Zagrebački punk sastav Kurve aktivan je ove godine i na koncertnom i na diskografskom planu, objavljivanjem novog EP izdanja “Na Obali Sreće”.

Ususret koncertu u Vintage Industrial Baru, povodom obilježavanja 25 godina karijere Gužve u 16-ercu, popričali smo s punk bendom Kurve, a što su nam imali za reći pročitajte u nastavku.

Pozdrav ekipa! Šta ima? Kako izgleda život Kurvi?

Srdačan pozdrav! Život Kurvi izgleda sasvim ok, sviramo skoro svaki vikend neki koncert, nas petorica putujemo u malom autu s punim gepekom opreme i nosimo merch, odnosno S majice koje su nam jedine ostale u toj kutiji, i imamo vješalicu. Dolazimo u mjesta gdje se svira, bude sigurno oko 40 ljudi na koncertu i onda odsviramo svih 15 pjesama koje imamo. Poslije stojimo sa strane i pričamo o mjuzi, kad se malo napijemo upoznamo nekoliko ljudi i spavamo na kaučima. Do kraja godine imamo još 9 koncerata i onda više nećemo svirati skroz do ljeta.

Kako gledate na kulturnu i glazbenu scenu Zagreba? Sviđa li vam se stanje na sceni?

Ponekad smo going, uglavnom interested, jer je to sjajan način za podržavanje scene. Obično držimo ruku na bradi dok stisnemo interested a kad dođe taj neki događaj onda stisnemo mark as read. Jako je popularno biti interested za ove šaljive događaje, npr. masovna tučnjava u Lidlu i slično, i zna fakat bit dosta smiješnih događaja iako se neki ljudi iz panka ljute da je to glupa fora pa sad ne znamo tko je u pravu, naša srca ili naša potreba za pripadanjem.

Ima li, po vama, punka u Hrvatskoj? Kako stojite s praćenjem te scene? Pratite li neke domaće punk sastave?

Ima panka. Pratimo na Bandcampu manje više sva nova izdanja. Malo slušaš, premotaš negdje na trećinu, na pola pjesme, otvoriš drugu, treću stvar i to. Kad negdje putujemo, onda slušamo i cijele albume do pola. Sve u svemu postoji uvijek neka skupina aktivnih i živih bendova ali kao da kronično nedostaje tvrdoglavost i upornost, tj neko trajanje tih bendova, da prežive sebe same i taj defoltni raspad koji je stvarno klišej (osim kod Njeca koji još nije skužio da se Abergaz raspo lol lol lp). Kapa dolje Pasmatersima, Debelima, Motusima, Gužvi, Diverzantima… treba to jebeno gurat pola života, taj bend i prijateljstvo. Stvarno je najlakše stvari razjebat.

Moram priznat da vam je zadnji EP, ‘Na obali sreće’, prava mala poetska bomba. Tko je pisao stihove? Pratite li poeziju inače? Što čitate, ako čitate?

Slabo čitamo, ako i toliko. Gradski čita komentare na svoje komentare po društvenim mrežama, Vito čita iz dlana, Gago još uvijek ne zna čitat jer je iz Ukrajine. Jedino Srka i Šabo čitaju, oni se čak nalaze jednom tjedno kod uspinjače i hodaju kroz lišće gornjeg grada dok razglabaju o poeziji, boli, nutrini, a onda sjednu na klupu i počnu si međusobno drkat ispod kišobrana dok gledaju kupolu narodnog kazališta.

Spomenuvši novi EP, što za vas predstavlja „obala sreće“ i gdje se ona, po vama, nalazi?

Obala sreće je dakle mjesto gdje sreća oplahuje tu obalu i ti se tamo nalaziš na obali sreće, u neposrednoj daljini od sreće. To smo već loše objašnjavali u više navrata, ali sad ćemo to jednom za svagda obavit kako treba. Dakle zamisli neku obalu i sad na način na koji je daleka obala neka tamo daleka obala u daljini, e obala sreće je obrnuto tome i nije ta obala daleka nego je sreća to isto što je ta obala (kad bi ista bila daleka).

Kako su nastajale stvari s novog EP-a? Što je imalo prednost u nastanku, lirika ili glazba?

Glazba je imala i uvijek ima prednost jer mi mjuzu radimo kao zvučnu sliku. Dakle i pjevanja u nekoj mjeri nastaju kao neki rasporedi besmislenih riječi i onda tek dolazi tekst koji tu treba nekako uklopiti da to sve skupa bude dobro. I bi dobro, tj. ok.

Postoji li razlika između nastupa u Zagrebu i negdje dalje? Vrijedi li ona dobra stara da je teško biti prorok u svom selu ili su svirke na domaćem terenu ipak najbolje?

Teško je biti prorok u svom zavičaju, ali još je teže biti razrok u tvom običaju. S tom misli ćemo te ostaviti na nekoliko trenutaka da u nemiru duše svoje razmišljaš o budućnosti.

U petak svirate kao gosti na koncertu Gužve u 16-ercu. Što imate za poručiti dečkima iz Gužve da im razbijete tremu?

Gle, dečki: treme nema i gotovo. Zamislite da nema publike i da ste na probi u svojem zavičaju i onda zamislite da ovako četiri ili šest krugova leti ispred vašeg lica, a u daljini se vidi bijeli snop.

Kad smo već kod te treme i toga, patite li od toga ikad pred nastup? Ako vas ikad uhvati, koji je lijek?

Nikad nemamo tremu, možemo samo bit užasno nabrijani na gig i ići po to nešto što nam ljudi daju na gigu ako im mi dobro damo. To je zapravo ideja iza imena Kurve koju nismo imali ali fakat zvuči ok. Uvijek ganjamo razmjenu s ljudima, ono što se ne vidi na fotki ili videu, tu energiju i uzajamnu izgradnju eventa za koji naravno treba stisnut kontroverzni going i pojavit se na licu mjesta.

Sretno na svirci u petak, galopirajte i dalje!

Hvala Mislave! Sretno i tebi na svirci u petak jer upravo si osvojio!