Pips, Chips & Videoclips održali su poseban novogodišnji koncert u zagrebačkom Vintage Industrial Baru, s kojima smo završili 2018. i istovremeno započeli 2019. godinu.

Nova godina u glavnom se gradu mogla proslaviti na raznorazne načine, u otvorenom ili zatvorenom ambijentu, na plesnim čagicama uz DJ-eve ili u klupskoj atmosferi, a svatko tko se našao u Vintage Industrial Baru za kraj 2018. godine, Novu je godinu mogao dočekati zajedno s Pipsima.

Simbolično nazvan koncert “Na putu prema dole” poslužio je svim fanovima grupe Pips, Chips & Videoclips da u nešto “intimnoj” atmosferi (zvuči smiješno za doček Nove, ali tako je nekako i bilo) poslušaju totalni presjek cjelokupne karijere Pipsa, od “Shimpoo Pimpoo” pa sve do nekih najrecentnijih stvari nakon “Walta”. Koncert je otpočeo pola sata prije ponoći, kada se lagano oko šanka smanjivala nesnosna gužva, a koncertni se prostor već fino počeo popunjavati.

“Sex u školi” otvorio je dvosatnu setlistu, a Ripper i ekipa od starta do finiša bili su vidno raspoloženi i u skladu s pozitivnim vibracijama kakvu treba posjedovati “najluđa noć u godini”. Nastavilo se s “Ljubav”, a tu su pjesmo pronašle i hitovi “Ljeto ’85” i “Plači”, s nadom da će Rundek negdje iz prikrajka izaći, no nakon Darkovog nepojavljivanja slijedila je prva ne toliko čujna poslastica večeri – “Mafija”. S obzirom da se koncert nazvao prema velikoj, baladnoj i turobnoj “Na putu prema dole”, idealan trenutak bio je da se upravo ona izvede par minuta prije ponoći te da nas Pipsi proračunato, s pogledom na sat, s lijepim instrumentalom uvedu sa standardnim “10, 9, 8, 7…” u 2019. godinu.

Izvedba pjesme “Novac” – snimio Berislav Matej Mikša

Nakon čestitanja svima i svakome i svačemu te izricanja klasičnih želja, atmosfera je dodatno porasla te je 2019. s Pipsima mogla početi. Moram naglasiti kako mi je drago što prostor nije bio dupkom pun, već se uz malo veći trud moglo mirno prolaziti do šanka/toaleta, a prednost je i što je vrlo mala količina ljudi to intenzivno radila, barem na mjestu gdje smo mi bili. Ripper je naglasio kako narednu pjesmu nisu izvodili 20 godina, a riječ je o pjesmi s “Dernjave” po nazivu “Novac”. Odličan prijem/doček odsvirane stvari uveo je u set nekoliko svježijih pjesama i poluhitova, poput “Bi li ili ne bi”, “Kratka povijest”, “Htio bi da me voliš” ili najnovije “Kung fu lekcije”, a kako se Rundek nije pojavio da plače zajedno s Ripperom, niti je na kraju završio zajedno s Yayom i Šaranom u pjesmi “Jacques Cousteau”, preostaje jedino da Pipsi posvete jednu izvedbu njemu i Srđanu Sacheru, kroz Haustorovu “Neobičan dan”. Vrlo ugodno iznenađenje i prava poslastica od izvedbe.

Slijedi osobni favorit i jedna od obilježja večeri – standardno odlično prihvaćena “Narko”, a jednominutni pregled atmosfere i sounda (preko moba hebiga) možete si nakratko dočarati s videom iznad. S “Poštarom lakog sna” polako se kreće u finale koncerta gdje će se očekivano naredati sami hitovi, tako da su slijedile “Dođi vilo”, “Malena” i za kraj bis – “Gume na kotačima”. Brzi povratak na stage i Ripper i Zdeslav Klarić zadovoljnom su auditoriju priuštili prekrasnu “Pjevač Beatlesa i Stonesa” te za kraj krajeva – “Bog”.

Za nekoga tko je u novu godinu htio ući u nešto drugačijem ambijentu, bez silnih pirotehnika vani i u kućnoj radinosti, Vintage Industrial s Pipsima bio je pun pogodak večeri. Drugačiji, a opet prepoznatljiv koncert/repertoar, razotkriveni, a opet mistični Pipsi, ne prekobrojna, a opet fantastična publika i fan baza. Dobar početak siječnja, dobar početak koncertne 2019. godine.