Prvi dan 14. Pozitivnog Koncerta prošao je u znaku odličnog nastupa Editorsa.
Pozitivan koncert je najveći domaći dvoranski festival koji se već tradicionalno održava u velikoj dvorani (ledenoj dvorani) zagrebačkog Doma Sportova. Pozitivan koncert osim svoga bogatog glazbenog sadržaja je isto tako humanitarnog karaktera i obilježava Svjetski dan borbe protiv AIDS-a. U samoj organizaciji ovog festivala glavnu riječ vodi Los Angeles Agency koji je ove godine složio možda i najimpresivniji sastav bendova, kroz prijašnjih 13 izdanja tu su se bili zaredali najveći izvođači iz Hrvatske i regije, a ove godine po prvi put (izuzev Laibacha prije desetak godina) za headlinera izabrano je jedno veliko inozemno ime, Editorsi koji su prije sedam mjeseci održali odličan nastup u rasprodanoj Tvornici Kulture. Editorsima su se sinoć pridružili Bojana Vuntrušević, Jonathan i Nipplepeople, ta kombinacija se pokazala kao pun pogodak pa je ledena dvorana bila jako dobro popunjena.
Zadnjih par izdanja Pozitivca sam bio propustio, no kada je bilo najavljeno da su Editorsi headlineri odmah sam odlučio kako idem po 5. put gledati Editorse i isto tako odluci su pripomogli odlični domaći bendovi koji su bili najavljeni. Standardna gužva ispred parkinga Doma Sportova me nije iznenadila, ali me nažalost spriječila da ispratim nastup odlične Bojane Vuntrušević zbog čega mogu žaliti. Drugi izvođač večeri bio je odličan Riječki indie rock bend Jonathan koji su već dva puta bili u ulozi predgrupe Editorsima u Zagrebu, što se svaki put pokazalo kao jako odabir. Tako su točno kako je bilo najavljeno dečki iz Rijeke izašli pred ugodno ispunjenu ledenu dvoranu i održali jako dobrih 45 minuta svirke. Ona poznata izreka „naše a svjetsko“ stvarno stoji u slučaju benda Jonathan. Svojom diskografijom, ali isto tako i scenskim nastupom daju dojam snažnog stranog benda na što možemo biti ponosni.
Dečki iz Rijeke su pjesmama Wake Up Call, Heaven, Maggie, Pictures i The School odlično zagrijali dosta veliki broj ljudi koji su došli popratiti njihov nastup. Nakon odlične doze indie rocka sa pozornice su maknuti svi instrumenti, te je sve bilo spremno za nastup domaće atrakcije zvane Nipplepeople. Moram biti iskren i reći kako nisam baš uspio popratiti nastup kolekitva Nipplepeople, ali ono što sam uspio vidjeti bila je odlična energija i popunjeni parter. Došao sam bio na sam kraj i na njihovi najpoznatiju pjesmu, obrada pjesme Frka je definitivno raspametila sve okupljene i odlično pripremila sve za nastup Editorsa.
Nakon kraćeg slaganja pozornice i naštimavanja instrumenata u točno jedanaest sati na pozornicu izlaze Tom, Rusell, Edward, Justin i Elliot i svoj odličan nastup otvaraju pjesmom Cold sa aktualnog albuma Violence. Parter je bio ispunjen do kraja, a na tribinama je bilo slobodnih mjesta ali samo zato što su svi htjeli biti na parteru gdje je bila najbolja atmosfera. Odmah na početku treba pohvaliti odličan razglas koji je bio skoro savršen. Editorsi su u Zagrebu prije malo više od pola godine već predstavili novi album Violence, pa je tako sinoć setlista bila drugačija od koncerta u Tvornici, izbačeno je pet ili šest pjesama,a njih su zamijenili nekim draguljima sa prijašnjih albuma. Već na drugoj pjesmi, Sugar, na parteru je zavladala jako dobra atmosfera te su svi pjevali zajedno sa Tomom u glas. Nakon sanjive nove pjesme Hallelujah, vratili smo se na same početke Editorsa pa su nam odsvirane All Sparks i An End Has a Start. An End Has a Start mi je jedan od dražih albuma pa mi je izuzetno bilo drago da su se odlučili za istoimenu pjesmu. Svaki put kad sam gledao Editorse uživo bio sam oduševljen snagom Tomova vokala i njegovom odličnom kontrolom, a tu snagu je opet pokazao sinoć. Nakon kraćeg zahvaljivanja publici na našem jeziku vratili su se na aktualni album pa su odsvirali Darkness at the Door, pjesma za koju su izbacili odličan spot snimljen pred više od petnaest tisuća ljudi u areni u Amsterdamu i naslovnu pjesmu albuma Violence. Za razliku od nastupa u Tvornici, Tom je imao više prostora na pozornici, koji mu je očito potreban, pa mi je djelovao dosta slobodnije nego prije pola godine. Sa albuma In Dream ovaj put su odlučili odsvirati odlične No Harm i Ocean of Night. Nekih pola sata prije ulaska u dvoranu odlučio sam baciti pogled na pjesme koje su svirali na ovoj turneji i prva stvar koja mi je zapela za oko bila je ta da su dan prije u Italiji na setlistu uvrstili pjesmu Nothing sa albuma The Weight of Your Love, kako mi je to definitivno najdraža pjesma iz njihovog kataloga priželjkivao sam da je odsviraju i u Zagrebu. Tom sjeda za klavir i lagano započinje pjesmu Nothing, u tom trenutku sam bio jedna od najsretnijih osoba u dvorani.
Tom se u više navrata zahvaljivao svima što su došli i napravili tako dobru atmosferu. Preko pjesama Blood i Nothingness približili smo se samome kraju koncerta što je značilo da su preostale najpoznatije i od strane publike najbolje prihvaćene pjesme. Tom se vratio za klavir i na malo drugačiji način uveo nas u pjesmu Papillon na kojoj je prvi dio parter (uključujući i mene) eksplodirao i rasplesao se. Tijekom pjesama Magazine i The Racing Rats plesanje se samo nastavilo, a onda je uslijedila eksplozija energije uz neizostavnu Munich. Ovaj odličan nastup Editorsi su završili pjesmom Smokers Outside the Hospital Doors, nakon koje su se naklonili zagrebačkoj publici i obećali brzi povratak.
Kao što se moglo čitati po raznim grupama na nekim društvenim mrežama kako su Editorsi više dosadili i nisu više zanimljivi, znam da će isto tako bit ljudi koji se neće složiti samnom, ali po meni Editorsi su sinoć imali svoj mali trijumf u Zagrebu; broj okupljenih na koncertu koji je višestruko veći od rasprodane Tvornice, odlična setlista, nastup bez ikakvih grešaka i sve ostale stvari u mojim očima su predstavile trijumf ovog benda u Zagrebu. Daleko najdraži nastup Editorsa u Zagrebu mi je definitvno prvi u Tvornici, ali sinoćnji nastup mi se sigurno približio tome. Sve u svemu možemo reći kako postoji ljubav između Editorsa i zagrebačke publike pa ne bi nikoga trebalo iznenaditi da uskoro vidimo ekipu iz Engleske u Hrvatskoj, ali možda u nekom drugom gradu pod vedrim nebom.
Komentari preko Facebooka