Prije nastupa na ovogodišnjem izdanju Antivalentinova koje će se održati 8. i 9. veljače u Boćarskom domu, obavili smo ugodan i opširan razgovor s Mirelom Priselac Remi iz Elementala.

Osim što smo saznali smo kada se sprema izlazak novog albuma Elementala, isto tako smo saznali i samostalne planove koje Remi priprema u 2019. godini.

Pozdrav Remi, za početak te želim pitati kako si i kako napreduje učenje švedskog?

O, kolega! Jättebra! Upisala sam i treći semestar, #samojako!

Prije malo više od mjesec dana Elemental je održao dva odlična nastupa u punoj Tvornici Kulture. Sada s odmakom,  kako si ti doživjela ta dva nastupa?

Puna dva tjedna nakon tih koncerata, mi smo lebdjeli pola metra iznad zemlje. Zbilja! Toliko smo bili opijeni tim svirkama da smo se samo cerekali, sve je bilo ljubav i smijeh, baš smo bili izvan sebe od sreće. Toliko dugo smo ih pripremali, vodili brigu oko svakog detalja, uvježbavali repertoar, slagali popise, pa opet vježbali, odrađivali promo aktivnosti, da smo tijekom ta dva dana doživjeli potpuni katarzu. Negdje poslije nove godine, počeli smo s novim probama i radom na novim materijalima jer ne spavamo na lovorikama. Ali da je bilo genijalno – jest!

Ta dva nastupa u Tvornici su bili stvarno nešto posebno, pogotovo prvi koncert za kojega ste se odlučili za nešto malo drugačije, sjedeći koncert s atmosferom koja priliči više nekakvom jazz nastupu, čija je to bila ideja?

Dogovor je pao na jednoj od proba – dugo smo imali ideju o takvom koncertu, ali nikako je nismo mogli provesti u djelo jer bi uvijek neki logistički dio zapeo. Iskreno, jako volim surađivati s agencijom LAA jer imaju sluha za naše ideje i s njima se sve jednostavno dogovorimo jer su iznimno profesionalni. Tako je bilo i s tim prvim koncertom u petak… E, da, naš deveti igrač je bio naš majstor rasvjete – Sven Grbec – koji je napravio genijalnu, intimnu atmosferu u dvorani. Zbilja se nije bilo teško opustiti, uz takvu ekipu. Publika je bila potpuno zbunjena kad su ušli u dvoranu i vidjeli to sve – stolice, light, tepihe, stolice na pozornici… I jako mi je drago što smo dobili taj „wow” efekt.

Proslavili ste 20 godina na glazbenoj sceni, to je jednostavno impresivno. Kako gledaš na tih 20 godina u bendu i na koji način te to vrijeme definiralo kao osobu koja jesi danas?

Da nije bilo ovog mog benda, vjerojatno bih se odlučila na karijeru u prosvjeti – to mi je struka, profesorica sam engleskog i španjolskog. Moram iskreno reći da mi je muzika na neki način religija. Na njoj sam odrasla, uvijek mi je bila prijatelj i pratitelj, uvijek sam se mogla osloniti na muziku. Izvukla me iz nekih teških perioda u životu. Kad ne bih znala kamo sama sa sobom, pisala bih i smišljala melodije. Muzika je moje utočište. I definitivno mi je definirala najveći dio mog identiteta, barem što se tiče profesionalnog ostvarenja. Prošli smo svašta – od adolescentske arogancije, do aktivizma pa evo sad i intimne poezije. I sjajno mi je to što nikad ne znam kamo će me dalje odvesti. Zato i jest toliko zanimljivo.

Osim glazbe pišeš i poeziju i baviš se prevođenjem, leži li ti više to ili bavljenje glazbom? U kojoj se situaciji osjećaš prirodnije?

Sve su to riječi. Ja sam taj neki skriboman koji stalno nešto piskara, razmišlja, bilježi, pjeva i snima. A prijevodi su zapravo opet igra riječima. Volim to raditi, makar mi to više nije posao kao što je bio npr početkom 2000. Sada mi je prevođenje hobi kojim se bavim kada mi treba mali predah. Pisanje poezije, muzike i prevođenje su samotnjački poslovi – kako je veliki Arsen rekao, to je „tihi obrt”. Tu nalazim tišinu nakon što siđem s bine gdje je sve glasno ili nakon što se vratim s probe gdje radim s bendom. Za pisanje, stvaranje muzike i prijevod najbitnija je tišina. Paradoksalno, ali istinito.

Posljednji album Tijelo izašao je 2016. godine, kada možemo očekivati novi album od Elementala?

Evo, uskoro izbacujemo novi materijal – na posljednjoj probi smo „popisali” sve nove pjesme koje smo napravili i shvatili da imamo dovoljno za objavu, i da smo svi zadovoljni učinjenim. I ovaj put ćemo se prikloniti konceptualnom radu, no neću još ništa o tome da ne pokvarim iznenađenje! Uskoro ide van novi singl i sve što ide pride. Nema odmora.

