Povodom skorašnjeg koncerta (nedjelja, 12. svibnja) u Močvari kultne mračne četvorke The Underground Youth, porazgovarali smo s liderom benda, Craig Dyerom.

The Underground Youth iza sebe ima već devet studijskih albuma i trenutno su na turneji povodom aktualnog albuma Montage Images of Lust & Fear. Europska turneja dovodi ih po četvrti puta u Zagreb.

Pozdrav Craig, želim ti se zahvaliti za početak što si odvojio nešto vremena za ovaj intervju prije vašeg koncerta u Zagrebu. Iza vas je devet albuma i mnogo turneja po cijelom svijetu, u tom smislu, osjetite li ikad nedostatak energije i inspiracije ili su strast i ljubav za kreacijom i sviranjem toliko jaki?

Strast i ljubav su preintenzivni za ono čime se bavimo i to nas održava cijelo vrijeme. Srećom, turneje po svijetu pomažu u pronalaženju inspiracije, tako da kada se vratimo doma možemo se odmah baciti na snimanje. Bar za sada tako to funkcionira. Ne osjećam se još da me pušta ta strast i želja. S druge strane, trenutna turneja je poprilično dugačka, tako da možda bolje da me to pitaš nakon što završimo s turnejom.

Trenutno živiš u Berlinu. Pruža li život tamo neku vrstu dodatne inspiracije za stvaranje glazbe? Bilo je mnogo odličnih glazbenika sa svojom berlinskom fazom: Bowie, Reed, evo čak i Anton Newcombe živi i stvara tamo već par godina…

Tako je, trenutno svi živimo u Berlinu koji je jako inspirativan. Umjetnička scena je odlična i postoji visoka razina poštovanja prema umjetnicima. Naša zadnja dva albuma su snimljena ovdje i mislim da je na naš zvuk i cijeli proces snimanja utjecalo to što smo trenutno smješteni u Berlinu. Osobno osjećam puno veću slobodu ovdje, koju nisam osjećao dok sam živio u Manchesteru.

Otišao si iz Manchestera, koji je svojevremeno bio glazbeni epicentar (Madchester era). Danas tamo glazbena scena nije toliko jaka ili?

Pa, nije me tamo bilo sada već tri godine tako da nisam trenutno upoznat s tamošnjom glazbenom scenom. Međutim, mislim da neka scena i dobri glazbenici tamo i dalje postoje, ali problem je u socijalnim i ekonomskim prilikama koje umjetnike tjeraju van grada. Manchester je sretan jer ima bogatu glazbenu povijest tako da umjetnici koji tamo žive imaju mogućnosti pronaći inspiraciju iz Manchesterske glazbene povijesti.

 Jednom si izjavio da te doživljaj koncerta The Brian Jonestown Massacrea usmjerio u glazbene vode i da si tada shvatio da se želiš baviti glazbom. Jesi li imao ikada priliku upoznati ili svirati sa svojim glazbenim herojima? Pročitao sam također da je tvoja žena Olya jedan od najvećih fanova Spacemen 3, je li bila ona te sreće?

Tako je, zaista je lijepo sjetiti se tih početaka i onda u jednom trenutku se nađeš u prilici da surađuješ i snimaš s Antonom, kao i sa drugim bendovima koji su nam bili inspiracija u našim mlađim danima. I da, Olya je bila te sreće jer je također dijelila pozornicu i svirala s momcima iz Spacemen 3 i to čak u mnogim prilikama.

Osim glazbe, čime se još bavite u vaše slobodno vrijeme? Craig, tvoja prvotna ljubav je bila sedma umjetnost…postoji li kakvi planovi u tome smjeru?

I dalje sam veliki ljubitelj kinematografije, a također puno i pišem. Nedavno sam završio jedan roman na kojemu sam radio zadnjih par godina. Olya i dalje pronalazi vremena da se bavi slikarstvom i dizajnom. Ostatak benda je također angažiran u nekim drugim glazbenim projektima, tako da smo konstantno nečim zaposleni.

Tijekom snimanja vašeg zadnjeg studijskog albuma Montage Image of Lust & Fear otkuda je dolazilo najviše inspiracije? Koji su bili glavni glazbeni motivi?

Glavni cilj nam je bio snimiti album uživo, kao bend, što do sada nismo nikada radili. Tako da sam uzeo neke glazbene ideje i stihove, te otišao u Leov studio gdje smo onda poradili na strukturi pjesama zajedno. To je albumu dalo jedan poseban zvuk koji priziva naše live svirke što do sada nismo „uhvatili“ ni na jednom albumu. Čini mi se da sam uspio na albumu povezati neke od najboljih pjesama koje sam napravio u zadnje vrijeme.

U tvojim pjesmama osjeća se specifična mračna i melankolična atmosfera, čak to uviđamo i kroz nazive pjesama ili albuma. Možeš li imenovati neke stvari u životu, vjerovanja ili možda ljude koji ti daju svojevrsni osjećaj sreće/zadovoljstva u ovom distopijskom paklu?

Mislim da čak i u ovim vremenima ima prostora i mogućnosti za pronaći puno sreće. U umjetnosti i kinematografiji, glazbi i književnosti. Isto tako i u ljubavi te prijateljstvu. Putovanja i stjecanje novih iskustava u obliku novih kultura ili ljudi također može pozitivno djelovati. Neke stvari koje pišem mogu se činiti depresivnim, ali ja sam također i pun nade.

Nakon što završite sa snimanjem albuma i turneja dođe svojem kraju, osjećate li potrebu da se maknete jedni od drugih ili ste nerazdvojni? (ne računajući Craiga i Olyu koji su u braku)

Ljudi iz benda su mi i najbolji prijatelji tako da provodimo puno vremena zajedno van turneja ili snimanja albuma. Nakon turneja zna biti perioda odvajanja, jer neki puta je zaista lijepo maknuti se malo i otići na zasluženi odmor.

Foto: Miriam Malrene Waldner

Kakvu vrstu glazbe slušaš danas najčešće? Europska psych scena se sada već poprilično razvila te je u svojim počecima The Underground Youth bio jedan od nositelja te scene, pa možeš li hrvatskoj publici preporučiti nešto od glazbe koju slušaš?

Iskreno, danas čak i ne slušam toliko psihodelične glazbe. Čak mislim da je pomalo i umrla ta scena danas ili se transformirala u nešto drugo. Slušamo puno country glazbe trenutno. Razmišljam čak da snimim i country album kada se vratimo u Berlin.

Ovo je vaše četvrto gostovanje u Zagreb unazad par godina, postoji li išta posebno čega se sjećate u vezi vaših svirki u Zagrebu ili ako nam možeš reći što ti se najviše svidjelo na koncertima u Hrvatskoj?

Publika je uvijek bila odlična. Dragi ljudi koji poštuju glazbu i razumiju što bend treba od publike kako bi i bend dao najbolje od sebe. Svakako smo uzbuđeni što vam opet dolazimo!