Treći, ujedno i zadnji dan Inmusic festivala na zagrebačkom Otoku mladosti predstavio je novi niz izvođača među kojima smo mogli od poslijepodnevnih sati čuti hrvatske bendove kao što su One Possible Option, Phantasmagoria, Mangroove, Kojoti do stranih izvođača Joy Cut, LP, Peter Bjorn & John i čuveni The Cure, zbog kojih su mnogi „potegnuli“, vjerovali ili ne, s različitih strana svijeta.

Pred nama je bio, po mnogima najuzbudljiviji dan Inmusica zbog glavnog headlinera, britanskog rock sastava The Cure (za one nadam se malobrojne koji nisu upućeni, bend je osnovan 1979. godine i od tada broji veliki broj poklonika, kako među stranom, tako i hrvatskom publikom) zbog kojih je dosta posjetitelja odlučilo kupiti jednodnevnu ulaznicu samo za taj dan, a što se moglo i zaključiti po priljevu ljudi koji se značajno povećao u odnosu na protekla dva dana.

Foto: Julien Duval

Unatoč tome što su mnogi, kako to već bude na svakom festivalu, došli samo zbog headlinera i odlučili zauzeti prve redove po par sati prije početka njegovog koncerta i možda bili statičniji na koncertima preostalih izvođača koji su nastupali na Main stageu, dobre vibre između publike i izvođača, kao i zanimljive glazbe ovoga dana nije nedostajalo. Oko 20:15h, po rasporedu, na pozornicu se penje američka kantautorica Laura Pergolizzi, svijetu poznata pod umjetničkim imenom LP. Tijekom nastupa od sat i pol vremena LP je uspjela publici dočarati svoju simpatičnost i prizemnost kroz stalnu interakciju, kao i silazak do prvih redova i dijeljenje autograma do onoga najbitnijeg, emociju koja dodatno produbljuje kvalitetu njezine glazbe. Vjerujem da su mnogi koji su se na njezinom koncertu našli u prolazu čekajući drugog izvođača ili poznavajući samo njezinih par radijskih hitova ostali oduševljeni njezinom količinom energije, karizmom i vokalnim sposobnostima. Još jedan dokaz njezine talentiranosti je taj što ju možemo nazvati multi-instrumentalisticom jer kroz nastup kako se mijenjao ugođaj ili brzina pjesme, tako je i LP izmijenjivala instrumente koji su dodatno obogatili zvuk (ukulele, usnu harmoniku, gitaru, itd.) njezinog benda. Svi prisutni imali su priliku uživati u presjeku njezine karijere kroz nove stvari kao što su „When We’re High“, „Muddy Waters“ (pjesme s najnovijeg albuma „Hearth To Mouth“ iz 2018. godine) i dobro znane hitove poput „Lost On You“. Nakon prošlogodišnjeg premijernog nastupa na šibenskoj Tvrđavi svetog Mihovila i ovogodišnjeg na Inmusicu nadamo se da će se odlučiti za skori povratak u Hrvatsku.

Foto: Filip Bušić

Nakon njezinog koncerta dosta je ljudi ostalo na glavnom stageu (očekivano) kako bi zauzeli što bolja mjesta pred dolazak zvijezda večeri (i festivala), no valjalo je obratiti pažnju i na domaće dečke iz grupe Kojoti, koji su počeli rokati svoj prepoznatljiv repertoar na World stageu. Povratnici na scenu objavili su početkom ožujka brand new material kojeg su djelomično predstavili jučer, s naglaskom da su se na stare stvari pretežito fokusirali, što zbog publike, što zbog predstavljanja svoje energije nemalom broju stranih posjetitelja. Nije se još dogodilo da sam na Kojote naišla u lošem raspoloženju ili da im je koncert prošao bez prenašanja pozitivne vibre i mrdajuće atmosfere, a drago mi je bilo vidjeti da su stranci to itekako znali cijeniti. Čini se da su Kojoti znali da neke od svojih najzvučnijih stvari trebaju staviti na početak repertoara, budući da će dostatan broj ljudi (a tako je i bilo) otići se osvježiti i uhvatiti što bolja mjesta za nadolazeći Cure. Sve u svemu, Kojoti imaju vrlo snažan novi album s nekim zanimljivim suradnjama i odličnim grooveom kojega svakome preporučujem.

Foto: Filip Bušić

Nažalost, kao i kod većine izvođača koji se isprepliću sa satnicom, morali smo otići s kraja Kojota kako bismo zauzeli donekle dobra mjesta i uspjeli što bolje vidjeti nastup dugoiščekivanog headlinera. U publici koja je strpljivo iščekivala „stare darkere“ mogao se vidjeti presjek različitih generacija, od onih koji slušaju „Cureovce“ od samih početaka kako se bend razvijao i odrastao zajedno s njima do potpuno mladih generacija u 20-im godinama koji su, na svu sreću, otkrili bezvremensku kvalitetu navedenog benda. U publici su se sigurno našli i ljudi koji znaju tek dva, tri hita i došli poslušati što bend nudi i kako zvuči uživo. Naravno, nitko im ne može zamjeriti, festivali su idealno mjesto za otkrivanje novih izvođača koji će nekome upravo zbog svoga nastupa postati vrlo dragi.

