Točno se sjećam cijele večeri. Trendseterski dio tadašnjeg 3.b. razreda vinkovačkih gimnazijalaca slavio je novu godinu 2011. kod prijatelja iz razreda koji ima vikendicu u Rokovcima. Obično su te proslave nove prigode koje, koliko pamtite, toliko i ne. Ova po kriterijima zabave ne odstupa od drugih, ali je jedan upečatljiv audiomotiv obilježio cijelu večer. Verbalni ratnik od Vojka i Magellana bila je stvar koja je napravila boom, ne samo u meni nego više-manje svim dečkima koji su je te večeri doživljavali na isti, bizarno nadrealan način. Te repove smo potom često na nastavi ponavljali kroz neizbježan smijeh, ali je ta večer bila defining po pitanju moje percepcije Vojka koji je tada još isključivo bio uz dodatak Vrućina, što je samo dodalo na intenzitetu tog wtf momenta odnosno lyricsa pjesme. Taj koolkeithovski petominutni moment reperske kurcobolje nositelj je Vojkovog solo EP-a Kuje i laseri, koji su upravo tog proteklog ljeta (2010) uzburkale reperske vode, ali ih ja nekako nisam odmah „upecao“, bit će da su nešto duže lijegali ili je meni trebalo pijano/high slušanje cijelog zdanja.

Tih dana i godina, od samih začetaka Dječaka pa do mog polaska na fakultet 2012., nekako kroz cijelu srednju, Dječaci su imali izrazito jak fanbase u Vinkulji. Spomen najstarijeg grada u Europi u pjesmi („Vinkovci su hologram“) dodatno je potkuhao zagrijanost za trojicu napušenjaka, kako smo ih doživljavali. Pamtim masu izlazaka preko ljeta 2011. godine, kada su ih iz zvučnika na pijanom Bosutu vikend večerima bumpali zgodne ženske koje inače slušaju potpuno drugu vrstu glazbe, a Maci je bio jedan od nadimaka kojima smo se povremeno oslovljavali po uzoru na pjesmu i splitski sleng. Ne trebam ni napominjati da, iako sam ja za Vojka znao ranije, bilo mi je zanimljivo gledati utjecaj ženske populacije na ono što je trending u glazbi, a tada se još jednom dokazalo popularno postaje ono što (zgodnije) cure slušaju. Treba li uopće napominjati da se na koncerte potezalo do Osijeka i to u dva navrata – kad su bili u Mini Teatru 2010. (prije nego je postao Epic, za mlađe čitateljstvo) kao i dvije godine kasnije, nakon Istine, kada se poslije škole išlo na vlak te put Mediuma (dok je bio otvoren). Roditeljska dozvola nije bila preduvjet, naprosto iz razloga jer je nije bilo.

Ovaj intro trebao vam je dočarati dvije stvari – koliko vremenski dugo slušam i cijenim Vojka kao glazbenika i koliko mi je ustvari očekivano, kad malo zastanem sam sa sobom, da je tour de force Dječaka i Kiše metaka uspio kao solo izvođač rasprodati prostor koji ne bi s grupama. Osnivanje glazbenog portala bio je katalizator kasnijih susreta, nebrojenih koncerata Dječaka i Kiše metaka, osobnog poznanstva i mnogočeg drugog što logično proizlazi iz posjedovanja eminentnog specijaliziranog portala kao što je, nadam se, Mixeta za glazbu.

Sad kad sam izbacio ovu nakupinu sranja iz sebe, red je da se vratimo u neku bližu budućnost, jučerašnji koncert, u odnosu na te srednješkolske godine.

Da jednu stvar utanačimo u startu. Dojam jeste subjektivni, ali jučerašnji koncert Vojka mi je bio miljama bolji od onoga na Zagreb Beer Festu, ali uzmimo u obzir da su u pitanju počeci solo koncertiranja za Vojka uz neizostavnog VRH-a, stoga ćemo mu odobriti tu olakotnu okolnost.

Jučerašnji koncert bio je čorba svega. Bilo je gostiju, bilo je iznenađenja, a bilo je i gostiju iznenađenja. Od pola 10 nastupali su Šusterovi manekeni,High5-evci, čiji glazbeni put me dosta podsjeća na onaj Dječaka, samo je drugi setting, sleng i podvrsta rapa u pitanju.

