Britanski dream-pop/synth-pop duo Still Corners nastupio je sinoć u zagrebačkom klubu Boogaloo.

Po prvi puta nastupavši pred zagrebačkom publikom, predstavili su svoj posljednji, četvrti album ”Slow Air’‘ u sklopu europske turneje. S obzirom da je Zagreb jučer izgledao poput Londona (pritom mislim na obilno kišno i tmurno vrijeme), ovakav koncert je savršeno sjeo za kraj takvog dana. Still Corners je bend kojeg čine Greg Hughes i Tessa Murray, a nastao je 2007. godine. Odmah godinu poslije izlazi prvi EP ”Remember Pepper?”, a prvi samostalni album ”Creatures of an Hour’‘ 2011. godine. Inspiraciju za svoju glazbu ovaj duo povlači iz eksperimenata Vangelisa, filmske glazbe Ennija Morriconea i naravno, danas neizostavni, synth-pop osamdesetih godina prošloga stoljeća.

Foto: Luka Antunac

J.R. August, jedan od zanimljivijih predstavnika domaće glazbene kantautorske scene, bio je zadužen kao warm up prije samih Cornersa, koji je u 40 i nešto minuta predstavio svoj glazbeni opus. Od pjesama kao što su ”When I Wake Up Tomorrow”, predstavio je i nove stvari, kao što je ‘‘The Brown Trout and the Nightingale”, koja bi se trebala naći na prvom samostalnom full-length albumu, kako je J.R. August sinoć rekao publici. Lagani zvuci klavira, i njegov vrlo zanimljiv glas super su se spojili sa zvukovima saksofona. Savršena uvertira za ono što su svi čekali.

Foto: Luka Antunac

Nešto iza 21.45, videozid na pozornici se upalio, a Still Corners, ovaj puta u trojcu, skromno dolaze, uzimaju instrumente i kreću s ‘‘Black Lagoon”. Jedna od najboljih stvari s albuma Slow Air, uvela je publiku u melankolično dream-pop glazbeno putovanje. Odmah poslije ”Fireflies”, ”Lost Boys’‘ i ‘‘Dreamlands”, a onda su odsvirali ‘‘The Calvary Cross” Richarda & Linde Thompson, stare stvari iz 1974. godine. Obradivši je na svoj melankolični način, pjesma je dobila sasvim novu dimenziju.

Foto: Luka Antunac

Nastavili su dalje, praveći presjek sva četiri albuma – ‘‘Don’t Fall in Love”, ”Cuckoo”, ”Beginnin to Blue” te vrlo draga – ‘‘The Message”. Osvrnuvši se oko sebe, vidio sam da publika zorno prati bend, i da praktički znaju svaku pjesmu. To mi je dalo za zaključiti da Hrvatska itekako poznaje i sluša ovaj bend. Kako je koncert tekao, odsvirali su još i singl ‘‘The Photograph”, zatim ‘‘Endless Summer”, ”Berlin Lovers’‘ te ‘‘Horses at Night”. Za kraj službenog dijela koncerta ostavili su svoju najbolju i najpoznatiju stvar – ‘‘The Trip’‘, na koju je publika jednostavno odvalila.

Nakon klasičnog vraćanja iz backstagea, kratka ali divna ”Wish”, ”Sad Movies” te obrada pjesme grupe The Horrors ”Still Life’‘. Moram priznati da sam se iznenadio kombinacijom instrumenata. Osim klasične kombinacije klavijature, gitara i klavijature, zvuk bas gitare se čuo iz razglasa, ali nije bio sviran na pozornici. Vidjelo se da su precizno tempirali sample bas gitare, bez ijednog iskakanja iz tempa. No, s obzirom kad se pogleda broj dosadašnjih nastupa na ovoj turneji, nije ni čudo da su toliko glazbeno uigrani.

Foto: Luka Antunac

Moram priznati da sam se ugodno iznenadio, s obzirom da sam ih počeo slušati tek krajem prošle godine, pa će ovaj koncert biti samo poticaj za daljnje aktivno slušanje ovog odličnog dream-pop benda. Kako sam i rekao, publika ih je odlično prihvatila, što je samo znak da se opet trebaju vratiti u Hrvatsku, ali i da više takvih bendova dođe kod nas.