Naziv albuma: Kuća bez krova

Datum izdanja: 19. listopada 2018.

Izdavač: Menart

Žanr: rock

Trajanje: 00:37:09

Broj pjesama: 10

Godinama i godinama i godinama svi znaju Mileta Kekina kao frontmena, tekstopisca i vokalistu punk rock benda Hladno Pivo i godinama se lome stavovi oko njega i oko toga kako se Hladno Pivo prodalo ili nije ili štogod već da je. E pa sad je Mile izdao prvi solo album u karijeri. Je li se sad istinski prodao? Gluposti, kao što su te priče oduvijek i bile! Naravno da nije – nikada!

Springstinovskog prizvuka i s odličnim glazbenicima oko sebe Mile gradi kuću iz intime, iz onoga što je njemu bitno, a opet s druge strane, iz onoga u čemu se svatko može prepoznati. A kada je riječ o glazbenicima, okupio je bome pravu malu vojsku u sastavu: Darko Krznarić (hammond, klavir, sintesajzer, vokal), Marko Bregant (električna gitara, slide gitara, mandolina, vokal), Andrija Lazo (akustična gitara, harmonika, vokal), Neven Jurić (bas gitara i vokal) i Matko Gaće (bubanj, perkusije). Gotovo svi daju vokalnu podršku što se kroz čitavi uradak može jasno i glasno čuti, harmonije su perfektne i višeglasje odlično pristaje u glazbenom aranžmanu kakvog ovaj album pruža.

Ali da ne bi davio i gnjavio s tim kao nekim profesionalnim forama i žanrovima i koliko koja pjesma traje, idemo o onome što je album meni osobno predstavio i što sam ja u njemu vidio. A vidio sam kako sve počinje s djetinjstvom, kako se sve postepeno gradi od malih nogu, upoznavanje svijeta. Čuje se poklik majke s balkona koja zove unutra u predvečerje. Čuju se ostala djeca na igralištima, prvi dječački snovi, prve simpatije i očijukanje ženskog spola. Album kao da je bez vremena i bez granica i prostora. Kao da je tako topao, a opet tako hladan na trenutke. Kao da je negdje ljeto, ali i dalje tu i tamo padne list s drveta. Kao da sve gasne i budi se odjednom.

Da ne bi išao pjesmu po pjesmu, preporučam odmah ovim putem da se album svakako posluša i da se uroni u njega svako na svoj jedinstven način.No, kada građenje kuće završi i kada djetinjstvo prođe i kada prvi Reno 4 postane uspomena, dolazi na red život, obaveze, a s tim i problemi pod ovim podnebljem. Kasnije se protežu teme odlazaka u inozemstvo trbuhom za kruhom, ne tako bajne ljubavi i raznesenost na sve četiri strane svijeta. Tijana se također vratila nakon što se prvi put pjesma mogla čuti na zadnjem albumu Piva ‘Dani zatvorenih vrata‘, ovoga puta u puno akustičnijem i laganijem aranžmanu. A instrumentalno i vokalno su još albumu doprinijeli Ivanka Mazurkijević, s kojom Mile već ima od prije album, Mario Rašić na basu i Yogi Lonich na gitari, dok je mastering rađen u dalekom Memphisu pod palicom Brada Blackwooda. Posljednji čavao u građenju ove kuće zakucava moćna Atlantida u suradnji s Bajagom, možda najaktualniji singl s izdanja, a dokaz je samo da Mile Kekin ne slabi nimalo po pitanju pisanja tekstova. Puno je tekstova Hladnog Piva koji će svakako biti vječni i pjevati se ovim prostorima još desecima godina, ali ovo dokazuje kako Mile ne samo da može pjevati o socio političkim temama nego i onom najintimnijem, o ljubavi, o životu, ali najbitnije – o slobodi. I to onoj istinskoj, dječačkoj slobodi, slobodi koja nije iskvarena, koja ostaje zauvijek u nama, ako već ne može potpuno zasjati okolo nas.

Ovaj album je jedna velika poruka, jedna velika ispovijed i jedno veliko vezanje za ono što se voli. I iako Miletova kuća nema krov, ona ima puno više od toga i dokazuje kako ponekad tih nekoliko crijepova nad glavom ne mora dokazivati životnu sigurnost i udobnost. Kuća sadrži puno, puno više od onoga što se vidi izvana. Kuća sadrži sjećanja, djetinjstvo, mladost, uspomene, ljubav. Kuća je tamo gdje je sreća i gdje je sloboda – geografski položaj nije ni bitan.