Boris Štok predstavit će svoj full-length album prvijenac “Ispod kože” u Tvornici kulture 26. listopada.

Boris Štok je javnosti otprije poznat kao karizmatični frontman i pjevač riječke grupe Quasarr. Nakon odlaska iz grupe posvetio se vlastitoj karijeri i u studenom prošle godine objavljuje EP “Puls” sa šest pjesama, koji nailazi na odlične komentare kritike i publike. Neumorni Boris u manje od godinu dana nominiran je za Porin u kategoriji novog izvođača godine, a nedavno je objavio i prvi full-length album “Ispod kože“, kojega će promovirati u Tvornici kulture 26. listopada u organizaciji Los Angeles Agency-ja. Tim povodom Boris nam je odgovorio na nekoliko pitanja.

Pozdrav Boris! Koncert u Tvornici kulture je ovaj tjedan, točnije u petak. Vjerujem da su velike pripreme u tijeku. Što sve možemo očekivati te večeri? Hoće li biti kakvih gostiju na koncertu, i ako hoće, koji će to glazbenici biti?

Yes, ajde da konačno krene ta energija i zabava 🙂 očekujem puno plesa i dobre mjuze. Svirati ćemo cijeli moj novi album, ali i neke stare pjesme Quasarra koje publika voli. Jako me vesele gosti koji će oplemeniti večer,  prije svega tu mislim na Josipu Lisac koju ne trebam puno predstavljati. Jako sam prožet emocijama da ćemo opet zapjevati zajedno, a nikako ne smijem zaboraviti spomenuti i Tonija i Vojkana iz jazz benda Chui s kojima sam napravio i snimio pjesmu „Pogledaj“, neki hommage Davidu Bowieju i njegovom zadnjem albumu. Dakle, bit će jedan lijep spoj zvukova! Kao support nastupit će odličan riječki duo i moji dragi prijatelji „The Siids“ koje svima preporučam da dođu poslušati … Sve počinje u 21h pa preporučam svima da dođu na vrijeme!

S obzirom da si se dosta posvetio pisanju autorskog rada, pišeš li pjesme i za druge izvođače s domaće glazbene scene? Opiši nam kakav je to proces pisanja pjesme u tvom slučaju. Isto tako, poznat si i po suradnji s nekim od glazbenica s naše scene (Josipa Lisac, Yaya). Kako je prošla novija suradnja s grupom Chui u pjesmi “Pogledaj”?

Ne stižem pisati za druge izvođače, napravio sam to u nekoliko navrata ali to jednostavno nije moj đir. Što se tiče mojih autorskih pjesama, ponekad nabacam akordaciju i melodiju i tekst, pa imam već od početka gotov koncept u glavi. Međutim, za ovaj album sam glazbu većinom napravio pišući ga zajedno s Darkom Terlevićem iz spomenute grupe The Siids…ali tekstovi i melodije su više moj forte, pa to radim uvijek sam. Uglavnom bi sklepali demo kod Darka na kompu i onda u studiju dovršim sve što treba snimiti (bubanj, vokale). Miks albuma je radio Matej Zec, također dio ekipe s kojim se odlično razumijem i mogu reći da sam trenutno okružen odličnim kreativcima pa je cijeli proces rada i snimanja neusporedivo lakši i na tome sam jako zahvalan. Tu je i naravno moj novi bend, sve odlični muzičari i prijatelji, Dino, Vlado, Dorian, Nikola i Jelena. Bez njih to ništa ne bi bilo isto.

Veseli me da imam svoj pečat i odlučujem samostalno što, kako i s kim raditi. Taj osjećaj kontrole dođe s vremenom kako glazbenik sazrije, a smatram da sam poslije tri albuma s Quasarrom, dva s Manofonom i svojih samostalnih pjesama došao u fazu kada znam što i kako želim.

Može se pročitati kroz razne medije da se tvoj glas uspoređuje s glasovima Massima Savića i Damira Urbana. Koliko je to točno? S kojim bi se domaćim (i stranim) izvođačima najbolje sam mogao usporediti?

To je dosta površna usporedba, ali nikada me nije smetala, dapače! Spomenuti su odlični pjevači, vrhunski glazbenici i čast mi je biti u tom kontekstu. Međutim, stilski mislim da nemam nikakve veze, moj senzibilitet kao pjevača je potpuno drugačiji. Na mene su najviše utjecali soul pjevači i Jeff Buckley, Vedder, David Bowie itd.

S obzirom da je glazbena priča Quasarra počela tamo negdje 2007. godine, s pjesmom ”Ti”, smatraš li da si nekako više kreativne energije dao u rad s bendom ili kad radiš kao samostalni autor, jer ipak kad si u bendu imaš puno ljudi koji ponekad i ne misle isto kao i ti?

