Nedjelja navečer ne zvuči kao najbolji termin za koncert – to je u većini slučajeva dan za odmor, a i idući je dan prvi radni dan tjedna. Ipak, jučer se ispostavilo da to ne sprječava dobru atmosferu kakvoj smo mogli svjedočiti – iz ledenih dubina ruskog pakla posjetili su nas moskovski Siberian Meat Grinder, rekla bih više banda nego bend.

Ako bend nazovete “Siberian Meat Grinder”, od vas se očekuje da svojom glazbom dočarate nihilističku sliku koja se stvara u glavi jer ipak, te tri riječi stvaraju sliku hladne, negostoljubive zemlje u kombinaciji s nasiljem i agresijom. Siberiani su sastavljeni od članova ruskih bendova What We Feel, Razor Bois, Frank Castle Gonna Break Your Neck i Moscow Death Brigade, a iza sebe imaju dva EP-a: ‘Hail to the Tsar’ i ‘Versus the World’, dva studijska albuma: S/T i Metal Bear Stomp kao i još nekoliko manjih izdanja i kolaboracija. Njihova je glazba kombinacija hardcore punka i thrash glazbenih elemenata s očitim utjecajima street kulture – hip hopa, grafita i tog “uličnog” oblika zajedništva. Mislim da je AKC Attack bio idealno mjesto za ovaj koncert jer se genijalno poklapa s tim “street” karakterom benda.

Koncert je, kao što sam i spomenula, bio u nedjelju. Jedan od otežavajućih faktora bila je i kiša koja je padala poslijepodne što zasigurno odvrati neke ljude od izlaska (posebno kad se radi o Medici kojoj je jedan od “selling faktora” ispijanje pive u dvorištu s prijateljima). Po dolasku u Mediku sve je djelovalo smireno, bez neke nabrijane atmosfere. Bilo je čak i više ljudi nego što sam očekivala (uzevši u obzir da su Siberiani u zadnje tri godine posjetili Zagreb tri puta, da je nedjelja i da je vrijeme kakvo jest). Iako je koncert dosta kasnio, nažalost nisam stigla na predgrupu Nether, no kako sam čula od prijatelja bili su dostojna predgrupa – “lijepo, masno s masu blast beatova.” Pauza između Nethera i Siberiana je bila poduža, no nije se činilo da to ikome smeta – izgleda da je ljudima pasalo više vremena za druženje i razgovor u dvorištu.

Siberiani sviraju hardcore punk, crossover i thrash metal s očitim elementima hip-hopa i prije spomenute “ulične” kulture. U svojoj glazbi stvaraju impresivnu smjesu speed i thrash metala s hardcore punkom koja je veoma homogena i ne zvuči nabacano. Brzi su i glasni, bez neke posebne kompleksnosti. Pjesme su strukturalno jednostavne – strofe i refreni s pokojim interesantnim prijelazom ili solažom. Gitarski riffovi su im klasični thrasherski, s kratkim ali masnim solažama i odsvirani sa savršenom kontrolom, dok je bubanj žestok i brz. Vokali su vjerojatno najprepoznatljivija stvar ovog benda – iako vokal Vladimir ima glavnu ulogu ovdje, svaka pjesma ima “singalong” vokale koje upotpunjuju backovi. Refreni su jako catchy, a pozivaju na deranje i marširanje (ne samo tekstovima već i ugođajem). To rezultira odličnom atmosferom i povezivanjem s publikom.

Među pjesmama nema pretjerane raznolikosti, sve zvuči više-manje isto, što fanovima ovakve glazbe nije nužno negativna stvar. Među pjesmama nema pretjerane razlike, no dosta su specifični – iako crpe inspiraciju od raznih bendova više bi ih usporedila s klasičnim američkim hardcore bendovima ranih osamdesetih godina kada je svaki bend imao svoj jedinstveni zvuk i stil. Nisu prvi koji kombiniraju rap flow s “žešćim” žanrom, no njihova kombinacija hip-hopa s thrash, black metal i hardcore riffovima zasigurno je unikatna. Nemaju niti jednu laganiju, sporiju stvar u svom opusu pa su koncert obilježili neprekidni moshevi s pokojim circle pitom i ponekad uspješno crowdsurfanje.

Za užarenu atmosferu najzaslužniji je, rekla bih, vokal “Vladimir the Grand Tormentor” koji nastupa pod maskom – čini mi se da je jučer u pitanju bila nova maska, a radilo se o medvjeđoj glavi Njegovi brz i žestok izričaj lako bi se uklopio u rap kao i klasični hardcore bend. Genijalno animira publiku, siguran je na pozornici i u svom nastupu ne djeluje nimalo prepotentno. U njegovom pjevanju očit je hip-hop utjecaj koji je mene jučer malo podsjećao na Biohazard. Zbog odličnih vokala i njihove izvedbe glazbeni dio pada u drugi plan, no cjelokupna izvedba je skroz solidna. Faktor iznenađenja, ako ste prvi puta na njihovom koncertu je izlazak velike maskote medvjeda na pozornicu. Naime, oni veličaju ikonu istog, simbolično nazvanog “Car”. Ne znam ima li kakve veze s povijesti Ruskog carstva te je li samo dobra fora ili pak suptilni politički komentar, no ispada redikulozno ali simpatično. “Car” im je i maskota, pa se nalazi na većini izdanja i merchu.

U nešto manje od sat vremena i dva bisa odsvirali su dobar presjek starih i novih stvari, kao i najnoviju “For the Cult” za koju su izbacili spot i s njom najavljuju sljedeće studijsko izdanje. Vladala je neka jedinstvena atmosfera i rekla bih poseban prijateljski ugođaj. Iskreno, nisam imala pretjerana očekivanja od ovog koncerta jer su mi glazbeno nezanimljivi i sa svakim izdanjem nekako monotoni, no njihov live nastup promijenio je moju percepciju o ovom bendu. Možda se drže određenih sigurnih kombinacija kada su u pitanju studijska izdanja, no ispada da je upravo ta “sigurna” kombinacija recept za dobru atmosferu uživo.

U glazbi je opasno pokušavati napraviti sve od jednom jer postoji velika mogućnost da nećete postići ništa. Ponekad je bolje raditi “sigurne” stvari od eksperimentalnijih jer je manje rizika i veća je mogućnost za probijanjem. Siberian Meat Grinder se možda zapleo u tome da su našli sigurnu kombinaciju i drže se iste sa svakom pjesmom, no energija i sposobnost da istu prebace na vas je vjerojatno ključ njihova uspjeha. Rijetko ćete naći thrash bend koji u svojoj glazbi ima tu dozu šaljivosti. Ovaj je bend jako dobro ukomponirao tu blesavu stranu žanra bez da je kompromitirao žestinu vlastite glazbe.

Foto: Jahvo Joža za Subsite.hr