Izdavač: Nezavisno

Datum izdanja: Rujan 2018.

Producent: Vladimir Krkljuš

Žanr: rap

Trajanje: 38:57

Broj pjesama: 12

‘Ako pitaš di se nalaze one prave glave, uzmi jedan đir od Voždovca do Fontane.’

Ovako započinje jedna od numera novobeogradskog repera Kila33, za kojeg vjerojatno velika većina vas uopće nije ni čula, no u ovo doba bilo bi i iznenađenje da jeste.

Ono što se događa trenutno na srpskoj rap sceni je u najmanje ruku tragikomično, i albumi kao što je ovaj se u zadnjih nekoliko godina broje na prste jedne ruke, no sada kada je nešto kvalitetno napokon pred nama pa je red da kažemo i koju riječ o tome.

Uvod u album počinje klasičnim reprezent bengerom koji nosi isti naziv kao i album, priča malo više o sebi, malo manje o kraju, s dosta kvalitetnije odrađenim drugim versom nego prvim(lirički), a izdvojio bih dvije linije/fraze; ‘Nebitno je bruda odakle si rodom, ponudiću te rakijom, hlebom, hladnom vodom.‘ , te ‘Daješ poštovanje – vratim ništa manje ‘. Također vrijedi spomenuti DJ Mrkija koji je odradio odličan posao sto se tiče skrečeva.

Priča se nastavlja dalje s ‘Počinje Igra’ na kojoj gostuje Mlata (Sick Touch), solidna traka u kojoj najviše pažnje plijeni refren. ‘ U Mraku’ naziv je iduće pjesme koja odiše nešto tvrđim instrumentalom (Djera BG Vertigo) nego prijašnje dvije, logično uz naziv i sadržaj tekstualnog dijela, gostuje MTZ (FZ), momak koji je odradio odlično gostovanje i možda još bolje nego glavni artist prenio sliku stvari koje se događaju u večernjim satima među blokovima. Idemo dalje sa ‘Stranputicom‘, gostuje Žuti kojeg općenito nekako nisam mogao nikako svariti i shvatiti do kraja, daleko od toga da ne zna repati ili je objektivno loš, već zbog tema i tekstova o čemu ne bih puno dužio jer niti je mjesto niti vrijeme, no ruku na srce ovdje je odradio prilično solidan vers dok najveće pohvale idu Vladimiru Krkljušu za instrumental (ZAPAMTITE OVO IME, pričat ćemo još o njemu). Nastavljaju se priče iz blokova dalje sa ‘Dva Minuta Repa‘, još jednom ozbiljne pohvale bitmejkeru, ovaj puta u pitanju je Djera BG Vertigo, stvar je ovo  u kojoj nema previše poruka i razmišljanja, repa se muški, onako sirovo, pjesma koja se apsolutno uklapa u koncept albuma.

Pjesma koju sam spomenuo u uvodnoj rečenici pokupila je do sada najviše pogleda, kako zbog toga što je izbačena s pratećim videom, ali u najveću ruku i zbog gostovanja Smoke Mardeljana, vjerojatno najboljeg repera ( u isto vrijeme i čovjeka, jebi ga možeš uzet subjektivno, no, ko ga zna, zna o čemu pričam) kojeg je Beograd izbacio u zadnjih X godina. Što je najbolje od svega ovdje je što je Kila33, po meni odradio možda i bolji vers nego njegov  gost, ne mogu ni ovdje preskočiti bitmejkera, bravo Drama Delight.  Iduća numera će se tekstualno uklopiti u album, no po meni je album mogao proći i bez nje, pogotovo zbog gostovanja Da Doga čiji vers je za mene ispod razine svih ostalih na projektu. Ono što slijedi je poslastica, jednostavan i odličan tekst praćenim instrumentalom koji je jedna od glavnih karika cijelog ovog projekta, Vladimir Krkljuš KAPA DOLJE. Iduća numera je takva kao da je jednostavno morala da bude na ovom albumu, pjesma koja u jednom opisuje stanje dešavanja na određenom prostoru, tipa ovaj put novobeogradskim blokovima te donosi refren koji bi među fanovima ovakvog pravca repa i ljudi koji žive po blokovima s nekim sličnim navikama koje posjeduje glavni artist kao i gosti realno morao da postane neka vrsta svojevrsne himne, gostuju PsihoAktiv Trip, već dokazano ime svima onima koji slušaju ovakvu muziku i odrađuju posao prilično korektno. ‘Braća i Braća‘ donosi priču o pravim i lažnim prijateljima stvar koja je konceptualno jako bitna iz razloga što vjerojatno ponajviše iskazuje izvođačeve emocije , vrlo zajebana tema za repanja, u masi slučajeva ovakve teme među publikom završe kao trash, kojeg se okarakterizira patetikom pa svojevremeno postane predmetom sprdnje po društvenim mrežama, no po meni to se s ovom stvari ne bi trebalo desiti ni jednom ozbiljnijem slušatelju. Instrumental izuzetno kvalitetno prati tekst, još jedan veliki bod na račun Djere BG Vertigo. Zamisli da slušaš muziku i poželiš otići na mjesto koje je opisano u pjesmi, stihovi za tetoviranje novo(beograđanima), gostuje Ruda koji sa svojim flowom donosi jednu dozu karizme koja ovoj pjesmi daje posebnu notu. Još jednom Vladimir Krkljuš, još jednom odlična kombinacija, čista desetka za ovu stvar.

Zatvaranje albuma nije nešto što me je posebno očaralo jer ‘Bapete’ za mene ne prati nivo ostalih pjesama pogotovo 3 prethodne, za mene osobno moglo se to i bolje zatvoriti (mislim lirički, stilski je prilično korektno), instrumental potpisuje Mlata, bas Bogdan FTP, obojica kvalitetan posao.

Da rezimiramo, srpska rap scena trenutno žudi za ovakvim albumima, i uzmemo li to u obzir sama priča i koncept albuma dobili bi apsolutnu desetku naspram 90% onoga što se izbacuje u zadnjih nekoliko godina, no gledat ćemo projekt ipak iz širog konteksta i dati mu nešto malo manju ali ipak vrlo dobru ocjenu. Artist ispoljava autentičnost tijekom svih 12 numera što je jako bitno kada se radi o ovakvoj vrsti rapa, instrumentalno je projekt odrađen bez greške, uz 3-4 vanvremenske podloge, stilski vrlo dobro, lirički mrvicu slabije od onoga što sam očekivao no i dalje na vrlo pristojnoj razini (uzmi u obzir da ovakav rap žudi za jednostavnim linijama koje ne izazivaju pretjerano puno razmišljanja). Što se gostiju tiče kao što sam rekao već gore u tekstu, 3 vrhunska gostovanja; MTZ, Ruda, PsihoAktiv Trip, te 2 bez kojih je album komotno mogao proći, no neću reći da su neopravdana jer imaju smisla gledano iz koncepta albuma (Žuti, Da Dog).

Sve u svemu, prilično dobar projekt, mladog novobeogradskog repera koji bi nastavi li ovakvim putem mogao postati vrlo ozbiljno i zapaženo ime među publikom koja preferira ovakav rap. Preporuka.