Quasarr me oblikovao kao autora, pjevača i izvođača. Danas mi je pak puno lakše jer već imam iskustvo u svim segmentima rada, uključujući produkciju. Otkada sam solo, cijeli pristup je potpuno drugačiji, radim puno slobodnije i neopterećeno kompromisima i stilovima. Mislim da se to i čuje, aranžmani su puno pitkiji, vokalne dionce melodičnije itd…osjećam se privilegiranim da radim svoju muziku okružen nekom novom energijom i ovim ljudima.

Kao i svaki glazbenik danas (a i prije), uvijek su tu postojali oni izvođači i bendovi koji su utjecali ali i utječu sada na samog autora, dajući mu raznu inspiraciju da na svoj način (pa čak i na neki novi način) napravi svoje pjesme. Možeš li nabrojati neke od tih glazbenika te koji su od njih najviše utjecali na tvoj autorski rad?

Pored spomenutih Bowiea, Buckleya, tu su Depeche Mode, cijela dark scena 80tih, puno grungea 90tih, Moloko, puuno soul muzike, acid jazza, Bjork, pa i novih autora poput Florence.

Tvoj prvi full-length album nakon EP-ja “Puls” zove se “Ispod kože”. Što nam možeš reći o tom velikom projektu?

Na kraju dana to je samo album, ali meni osobno znači da je zaokružen jedan period rada. Napravio sam ga surađujući s Darkom s kojim se odlično razumijem pa je sve realizirano vrlo brzo. 7 singlova sa video spotovima, pjesme su se zavrtile već na radiju i to me veseli. Bez obzira na aranžmane, bio to rock ili electro ili jazz..mislim da su pjesme dobre i da će trajati. Nisam htio napraviti hermetičan ili preintiman album, jer bi doseg publike bio kraći…s druge strane nisam htio raditi kompromise i podilaziti komercijalno. Realno, ovo je odlična produkcija, dobro autorstvo, a najsretniji sam što je muzikalnost stavljena u prvi plan. Sve dobro funkcionira i uživo!

Samo bavljenje glazbom, oduzima puno vremena (pisanje i snimanje pjesama, produkcija, mastering, promocija, marketing,…), pa možeš li nam reći kako kombiniraš posao i privatni život sa svojim glazbenim životom?

Za sada uspijevam sve, iako priznajem da ponekad zna biti naporno…dan traje samo 24h 🙂

Neki od naših domaćih izvođača, okušali su se pjesmama i albumima na engleskom jeziku, a neki su vjerojatno i probali otići u internacionalne glazbene vode. Jesi li i ti pokušao preći domaće glazbene granice, i otići iznad zemlje probati nešto novo?

Prije tri godine, napravio sam cijeli jedan autorski album na engleskom, koji sam snimio i miksao sa mojim prijateljem Kevinom Paulom (inače suradnikom Nicka Cavea) u Berlinu i Londonu u studijima Nhow i Miloko. Napravio sam to iz gušta da vidim što mogu, upoznao sam tamo nekoliko A&R agenata, upoznao ljude iz Mute recordsa, uživao u iskustvu i vremenu provedenom u tim gradovima. Ali to mi je više bio neki izazov nego što sam imao neke ozbiljne namjere da ću svirati po Europi. Za takvo što treba ozbiljna logistika, popularnost, financije i vrijeme. Te pjesme nisam još izdao ali vjerujem da hoću ubrzo, makar online.

Uz pretpostavku da se uvijek sluša nešto novo, što se trenutno može pronaći u playeru na tvojem mobitelu, laptopu, računalu, i nekom drugom uređaju preko kojeg možeš slušati glazbu? Isto tako, pratiš li našu domaću glazbenu scenu, i ako da, imaš li neke izvođače koji su ti se posebno svidjeli?

Baš sam neki dan za deezer napravio listu prvog što mi je palo na pamet s playliste u autu…

Grace Jones – Libertango
Moloko – Familiar feelings
Moloko – Forever more
Pearl Jam – Corduroy
Pearl Jam – Betterman
Jeff Buckley – Grace
David Bowie – China girl
David Bowie – Blackstar
Moderat – Bad kingdom
Florence and the machine – Hunger
Florence and the machine – What the water gave me
Florence and the machine – No light
Depeche mode – Enjoy the silence
Depeche mode – Behind the wheel
Alabama shakes  – Don’t wanna fight
Chet Faker – Gold
Christine and the queens – Girlfriend
Her – 5 minutes
LP – Other people
Jessie Ware – Running

Od naših, volim to što rade  Nipplepeople, Chui, Jonathan, The Siids, Mangroove, itd.

Jesi li ljubitelj filmova? Kakve filmove preferiraš i koliko ih pratiš?

Naravno, iako više pratim serije u zadnje vrijeme…volim BBC i Netflixovu produkciju. Zadnje što pratim je npr.  Strangers, Sucession, Bodyguard itd.

Za kraj, što možeš poručiti posjetiteljima koncerta 26. listopada?

Da će se super zabaviti i rasplesati! 🙂 Zasvirat ću i nešto starih pjesama Quasarra!