One Possible Option (OPO) riječki je bend koji slovi za pobjednika ovogodišnjeg INmusic breakthrough natječaja, putem kojeg su ga i struka i publika odabrali da nastupa među velikim glazbenim imenima na pozornici INmusic festivala.

One Possible Option će svoj opus dočarati posljednji dan festivala, 26. lipnja od 16:45 sati na Main stageu, kada će nastupati prije velikana The Cure, LP, Peter Bjorn & John i drugih.

Tim povodom odlučili smo vam pobliže predstaviti rad benda, njihov opus i razmišljanja te neke buduće planove. Sugovornik je bio pjevač benda, Deni Kasapović.

Lijep pozdrav ekipo! Prije svega čestitam vam na pruženoj prilici da zasvirate na ovogodišnjem INmusicu. Možete li nam pobliže opisati kako je došlo do želje za prijavom općenito te jeste li se nadali da će vas struka i publika izabrati među tolikim brojem kvalitetnih glazbenih snaga?

Hvala! Prijava je više bila spontana, bez nekih očekivanja, naime, upravo smo završili rad na novom albumu i nakon 4 godine po prvi puta krenuli sa pripremama za koncerte. Uz to sa novim članom benda Ernestom na gitari, tako da smo u glavi bili u aranžiranju dvaju gitara i pripremi za live nastupe. Deva (Bubnjar) je vidio natječaj i prijavio nas onako usput bez da nam je i rekao, potom je i zaboravio na to. Tako da nam je to bilo veoma ugodno iznenađenje. Time više što smo odabrani od najvećeg broja portala (između kojih je i Mixeta – hvala!),ali kasnije i od strane publike, tako da nam taj nastup na glavnoj bini znači puno, lijepo je vidjeti sa ljudi stanu uz tebe nakon toliko godina izbivanja sa scene zbog našeg stvarno dugog rada na albumu.

OPO, pak, nije toliko ni mlad bend. Svirate od 2011. godine, možete li našim čitateljima opisati kako je tekao dosadašnji glazbeni put benda?

Da, OPO je aktivan od 2011, bend je nastao iz Piggyeve potrebe da ono što je govorio kroz tekstove njegovog prijašnjega benda TheStuff u potpunosti definira i zaokruži u jednu decidiranu moralno-etičku poruku, u bend koji ima svrhu zašto postoji, a ne samo da bi zvučao lijepo i skakutao po bini samozadovoljno.

Od te 2011. smo imali jedan val sa prvim materijalom gdje smo išli možda malo i glavom kroz zid, na indie način, birajući objaviti za njemački Setalight, indie kuću, umjesto Dallas Recordsa od kojih smo imali ponudu tu kod nas. Recimo da nas je neiskustvo koštalo malo vremena. Ali ne žalimo za ničime i lijepo smo se zabavili u tom periodu te prošli puno svirki i kod nas i vani.

Tada smo osjećali da još imamo prostora eksperimentirati u puno toga, tako da se nismo previše stavljali u prvi plan u medijima, nego smo odlučili uzeti pauzu i još raditi na konceptu benda, poruke i samom zvuku i načinu skladanja.

Svirali ste nemali broj puta u inozemstvu, kakve impresije vučete od tamošnjih svirki, kako diše festivalska publika, gdje ste ustvari sve nastupali?

Svako iskustvo dobro dođe, organiziranost i da ti je jasno što želiš je ključan zaključak iz toga svega. Za manje bendove, koji nemaju cijelu PR mašineriju iza sebe, zaista ovisiš od situacije do situacije i definitivno puno toga ovisi o vlastitoj procjeni puta kojim treba ići. Tako da se možeš svidjeti booking agentu zaista odličnoga kluba i svirati pred 400-500 razularenih studenata, a možeš ne znajući unutarnje krugove gradova koji su veoma daleko, uletiti na mjesto gdje jednostavno ne dolazi toliko puno ljudi, u našem slučaju tih situacija je bilo srećom manje i sve su to korisna iskustva.

Naravno, najljepše je kada te netko prepozna za točno ono što radiš, tako da smo imali vrlo lijepih iskustava, gdje smo zaista osjećali da je ono o čemu se piše u tekstovima prepoznato i cijenjeno. Kada ti se ljudi nakon koncerta zahvaljuju i stoje u redu da im potpišeš majicu ili cd, to sve izgleda malo nestvarno, i koliko god smo tip ljudi koji se u takvim trenutcima u svojoj koži ne osjeća ugodno, to nam je dalo jednu drugu vrstu vjetra u leđa, podršku da nismo neshvaćeni i da postoje ljudi kojima ono što želimo reći nešto znači.

Šteta što inače ljudi ne provode malo više vremena na tome zašto je netko imao potrebu neko djelo napraviti.

Svirali smo stvarno posvuda, u Austriji, Švicarskoj (gdje smo čak svirali na novogodišnjoj noći u jednoj od najvećih dvorana u Zurichu), Italiji, Sloveniji, Njemačkoj, sigurno sam zaboravio neka mjesta već…

Koja su sve izdanja iza vas? Riječ je o EP formatima, sprema li se neki dugosvirajući album?

