Combichrist sam prvi put slušao kad su bili predgrupa Rammsteinu u Areni Zagreb, davne 2010. Nisam ih pretjerano slušao tada, zapravo, uopće ih nisam slušao pa sam ih više manje zaobišao. Tad sam sluhnuo “Get your body beat” i čekao Nijemce piromane da odrade svoj šou.

Kako sam ove godine nekako nesvjesno na sebe stavio zadatak da bendovima koje inače ne slušam, pružim priliku i poslušam uživo, tako sam odlučio da bi bio red da Combichrist pogledam u Zagrebu kako spada. S njima je nastupao i španjolski Terrolokaust koje sam zaobišao jer su kretali već u 21, ali slušam ih sad i skroz su super. Frend mi kaže da sam propustio cijeli šou i da su Terorlokaust brutalni bili uživo. Ha ništa, staviti i njih na “to do” listu i nadati se da će opet dolaziti u naše krajeve.

Trebao bih nakratko naglasiti da neću puno vremena trošiti na pisanje o setlisti, jer sam išao na koncert s vrlo minimalnim znanjem. Što zbog svoje lijenosti, što zbog toga što sam ih htio prvi put ozbiljnije slušati u najboljim mogućim uvjetima, uživo. Ali, ono što jesam učinio je to da sam čekirao frontmanov hard rock bend  “Scandinavian Cock”, i totalno preporučujem bend. I ne samo zato što ćete punih 10 minuta biti urnebes svojoj ekipi na fejsu kad objavite YT link s bendom koji se ovako zove. Stvarno super praše i totalna su suprotnost onome što Combichrist svira, hard rock fanovi toplo preporučujem. Sad idemo dalje pričati o Kombikristu.

Combichrist, industrial metal ikone predvođene Andyjem LaPleguom su u Zagrebu nastupali već tri puta tako da im je Zagreb provjerena lokacija kad hoće promovirati novi album i biraju gradove ti ih ekipa voli slušati. Pošto sam došao debelo nakon završetka Terrolokaust, izmjena instrumenata i priprema Combichrista mi je prošla relativno brzo i bio sam iznenađen da već čujem  tvrde zvukove od “This shit will fuck you up” . Pošto pjesmu ne pjeva Andy, nego ženska verzija govornog aparata kojeg je koristio Stephen Hawking, to služi kao savršena prilika da se publika nabrije na Combichrist bez da ih zapravo vidi na stejđu.

Nakon uvodne pjesme, gase se svjetla i dolaze jedan pa drugi bubnjar pa gitarista i tek ona Andy. Iako su dečki  krenuli eksplozivno i agresivno u koncert, u početku se nisam nikako mogao otresti dojmu da je Močvara ipak premala za ovakvu vrstu benda. Ali, vođeni “improvise, adapt, overcome” mentalitetom, članovi benda su se prilagodili atmosferi i “filingu” koncerta, a tako i ja. To više nije bio veliki koncert na premalom prostoru, nego solidan koncert u intiminijoj/osobnijoj atmosferi s većom interakcijom publike i benda.

Loša strana tog intimnijeg druženja je što možeš vidjeti svaku osobu iz prvog reda koja ti tura svoj mobitel u facu. Da, ja sam također bio jedan od napornih ljudi, ali zbog višeg cilja – fotke s koncerta za portal. Ovo spominjem jer je silne mobitele primijetio i sam LaPlegua  koji je vrlo pristojno i šarmantno zamolio publiku prije nego započnu “Get your body beat” i s njime i bis koncerta, da pospreme šugave mobitele i uživaju u koncertu kroz svoje oči, a ne kroz ekrane. Mislim da je direktan citat bio “you can look with your eyes, not through a screen”, ali naravno…unatoč zamolbi samog izvođača kojeg su ljudi došli slušati, još uvijek se u prvim redovima našlo nekolicina koja je sve snimala.

Dojma sam bio da nisam izašao kao veći fan Combichrista nego što sam ušao, ali ne zato što su momci loši nego jer jednostavno to nije moj pretjerano moj đir.  Ali to nikako ne smije umanjiti kvalitetu samog koncerta, jer kombi su zvučali fenomenalno. Interakcija s publikom, cijelo vrijeme osmijeh na licu, vrhunsko strpljenje za beskrajne selfie upite… sve je bilo na nivou. Combichrist su svakako bend za kojeg se vrijedi dati novce, super zvuče uživo, imaju strpljenja za fanove i djeluju kao da stvarno uživaju raditi svoj posao. Ugodno me iznenadila i improvizacija Black Sabbathovog klasika “War pigs”. Kada se naposljetku slegnu svi dojmovi, možda sam ipak izašao kao malo veći fan nego što sam bio kad sam ušao u Močvaru.