Foto: Filip Bušić

Unatoč tome što se da primijetiti da Robert Smith više nije mladić (iako je njegov zaštitni „look“ postojan već godinama), njegov glas je besprijekoran, nepromijenjen, a zajedno s bendom (Simon Gallup, Reeves Gabrels, Roger O’Donnell i Jason Cooper) ostavlja dojam da slušate live izvedbu jednake kvalitete i jačine kakvom su „prašili“ i prije 20-30 godina. The Cure je podsjetio publiku kako zvuče pjesme s njihovih samih početaka i pretežito se fokusirao na starije albume sa kojih smo mogli čuti bezvremenske hitove poput Pictures of You, Lovesong, Lullaby, Boys Don’t Cry, Friday I’m In Love. Nakon otprilike sat vremena kvalitetnog zvuka popraćenog impresivnim lightshowom i dobrim raspoloženjem Smitha i ostatka benda te publike koja je većinski bila u ekstazi očito se moralo nešto dogoditi kako bi, makar i na trenutak, pokvarilo atmosferu. Postoje različita nagađanja zbog čega je razglas prestao raditi tijekom njihovog nastupa te nas na nekoliko minuta uskratio za atmosferični zvuk benda na koji se publika taman nabrijala na polovici koncerta, ali treba naglasiti da je bend još jednom pokazao veličinu i profesionalnost dovršivši pjesmu do kraja uz ovacije publike koja im je u tom trenutku pružila punu podršku. Očigledne poteškoće su se nastavile i kroz sljedećih pola sata koncerta koje su bile čujne kroz znatno lošiji zvuk koji je odjekivao s pozornice i bilo je vidljivo da članovi benda pokušavaju u isto vrijeme ostati profesionalni i dati svoj maksimum prilikom izvođenja pjesama, ali i otkriti u čemu je problem. Iako se pozitivna atmosfera na određene trenutke razblažila, bilo je očigledno da je publici, koja toliko dugo čeka na nastup ovoga benda, bilo žao što se takav problem dogodio upravo najvećem headlineru na ovogodišnjem INmusicu te mi je posebno drago što su ih maksimalno ispoštovali svojim ostankom i bodrenjem. Unatoč problemu tehničke prirode, koji se po prvi puta dogodio na INmusic festivalu i to na Main stageu tijekom koncerta glavnog headlinera, moramo reći da je organizator, koji naravno ima najveću odgovorost u ovakvim situacijama, vrlo brzo reagirao i otklonio problem kako bismo uspjeli do kraja uživati u nastupu benda.

Foto: Julien Duval

Zadnji dio koncerta publika je ipak uspjela „dobiti“ i čuti onaj stari zvuk sa početka koncerta te možemo zaključiti da su svi, usprkos smetnjama, završetak koncerta dočekali sretni i opijeni prekrasnim pjesmama koje su ih vratile u stara vremena i dobili priliku vidjeti ovaj veliki bend koji je unatoč ogromnoj slavi sinoć dokazao da je prizeman, neopterećen pojedinačnim reakcijama publike ili iznenadnim neprilikama i da i dalje jednako strastveno emocije iz svoje glazbe i tekstova prenosi na publiku.

Nakon Cureovaca teško je moglo ostati mjesta za još nekog izvođača, poglavito nakon dva i pol sata stajanja na jednom mjestu, no zaputili smo se poslušati Petera Bjorna and Johna na Hidden stage, vrlo iskreno samo da čujemo pjesmu Young Folks, budući da u ostatak (sada mogu i potvrditi) zanimljive karijere benda nisam ranije ulazila. Mnogo ljudi sletilo se na Hidden Stage te je bend točno uočio trenutak u kojem mora opaliti svoj najveći hit, a istovremeno probrati neke također odlične pjesme koje su mnogima oko mene vidno zapele za uho te se neki nisu dali smesti s plesanjem niti oko pola 2 u noći.

Što nam je donio 14. INmusic festival?

Da puno ne duljimo u zaključku, ovogodišnji je INmusic festival predstavio raznovrsnu plejadu aktivnih, nekih aktualnih, većinski neaktualnih izvođača koji su privukli, po slobodnoj procjeni manji broj ljudi nego lani, no opet dostatan da i sljedeće godine festival dosegne koju stepenicu više, ili barem da zadrži epitet najkvalitetnijeg hrvatskog open-air festivala. Veliku stvar dobili su s dovođenjem Curea koji je trenutno na turneji, a podržavamo i dovođenje nekih novih snaga poput Fontaines D.C.-a, Gato Preto itd. itd. Ako ste bili prošlih godina, skoro se ništa nije promijenilo osim par lokaliteta, ponuda hrane i pića primamljiva je strancima, dok je domaći ljudi standardno dočekuju na nož, no unatoč tome što se po prvi put na glavnom stageu dogodio gaf s razglasom, to nije stvar koju možemo uzimati nekome za ozbiljno te ono što je rekla Shirley Manson večer prije potpisujemo: “Mi smo glazbenici. I mi griješimo”. Isto to se odnosi i na tehničare te organizaciju. INmusic, vidimo se ponovno dogodine, a vama svima preporuka da uzmete na vrijeme što povoljnije ulaznice jer za očekivati je da ćete naići na barem 2-3 zanimljiva glazbena imena.