KSET je sinoć ugostio psihodeličnu pop-folk četvorku iz Sydneya, The Dandelion. Iako je odaziv publike bio skroman, bend to nije spriječilo da otvori vrata u mistična glazbena vremena 60-ih godina.

Ljubiteljima psihodelične mellow glazbe Australija se ispostavlja kao prava oaza i epicentar iste. Osim što već godinama na tom polju vladaju vanzemaljci Gizzardi i njihov svojevrsni side projekt The Murlocs, još početkom novog tisućljeća Daniel Poulter osniva kultne The Dolly Rocker Movement, da bi 2014. godine Daniel postala Natalie de Silver koja oformljuje novi bend pod nazivom The Dandelion. Tako je, predivna frontwomenica, koja je sinoć svojim mini plesom i energijom osvajala poglede po KSET-u, je zapravo frajer.

The Dandelion nastavlja gotovo u istome smjeru gdje su i DRM stali. Pozitivne flower vibre 60-ih, motivi prirode i psihodeličnog misticizma, i sve to zapakirano u neodoljive psych-pop aranžmane koje su nam članovi benda sinoć prezentirali. Elektronički organ pod vodstvom Laure Murdoch svakoj pjesmi daje catchy-psihodelični element kojemu je teško odoljeti, pa čak i da niste ljubitelj takve glazbe, poneki dijelovi bi vas zasigurno natjerali na gibanje i prepuštanje „organskim“ glazbenim strujama. Također je efektno bilo i Laurino „igranje“ s thereminom koji dodatno pojačava uvrnutu psihodeličnu notu cijelog nastupa.

Međutim, ono što me najviše dojmilo u nastupu Dandeliona je sama Natalie. Njena karizmatična pojava, vokal koji se pomalo gubio u prostorijama KSET-a, ali zato jasnije gitarističke dionice koje vas vode na put od ranijih radova Velvet Undergrounda pa sve do aktualnih The Black Angelsa. Bend je zapravo najsnažniji u onim noise psihodeličnim trenucima kada dolazi do međuigre između Laurinih klavijatura i Natalieine gitare kao što je to prezentirala izvedba njihove neodoljive instrumentalke Malkaus s njihovog drugog studijskog albuma Seeds Flowers and Magical Powers of The Dandelion. 

Sam bend odaje dojam simpatičnih, pomalo uvrnutih, ali iznimno talentiranih pojedinaca. U više navrata su nastojali uspostaviti komunikaciju s malobrojnom publikom, na što je potonja spremno odreagirala, a i feedback publike nakon svake odsvirane pjesme je bio uvelike pozitivan. Stoga i ne čudi poziv na bis na kojemu je bend dodatno nabacio svoji psihodelični šarm.

Bila je to ugodna psych-pop poslastica u trajanju od sat i pol koja vas može momentalno, ukoliko se prepustite, transportirati u hipijevsko doba 60-ih, te je šteta što se sinoć u KSET-u okupilo maksimalno pedesetak ljudi. Bez obzira na to, KSET je odnio još jednu malu, ali veliku psihodeličnu pobjedu.