Vjerujem da umjetniku nije lako „nadmašiti” očekivanja prethodnog izdanja, pogotovo kad je riječ o kvantitativno i kvalitativno možda najjačem uratku karijere. S odmakom, što ti je Tijelo uzelo, a što donijelo?

„Tijelo” mi je dalo do znanja da kao bend i kao kreativci izuzetno dobro funkcioniramo kada imamo natruhu koncepta. Prije bismo uvijek radili dosta stihijski – stvarali bismo pjesme i u jednom momentu odlučili „OK, sad je dosta, podvlačimo crtu”. I onda bi bili na mukama kako da nazovemo album, kako da ga uobličimo vizualno itd… Ovako, uz koncept, sve to ide mnogo lakše. A što mi je „Tijelo” oduzelo? Na sreću ništa – samo sam dobila. Zbilja nemam ni jednu negativnu misao vezanu uz taj album.

Pretprošle godine je rap doživio najveći komercijalni uzlet (veći i od rocka), kako u svijetu, tako i kod nas. Postoji li netko od mladih stranih ili domaćih izvođača koji su te se dojmili?

O, da! Oduševljava me trap scena jer mi je iznimno drago da prate svjetske trendove – i to rade odlično! Novi, mladi producenti koji imaju dovoljno petlje da rade fresh instrumentale me posebno oduševljavaju jer su beskompromisni. Nisam baš neka pristalica nove rap scene jer mislim da više-manje recikliraju ono što smo već čuli u 90-ima i 00-ima… Možda je stvar što smo mi bili dijelom rap scene u to vrijeme, pa mi se nekako sve to već čini „već viđenim”. Više me pali kad čujem nešto što je baš fresh.

Osobno znam da voliš pohađati koncerte i festivale, pa da te pitam jesi li zadovoljna količinom i kvalitetom te ponudom koncerata u Hrvatskoj zadnjih godina?

Da, jako sam zadovoljna. Ja sam luda za festivalima – putujem po cijelom svijetu zbog dobih festivala – često mi je to dobra „isprika” da nekamo otputujem. Ove godine idem na Primaveru u Barcelonu – kad sam vidjela popis izvođača, trebalo mi je 10 minuta da odem online i kupim si kartu! Jedva čekam! Što se tiče Hrvatske, mislim da sjajno držimo korak s inozemnom ponudom. InMusic je sve bolji i bolji, zbilja rade odličan posao, Žedno Uho je festival kojim bi se mogla ponositi bilo koja svjetska prijestolnica (najviše me podsjeća na Pitchfork festival), a da ne spominjem Outlook i Dimensions!

Zbog aktivizma kojega promičeš u tekstovima Elementala i osobno u svojim javnim istupima, želim te pitati: koje je tvoje stajalište oko Me Too pokreta i  položaja žena uopće u svijetu i Hrvatskoj danas? Pruža li ti takva situacija inspiraciju?

Žao mi je što se „#Metoo” morao dogoditi, ali iskreno, to je ženska realnost o kojoj se rijetko kada (ako ikada) progovara… I s druge strane, drago mi je da smo to pitanje otvorili, ovako općenito, kao društvo. Pitanje ravnopravnosti spolova je nešto što mi je vrlo bliska tema i voljela bih se njime više pozabaviti – problem s našim društvom na Balkanu jest što imamo toliko drugih problema koji nas opsjedaju da pitanje ravnopravnosti spolova i nasilja nad ženama često pada u drugi ili treći plan. Ova globalna inicijativa barem je malo više osvjetlala poziciju u kojoj se danas nalaze žene. I dala nam do znanja da je borba za ravnopravni svijet tek u povojima.

Odgovaraju li vam više samostalni nastupi ili oni festivalski kakvi se bliže?

Ovisno o raspoloženju – ponekad nam je draže svirati u klubu, samostalno, jer se stvori neka posebna vibra između benda i publike. Neki čudan elektricitet. A festivalski nastupi su mahom na otvorenom, pa nam to donosi neke druge beneficije (čitaj: nema mikrofonije, he he…) Nevjerojatno je koliko je teško odgovoriti na ovo pitanje, jer nema pravila.

Koji su okvirni planovi Elementala za 2019. godinu?

Novi album, nove pjesme, spotovi i sve što ide uz to.
Također, na Youtube izbacujemo live materijal koji se zove „B strane”… Ja pripremam masu novog solo materijala, ali o tom potom. I pripremam zbirku poezije. I svašta nešto.

Što možemo očekivati od vašeg nastupa na 4. izdanju Antivalentinova u Boćarskom Domu? Imaš li nešto za uputiti posjetiteljima i čitateljima?

Pozivam sve koji su singl i ide im na živce cijela ta priča oko Valentinova da nam se pridruže na koncertima jer u gužvi nisi sam… A one koji su u paru pozivam da također dođu da nam pokažu da još postoji nada u ljubav. Ne možemo pogriješiti, popis bendova koji sviraju je odličan… Da nisam na pozornici, sigurno bih bila u publici.

Hvala ti puno na odvojenom vremenu i veselim se vašem koncertu.

Ma :-*