U četvrtak su u Saxu uz Svemir nastupala još tri benda čiji su nastupi upotpunili večer koju je obilježila „domaća“ atmosfera.

Iako sam navikla da koncerti u Saxu većinom kasne, ponekad i po sat vremena od zakazane satnice, ovog puta sam se ugodno iznenadila. Tek koju minutu nakon najavljenog početka na pozornicu su stupili Kensington Lima iza čijeg imena stoji glazbenik, multiinstrumentalist i autor Josip Radić. Nekada kantautor, a sada kompletni bend održao je svoj prvi koncert u bendovskoj postavi. Tijekom polusatnog nastupa ekipa je predstavila nekoliko pjesama s albuma prvijenca „May“ kojeg su objavili u listopadu ove godine. Album se, naravno, već pronašao u mojoj kolekciji, a live izvedba je samo potvrdila onu studijsku kvalitetu i još nam više približila njihov rad i stvaralaštvo. Na pozornicu, ali i u cijeli Sax, su donijeli dozu energije koja je obilježila sam početak večeri. Bilo je to odlično otvorenje i nastup koji ćemo svakako pamtiti. I za kraj, valja spomenuti najavu njihovog prvog samostalnog koncerta koji će se odigrati 15. veljače u KSETu.

Julien Duval Photography

Nakon Kensington Lime slijedio ja nastup benda Mika Male. Radi se o tročlanom bendu koji stvara veoma svojstvenu glazbu koja će se svidjeti samo određenoj publici. Iako iza sebe imaju tri albuma i trenutno rade na četvrtom, moram priznati da sam tek nedavno uopće čula za to ime te ga malo bolje istražila. Uz zvukove violine, klavijatura, gitare i bubnja  provlači se tekst, a na publici je da pozorno sluša riječi i otkrije dublju sliku cijele priče. No, nakon glazbe koju smo čuli prije njih, nekako se nisu uklopili. Nakon veselih tonova Kensington Lime dočekala nas je tama koja je nekako unazadila sjajan početak večeri.

Julien Duval Photography

Nakon njih se na pozornici našao Svemir, glavna zvijezda večeri. Radi se o bendu okupljenom oko kantautorice Zvonke Obajdin koji također postoji već neko vrijeme na našoj glazbenoj sceni. U prvoj polovici svog nastupa najavili su skori izlazak novog albuma naziva „Strah od dubine“ i to u dvije verzije. Onoj studijskoj, ali i live verziji koju su snimali kod kuće u vrtu. Upravo tako su zamislili i svoj nastup, da odiše jednom intimnom, domaćom atmosferom kao da smo kuće, što im je donekle i pošlo za rukom. Nakon nekoliko pjesama, onih nešto starijih, ali i najnovijeg singla Ništa, došao je red da nam se predstave Ti, ja i moja mama.

Julien Duval Photography

Martina Zvonić i Ana Opalić već su se nešto ranije pridružile Zvonki na jednoj pjesmi kao back vokali, a sada su stupile na pozornicu sa Sandrom Sobočanec te predstavile dvije numere s debitantskog albuma „Teška kao dno“. Iako nisu bile u punoj postavi, te su predstavile samo dvije pjesme, moram priznati da su me oduševile. Pjesma o smrti i Moram da se skuliram jedne su mi od dražih pjesama s albuma, a u live izvedbi zvuče fenomenalno. Za svoju glazbu kažu kako bi je najbolje opisao izraz „močvarni pop“. Sva ta tama, unutarnja prebiranja, smrt i depresija kroz koju svatko od nas prolazi prelivene su u pjesme koje, usudila bih se reći, oslobađaju. Pružaju  dozu utjehe, shvaćanja, katarzu!

Julien Duval Photography

Nakon njihovog nastupa na pozornici se ponovno našao Svemir. Odsvirali su još nekoliko pjesama. Napravili presjek karijere te se zahvalili svima koji su došli poslušati njihov, ali i ostale nastupe. Sve u svemu bila je to šarolika večer ispunjena odličnom glazbom te obavijena intimnom atmosferom. Ponovilo se!