O koncertima zagrebačke petorke sam dosad napisao valjda sve što se napisati dalo, jer sam na njima bio barem 45325 puta, planski, neplanski, uvijek bih nekako završio ukoliko bi bili u gradu. Stoga ću samo istaknuti da mi je njihov nastup bio klasičan, rutiniran, nekako predgrupan, da ne gubim i svoje i vaše vrijeme. Vrijedi dodatnuti da im je ovo jedan od premijernih nastupa u Zagrebu s novim materijalom, objavljenim u travnju (album Backstage Boys) te su shodno tome kris-krosali nove i stare stvari pred domaćom publikom. Koja je proključala kada je Vojko započeo svoj koncert odjeven kao Bach, kao što je i na plakatu odnosno službenom coveru svog solo LP prvijenca, self-titleda, objavljenog za Croatiju u travnju, za one koji su prespavali zadnjih šest mjeseci.

Toi-toi na stageu značio je samo jedno, neki stunt za vrijeme sranje pjesme Dump Around. Setlista je uglavnom bazirana, očekivano, na starim stvarima s Kuja i lasera koje su korektno ostarile uz novi repertoar s Vojka, a izvela se i pokoja dječačka stvar. Bekove je uglavnom bacao Vuk Oreb, koji je bio jedan od gostiju, kao i Stipe Srdela i Tonči Huljić na huljofonu. Osobito je najneočekivaniji gost bio Damir Kedžo, kojeg Vojko namedropa u pjesmi Kiše metaka.

Jedini osjetniji izostanak (osim uvijek mi simpatičnog Batmena 3000) bio je onaj od Kreše Bengalke (zbog čega je izostalo izvođenje pjesme Hip-Hop, na beskrajnu mi žalost jer se radi o top pjesmi albuma), druge polovice splitske rap medalje (ovo je uvjerljivo jedna od najglupljih stvari koje sam ikad napisao) dok je napokon otkriven i identitet Papija, koji je ustvari Snajper iz High5-a. Dost’ neočekivan plot twist, koji nije ni plot, ni twist. E, da, na stageu je bio i Shamso iz Brkova, koji će također nastupati u Domu sportova.

U svakom slučaju, rasprodanac od koncerta potvrdio je tezu koju zastupam već duže. Iako mi je, po nekim mojim reperskim postulatima, Kali omiljeni hrvatski reper, treba reći kako je, pa barem po meni, Vojko najkvalitetniji MC kojeg je Hrvatska dala. Ili kako sam kaže „tko je najbolji reper na Balkanu, ima govornu manu, Vojko jebeni V“ u pjesmi Slang Like This gdje je gostovao Dregerima. U svakom slučaju, solidan koncert s koktelom mini-događajića koji je potvrdio da je Vrućina unatoč hladnijim temperaturima itekako postojana, a slobodno bih mogao reći i na vrhuncu, odnosno na vrhu domaćeg Olimpa, i to ne samo po pitanju rapa nego alternativnije glazbe općenito.

Za zaključak bih još dodao kako mi je super-drago da domaći rap, glazba s kojom sam praktički ušao u ovu odiseju među notama, doživljava svojevrsnu renesansu. Nered i Stoka nedavno su također rokali u maloj dvorani Doma sportova (6.11.), a tek predstoje koncerti Krankšvestera (27.10., nota bene) te Ede Maajke (16.11.). Nešto što je do prošlogodišnjeg koncerta tremovaca bilo gotovo pa nezamislivo, da će čak četiri rap izvođača puniti Dom sportova, sada je realnost domaće scene. Iskreno se nadam da će se ova tendencija nastaviti, a posebno veseli i činjenica kako je svaki od izvođača specifičan i njeguje zaseban stil, što će reći da domaća publika ipak cijeni autentičnost kod izvođača.

Do sljedeće puta, odnosno do večeras kada Jethro Tull nastupa na istom mjestu. Vojko je bio… za Dom… sportova… spreman.

Fotke preuzete sa portala Ravno do dna. Fotografirao: Zoran Stajčić.