Krenuli smo sa demo albumom Hey You, koji je bio štampan u samo 500 primjeraka i do kojega su ljudi mogli doći samo na našim koncertima, kasnije su se neke od tih pjesama uz neke nove, našle na dva oficijalna EP-a, „My name is Uncreature“ 2013 za Setalight / Spona Records, te „I“ (1) (2014) za OSAmedia, My name is uncreature je također izašao kao dio split cd-a sa bendom Samavayo. Šteta je što smo napravili samo 2 spota u tom periodu, i što nismo dovoljno znali o promociji samog materijala, jer su odaziv i reakcije na koncertima, pa čak i u recenzijama vani, bile odlične.

Sada, nakon par godina rada, imamo album s kojim smo prvi puta i mi sami u potpunosti zadovoljni i stvarno jedva čekamo svirati te pjesme live, pripremati spotove i naravno, kada dođe vrijeme za to, i objaviti album. U svakom slučaju u studiju smo napravili što smo htjeli i sada smo aktivirani i puni energije za dalje.

Koje je vaše mišljenje o glazbenom izdavaštvu, prvenstveno osvrćući se na domaću scenu?

Već i moj mali dvogodišnji Alex zna da izdavaštvo danas nema onu snagu koju je imalo kada je njegov dido prašio balkanom u 90-ima. Ali mislim da nije sve toliko izgubljeno, mislim da to danas iziskuje puno veću suradnju, poštovanje i trud između benda i izdavača. No jako je lako upasti u ustaljene, lijene krugove načina rada, gdje bendovi prekriže ruke i čekaju, a izdavači poklanjaju pažnju samo onim bendovima koji već imaju nešto iza sebe. To je nešto oko čega smo dosta oprezni i zašto će album izaći jedino pod pravim uvjetima.

Danas je sve to puno ravnopravnije, jedan bend može funkcionirati i sam ako je veoma organiziran, imamo puno takvih primjera danas. Svatko ima svoj put. Mi smo, možda i suludo orijentirani na engleski jezik, ali stvarno mislimo da ova poruka nije lokalnog  nego globalnog karaktera, a i sama glazba koju pišemo je možda nedovoljno vesela za naš mentalitet. Nema tu pjesama o roštiljanju, mladom luku i rakiji, iako nam to privatno nije strano, jedino što se kod nas većinom vrte tikvice i balancani, hehe.

Koji bi ključni trenutak u radu mladog benda i njegove afirmacije bio bitan? Je li tu riječ o kronološkom slijedu kvaliteta>društvene mreže>live svirke, ili postoji po vama nekakav drugačiji redoslijed kako da neafirmirani bend dođe do većeg broja publike?

To je jedno pitanje na koje i sami tražimo odgovor, sličnog sam mišljenja da bend prvo treba raditi na kvaliteti, poruke i glazbe, dalje je red na tome da se to prepozna, bilo to od strane publike, struke, izdavača koji će stati iza benda, festivala koji će prepoznati nešto više i dati dobru priliku nekome tko ne obećava prevelike brojke u publici taj trenutak. Svaki danas veliki bend je imao nekoga tko je prepoznao njihov kvalitet i stao uz njih. Kada i kako dođe do toga? U jako puno slučajeva vrlo neuobičajenim i neočekivanim putevima, zato je po meni najbitnije da bend radi na sebi i daje to van, za svih, i bude zahvalan kada se ljudi pronađu u tome.

Posljednjih se godina glazbeni trendovi mijenjaju doslovno svake godine, dok je prije bilo riječ o desetljećima/generacijskim promjenama. Pratite li nešto od novih glazbenih kretanja i glazbenika? Što mislite o serviranju komercijalne svjetske, a i domaće glazbe?

Moram biti iskren i reći da iako nekada zažalim, ipak ne pratim baš previše glazbu i trendove. Što nije bio slučaj dok nisam radio aktivno na vlastitoj glazbi. Dijelom jer osjećam da to koči kreativnost, što si više upoznat sa svime što drugi rade, što se više krcaš informacijama, to imaš manje prostora na toj kreativnoj poljani trčati slobodno i iznenaditi i sam sebe i druge nekim naglim skretanjem u neku mišju rupu… Kao fana muzike, današnji svijet glazbe mi je mrvicu plastičniji nego što bih volio i ne mogu se poistovjetiti sa jako puno toga.

Na koji se način po vama alternativni rock bend u Hrvatskoj može profilirati?

Iskreno, ako se radi na engleskom, onda možda prije nekim uspjehom vani. Imamo jako dobru scenu i puno kreativnih bendova, ali ne cijenimo to, ne podupiremo to, čak ni sami bendovi ne podupiru jedni druge pretjerano. Takav je svijet danas, svi imamo previše toga na tanjuru i imamo vremena samo za razvikane stvari, ne uzbuđujemo se oko svačega previše. Ali samim time i gubimo, jer osuđujemo stvari prije nego ih vidimo i čujemo. Takvi smo u svemu, užurbani, a i izmučeni od tog tempa života, pa onda ni ne čudi da umjetnost pati.

