Sinoć je u punoj Tvornici Kulture održan sada već tradicionalan proljetni koncert Jure Stublića i grupe Film.

Jura Stublić je postao jedinstveni fenomen na glazbenoj sceni, mislim da skoro niti jedan izvođač ne može postići ono što je Juri pošlo za rukom. Svake godine održati dva koncerta na istom mjestu s identičnim pjesmama, to može značiti samo jedno, a to je da su Jura Stublić i pjesme grupe Film poprimili kultni status u gradu Zagrebu. Ovaj tradicionalan proljetni koncert imao je i slavljenički karakter, slavilo se 30 godina od objave albuma Zemlja Sreće, ali, ako ćemo biti u potpunosti iskreni, Juri u Zagrebu nije potrebno slavlje da bi napunio Tvornicu Kulture, a sinoć je veliki pogon Tvornice bio ispunjen do zadnjeg mjesta po tko već zna koji put.

Uz nekih pola sata kašnjenja na pozornicu izlaze Jura Stublić i njegova mlada verzija grupe Film i svoj koncert otvaraju pjesmom Pjevajmo do zore, na što je puna Tvornica reagirala valom ovacija i počela je pjevati zajedno s Jurom. Sinoć Jura Stublić i nije bio baš u najboljem elementu, tijekom cijeloga nastupa se gubio i djelovao dosta čudno, ali to nije spriječilo publiku da otpjeva gotovo svaku pjesmu zajedno uz bend. Isto tako Juri na nastupima puno pomaže gitarist i prateći vokal Borna Čop, koji odlično uskače kada se Jura jednostavno malo pogubi tijekom pjesama. Koncert je bio posvećen 30. godišnjici albuma Zemlja Sreće, ali setlista se nije uopće razlikova od prošlih nastupa u Tvornici. Zanimljivo je bilo gledati različite generacije koje su sinoć bile u Tvornici, od djece koja pohađaju osnovnu školu pa sve do ljudi koji su stariji i od samoga Stublića, svi su oni zajedno u jedan glas pjevali bezvremenske hitove grupe Film.

Sama setlista je bila nakrcana hitovima, pa su se tako prije kraja prvog dijela koncerta, koji je nešto kraći nego inače, zaredale pjesme Srce na cesti, Pjevajmo do zore, Neprilagođen i neizostavan hit Sjećam se prvog poljupca. Najveće iznenađenje koncerta bila je obrada pjesme Jedan dan života Mate Miše Kovača koju je publika pjevala zajedno s bendom. Nakon pjesme Čarobne Naočale, Jura je održao kraći govor u čast Dubravka Voriha, legendarnog basista Prljavog Kazališta koji je nažalost preminuo nedavno te su u njegovu čast izveli pjesmu Poleti iznad grada. Osim standardnih hitova tijekom koncerta izvedena je poneka pjesma koja nikada nije službeno snimljena, ali je Jura odlučio počastiti Tvornicu tim pjesmama. Pjesma Hippy punk bila je posvećena 50. godišnjici velikog Woodstocka.

Koncert je polako prilazio svome kraju pa su se tako zaredale pjesme Ana Nirvana, Rob Ljubavi, Lijepo, Lijepo Neopisivo, Boje su u nama, a za sam kraj legendarna pjesma Bili Cvitak tijekom koje je publika jasno pokazala koliko voli njegove pjesme. Sve je pokazivalo da je koncert gotov, no publika je uspjela dozvati Juru i Film ponovno na pozornicu gdje su oni izveli meni najdražu pjesmu Dobre Vibracije i tako se oprostili od Tvornice do jeseni kada će se ponovno održati tradicionalan koncert s kojime dočekujemo zimu.

Jura je još jednom pokazao zašto je neprikosnoveni kralj Tvornice koju je napunio po sada tko već zna koji put, a publika je pokazala da je novi val i dalje u srcima onih starijih i isto tako mlađe publike, te da će uvijek u velikome broju doći na Jurine koncerte i zajedno s njime pjevati te hitove koji su obilježili razne generacije i pružile sreću mnogima. Do jeseni nam je ostalo čekati povratak Stublića na pozornicu Tvornice Kulture.

,