U Zagrebu je zastupljenost svih glazbenih žanrova općenito vrlo dobra, no trance fanovi su već duže vrijeme u stanju “gladi i neimaštine” što se tiče njihove najdraže vrste elektronike. Organizacija Trance Unity daje svoj najveći trud da periodično organizira tulume za ljubitelje progressive, melodic i vocal trance zvukova, no i to je sve bilo puštano pod “Youtube palicom”.

Stvari su se malo popravile prošle godine kada je nastala organizacija pod imenom Legendary Festival u nadi da malo popravi trance sliku Zagreba, te je dovela Paul Van Dyka, vrlo veliko ime u klub Boogaloo koji je postao rezidencija Legendary Festivala, što je vrlo dobar odabir pošto sama veličina i izgled prostora daje savršenu podlogu za zvučne i laserske efekte koje elektronska glazba inače nezaobilazno zahtjeva.

Kao headliner festivala, ove godine stigao nam je Markus Schulz, Sa nastupima u svim najvećim svjetskim festivalima i pozornicama poput Transmission, Tomorrowland, Ultra, Electric ZOO festival, i pod nekoliko različitih aliasa (Dakota, New World Punx) kojima izražava širok glazbeni izričaj, Markus Schulz odlučio je donijeti svoju energiju i u Zagreb. Kako riječ “festival” ne bi sadržavala samo dvosatni nastup jednog izvođača, Legendary ekipa potrudila se dovesti i vrlo respektabilne prateće izvođače.

Pascal Sander, Corti Organ te pogotovo Britanac Davey Asprey i Nijemac Alex Morph koji su dobro poznata Armada label imena svim trance fanovima, donijeli su vrlo kvalitetne setove zagrijavanja/zatvaranja festivala, između kojih se ugurao set Markusa Schulza. Njemačko – američki veteran elektronske glazbe donio je u Boogaloo svoje prepoznatljive progressive trance zvukove koji su uključivali hitove kao što su We are the light, Dreamers, Safe from harm, Destiny, ali i mnoge obrade poput Ave Maria, Arminov Communication te nekoliko uspješnica od trojca Above & Beyond, kao što su Tightrope i You.

Nakon pristojne trajnosti seta od dva sata, uslijedili su Alex Morph te nakon njega Corti Organ koji su držali publiku na nogama sve do šest sati ujutro. Kad smo već kod publike, nije bilo previše tinejdžera koji bi se došli naslikavati, već je publika bila prava “rejverska”, što je za svaku pohvalu. Organizacija je bila na visokom nivou, zaštitari i šank na svakom uglu, mjesta za plesati i više nego dovoljno (što ipak govori da kapacitet kluba nije bio do kraja ispunjen) te je cijelokupno iskustvo zapamćeno kao vrlo pozitivno. Sada slijedi kratak odmor pred buru ljetnih festivala, a mi ćemo s iščekivanjem pratiti što će nam Legendary Festival donijeti idućeg proljeća, sa nadom nastavka u ovom dosadašnjem ritmu.

Foto: Julien Duval