Postoje li neki domaći bendovi koje biste nam htjeli preporučiti i na koje bismo morali obratiti pažnju na ovogodišnjem INmusicu?

Ljudi pogledajte sve što stignete, u sve to je uloženo jako puno odricanja i truda, ne treba imati predrasude radi toga što je to „naš bend“ ili bend koji ima toliko i toliko viewova na youtubeu. Šamar je šamar,, a dobar riff je dobar riff… Scena na ovim prostorima prije 20-30 godina je bila jaka zato što ljudima nije bio problem poštovati našu glazbu. Danas je valjda in biti pretjerano kritičan o svemu, pa makar i ne prosudio dobro, lakše je biti snob i reći, valjaju samo bendovi iz Engleske i Amerike koji pune barem teatre..

Ernest mi kaže da kažem istinu… da samo cepamo klasiku… Divlje Jagode i to…hahah.. al pošto sam gore rekao da bendovi ne podržavaju jedni druge dovoljno, neću napraviti isto, zato, gdje god svirali, pratite naše bendove, pratite Gerilu, Magul, Bebe na Vole, Nord, Them Moose Rush, milion je bendova, Mort, Flo Masters, The Black Room, Moskva, Vanka Schkvare, Mind Zoo, The Siids, She Loves Pablo, Koh, Po’ Metra Crijeva, Kryn,  Lovely Quinces, Jonathan, Killed a Fox, Old Night, Paul the Walrus, Uma Thurman, Callahan, Edi East Trance Blues i naravno SDP trio hehehe…. i koga god se još nisam sjetio ovdje ili nisam još upoznat sa radom ili barem imenom benda…

Navedite tri strana izvođača kojima se na festivalu najviše veselite?

Cure, Cure, Cure… hehe šalim se, mene zanimaju Hivesi najviše, podosta mi je to drag bend, Deva je kao mlađi bio lud za Cure-om kao i dosta ljudi oko benda…zanima me Garbage, a i kakvi su Foalsi live, iako to nije totalno moj đir.

Koji su daljnji planovi benda, svirke, nove pjesme…?

Pošto smo na zimu još uvijek završavali album, kasno smo se bacili na sređivanje ljetnih festivala tako da imamo par festivala ovo ljeto, kao zagrijavanje za jesen, koju planiramo nakrcati svirkama od Zagreba do Splita, Šibenika, Istre i Rijeke naravno. Te malo proširiti i na festivale po Europi i Hrvatskoj za sljedeće ljeto.

Ubrzo izlazi odličan Live Studio Session iz Sound Station Studija iz Zagreba, gdje smo snimili 4 pjesme uživo što je popraćeno i kamerama. Tako da će to biti jedan odličan preview kako bend zvuči live (na što smo u ovom trenu dosta ponosni), te naravno uvid u novi materijal. Ovim putem bih se zahvalio Šikiju, Leu i Cakiju na velikom trudu i odličnoj atmosferi za vrijeme snimanja. Uz to, brzo krećemo sa radom na novom spotu. Tako da ćete sada čuti malo češće od nas.

Za kraj, opišite u jednoj rečenici grupu One Possible Option našim čitateljima.

Sanjao sam Zacha De La Rochu kako mi govori: svijet gori, ne spavaj u vatri…

Podsjetimo, The Cure, Foals, Suede, Garbage, The Hives, Johnny Marr, LP, Thievery Corporation, Kurt Vile & The Violators, Frank Turner & The Sleeping Souls, Peter Bjorn and John, Skindred, samo su neka od velikih glazbenih imena u čijim će koncertima uživati publika INmusic festivala #14! Detaljnu satnicu možete pogledati na službenim stranicama INmusica.

INmusic festival #14 održat će se na već dobro poznatoj lokaciji jarunskih otoka u Zagrebu od 24. do 26. lipnja 2019. godine uz podršku OTP banke Hrvatska. Ograničeni kontingent jednodnevnih ulaznica u prodaji je putem službenog festivalskog webshopa. Jednodnevne ulaznice po cijeni od 449 kuna (+ troškovi transakcije) za prvi i drugi dan festivala te za treći dan 499 kuna (+ troškovi transakcije) mogu se kupiti isključivo putem službenog INmusicovog webshopa. U prodaji su i trodnevne ulaznice za 14. INmusic festival koje se mogu nabaviti u preko 140 poslovnica OTP banke Hrvatska, Dirty Old Shopu (Tratinska 18, Zagreb) te putem službenog INmusic webshopa po cijeni od 549 kn (+ troškovi transakcije). Kamperske ulaznice za INmusic #14 dostupne su isključivo putem festivalskog webshopa po cijeni od 250 kn (+ troškovi transakcije) do isteka zaliha.