvorili požeško-zagrebački Detmeć, veoma perspektivan sastav jakih poruka i oštrih riffova u hip-hop maniri, nastavili su etno-punkeri iz grupe Ogenj, kajkavski Dropkick Murphys bend u usponu kojega prepoznaje sve veći broj i ne samo alternativnih slušatelja, tome svakako kumuje i dobivanje Porina. Čovek bez sluha dobro je poznat melodičan punk rock sastav koji je svoj koncert uglavnom usmjerio na promociju prošlogodišnjeg albuma “Stanimo u gard“, a vokal benda dobro nam je poznati Miki iz Six Packa, koji je s matičnim bendom nastupio prije dvije godine. Diverzitet zvuka i dalje se nastavlja, što je posebna čar orahovačkog jezera, jer stvarno svašta možete čuti – nastavili su electro-pop duo Nipplepeople. Publika se na njih tijekom godina jako navikla i točno znaju da mogu očekivati vrlo energičan nastup u vidu maestralnih aranžmana i izvedbe i prenošenja pozitivne energije, a mislim da ne moramo ni spominjati na koju se pjesmu publika definitivno najviše odvalila.

Pazite sad – s rock-rapa, etno-punka, melodic punka, electro-popa skačemo na real old school rap, a pružili su ga dobro nam znani dvojac Nered i Stoka. Publika koja ih još dosad nije imala prilike vidjeti došla je na svoje, budući da su, ako se ne varam, nakon comebacka nastupali samo u Zagrebu. Vjerujem kako dečki spremaju novi album, Tram 11 već gori s novim pjesmama i samo čeka da ih izbaci, a dok to čekamo, prisjetili smo se svima nam znanih hip-hop numera iz ranih fata razvitaka hrvatske rap scene. Da zabava ne bi bila prekinuta, ovdje su i predstavnici novovalne scene – Partibrejkersi. Neuništivi srpski rockeri ponajviše su namamili osmijehe na lica starijoj generaciji iz publike, no izuzmemo li njih – Partibrejkersi nedvojbeno uživaju odličan status i među mlađim auditorijem. Kod nekih bendova stvarno vas iznenadi količina energija koju bend može imati pa čak i nakon 40-ak godina na sceni.

Ako je Ognjen Čudnoređe rezident Ferragosta, onda su Krankšvesteri idejni kreatori, ako ćemo gledati količinu puta koje smo ih imali prillike čuti na Orahovačkom jezeru. But nevermind about the bollocks, ako će tko razj**** publiku na proste faktore sa svojim ajmo to tako nazvati osebujnim repertoarom to su oni i predstavnici seljačizma koji slijede nakon njih – Brkovi. Imati tu publiku koja koliko god puta vas vidjela i jednako vas cijenila i skakala, to je posebna čast, zato skidam kapu i Marjanoviću i 3kiju kao i Shamsi i ekipi, stvarno treba takvo što postići, a pogotovo kada se shvati recept kakve će blesave pjesme uvijek paliti, tada se stvarno nešto ozbiljno mora dogoditi da tu istu masovnu publiku ispustite iz šake. Vjerojatno nema potrebe pisati kakva je atmosfera bila pred sam kraj festivala uz ovakva dva imena.

ZAKLJUČAK

Nema potrebe čitati sve ove retke i vidjeti ono što je već sto puta viđeno i pročitano vezano uz pojedine izvođače, važno je samo sljedeće – Ferragosto Jam morate posjetiti. Za vaše dobro i za smiraj vašeg uma – maknite se iz vaše ljetne svakodnevice, nagovorite minimalno jednu osobu i krenite put Orahovačkog jezera 2020. godine. Vjerujte mi, nećete požaliti. Ako pak niste ljubitelji glazbe, domaće glazbe, kvalitetne domaće glazbe, ako vas BAŠ NIJEDAN bend ne razveseli u lineupu, imajte taj žar u sebi da barem dođete upiti dašak atmosfere oko jezera, na jedan, dva, tri, četiri, a možda kao neki i na tjedan dana. Kao i svaki masovniji festival i Ferragosto ima svoje mane, no nisam još doživio festival koji se uporno iz godine u godinu trudi “pokrpati” sve rupe od prošle godine i tako konstantno napredovati, ili barem održavati prepoznatljivi level i reputaciju tog famoznog “slavonskog Zrća”. Nije Ferragosto slavonsko Zrće, Ferragosto je hrvatski Woodstock. Uvjerite se u to već sljedeće godine.  Vidimo se.

Fotografije: Filip Bušić / Samir Cerić Kovačević