U utorak smo bili u zagrebačkoj Močvari gdje je talentirana kantautorica MAR promovirala svoj debitantski album naziva „Calling out“.

U utorak oko 20 h uputila sam se ka Močvari na promociju ovog dugoočekivanog albuma mlade kantautorice Marine Elezović umjetničkog imena MAR. MAR i i njezinu glazbu pratim još od prvog singla koji je, ako se ne varam, izašao potkraj 2017. godine, a zvao se Lost company.  Već tada se dalo naslutiti kako će glazba koju stvara biti nešto posebno, prožeto emocijama i prekrasnom tamom koja se krije u njezinim stihovima.

No, vrijeme je da krenem na sam koncert! Na početku večeri nastupila je Daisy Dives. Radi se o kantautorici koja je do nedugo zapravo nastupala pod imenom Undertow u sklopu dua, no ipak se odlučila prebaciti u solo vode. Iako se glazbenica uživi u svoje pjesme i pokušava ih što bolje predstaviti publici, nekako baš i ne uspijeva. Nakon treće pjesme ljudi su je prestali slušati i u jednom trenutku bila je nadglasana bukom i žamorom. Tim više što su joj pjesme na engleskom jeziku pa je bilo izrazito teško pratiti o čemu se uopće radi. S jedne strane mogli bismo reći da se to dogodilo zato što su ljudi došli poslušati MAR pa ih nije bilo briga za išta drugo, dok bi s druge strane mogli okriviti jednoličan zvuk njezinih pjesama koji brzo dosadi. No, bilo kako bilo, i to je prošlo, a na redu je bila zvijezda večeri – MAR!

Vladimir Bogovčič

S velikim osmijehom na licu MAR se napokon pojavila na pozornici i odmah bila nagrađena velikim aplauzom. Močvarom je u trenutku zavladalo veliko uzbuđenje, kako s njezine strane tako i kod publike; svi su jedva čekali čuti kako album zvuči uživo! I odmah s prvom pjesmom MAR nas je uspjela uvući u svoj svijet, svijet tame, beznađa, alijenacije, nerazumijevanja – svijet boli! Svi misle kako je danas lako biti tinejdžer, da im je sve dano na tanjuru i da nemaju razloga pobuniti se u vezi ičega. No, da je situacija daleko od toga možemo uvidjeti kroz njezinu glazbu. U njezinim stihovima možemo čuti vrisak jedne generacije koja vapi da bude shvaćena. „Sometimes you have to be who you are, sometimes you have to leave it all behind“, stihovi su pjesme Break the chain koji, između ostalog, govore o toj unutarnjoj borbi i žude za pronalaskom samoga sebe u okruženju i svijetu koji su im nametnuti. Na albumu joj se na ovoj pjesmi pridružuje i Adam Semijalac, koji je također i veoma zaslužan za nastanak albuma te supotpisuje produkciju, miks i master, ali moram priznati da i bez njega pjesma zvuči jednako dobro. Dapače, svaka pjesma s albuma u Marininoj live verziji zvuči odlično jer je izvede, jednostavno rečeno, sa srcem!

Vladimir Bogovčič

Nizale su se pjesma za pjesmom, aplauz za aplauzom, i ubrzo je nastupu došao kraj. MAR nam je predstavila sve pjesme s albuma i, ako je suditi po reakcijama publike, svi su bili oduševljeni njezinom izvedbom. I dok je kritičari zadnjih dana uspoređuju s Tracy Chapman, Bonnie Tyler i sličnim izvođačima, ja se s njima ipak ne bih složila. Iako ne volim uspoređivati glazbenike, moram reći kako je pred nama je jedna mlada, talentirana verzija također multitalentirane Linde Perry. Glazbenice, skladateljice, producentice koja kaže kako „pjesme dolaze iz srca, iz emocije, iskustva, ranjivosti, te činjenice da ne znamo koji vrag radimo sa sobom u životu.“

Vladimir Bogovčič

Iako MAR možda ponekad ne zna što sa sobom radi u životu te kroz pjesme preispituje samu sebe, ovog utorka u Močvari pokazala je da jako dobro zna kojim putem želi poći, a mi joj na tom putu želimo svu sreći i uspijeh! Bravo, MAR!