Prođe još jedan UFO. I uz sve silne promjene koje je doživljavao tijekom svih ovih godina, festival je i dalje živ. I, usudio bih se reći, doživljava možda novi početak svog postojanja. Doživljava jednu moderniju priču, jednu konkretniju priču i, možda najbitnije od svega, jednu pravu urbanu priču.

Otkad je u ruke stvari uzela osječka Kreativna agencija Adverta, Urban Fest Osijek dobiva konkretnu marketinšku priču s dobrom kampanjom i medijskom prisutnošću na svakom koraku. Ekipa koja ide u korak s vremenom i dobom u kojem živimo zna kako se to radi pa se tako danima prije festivala mogla pratiti svakodnevna najavna kampanja na svim društvenim mrežama. Uvjeren sam da nema mlađe osobe u Osijeku i okolici koja ovih dana nije znala da se u gradu događa dvodnevni UFO.

Foto: Urban Fest Osijek

No, iako festival doživljava jednu potpuno novu i svježu priču, ta priča se nažalost ne može odraziti na publiku. Ljudi se s godinama na UFO festu nisu promijenili, a pod tim pričam o posjećenosti svirki bendova koji startaju u prvim terminima, znači prva dva do tri benda na rasporedu. Iako je Bruno to već spomenuo u IZVJEŠTAJU prvog dana, jednostavno moram i ja reći kako se taj problem nastavlja. Prva dva benda sviraju pred dvadesetak ljudi, od koji su pola frendovi koji dođu podržat, a treći bend svira pred malo brojnijom publikom, ali i dalje pred vrlo pustom livadom ispred pozornice. Koncertni prostor s lijeve obale Drave je zaista prostran i stane u njega dosta ljudi pa prizori poput ovih znaju djelovati podosta sablasno. I nebitno jesu li prvi termini svirki stavljeni u 18, 20 ili više sati, priča bi bila uvijek ista. Ali dobro, kako se festival mijenja, nadam se da će se možda i ostale navedene stvari promijeniti no iskustvo kroz godine posjećivanja festivala mi nekako govori suprotno.

Foto: Urban Fest Osijek

Sastav koji probija led pozornice drugog dana je Gunslinger’s Bride iz Županje i moram priznat kako je dobro došlo malo žešćeg oblika glazbe na toj pozornici. Ekipa iz Županje koja se definira kao neki groove isperjali su svoju satnicu, što bi se reklo, „iz jaja“. Povelika doza žestine i kvalitetno rokanje bili su osvježenje za čut, a i frend mi je usred svirke poslao poruku kako čuje preko u gradu da sve odjekuje žestokim zvukom i kako mu je drago da se i tako nešto može čuti na ovim ulicama.

Foto: Urban Fest Osijek

Poslije Županje slijedi Zagreb. Sastav Šumski slušao sam ove godine i na INmusic festivalu i nije se puno razlikovalo od sinoćnjeg u Osijeku, osim možda toga što je u međuvremenu Pavlica slomio ruku, kojem ovim putem želim što brži oporavak. Svojim ethno, kraut i raznovrsnim ostalim zvukovima smirili su malo atmosferu koja je još bila užarena od nastupa Gunslinger’s Bridea te kroz malo manje od sat vremena prošli kroz svoj opus pjesama. Šumski je zanimljiv sastav koji je uvijek nekako bio u sjeni hrvatske glazbene scene te kojem svakako treba pružiti više pažnje. Bend je već dugo na sceni i vjerujem kako će još dugo biti prisutni te izbaciti pokoje izdanje.

Foto: Urban Fest Osijek

Idućih sat vremena dobila je zagrebačka kantautorica Sara Renar. U sad već poznatom duetu sa Zdeslavom Klarićem na klavijaturama izlazi na pozornicu i započinje sve s pjesmom Jesen. Nastavlja s prepjevima Ona se budi Šarlo Akrobate i Ujevićevog Noturna te izvodi još pjesme poput Bok, Djeca, Ljubav, Dani bez sjena. Također, pridružuje se i Igor Pavlica pa Sara spominje kako vjerojatno nije još jedino s njima svirao nikada od svih zagrebačkih bendova. Gledajući ju prije dva tjedna u Novom Sadu, na Festivalu uličnih svirača, moram priznati da je ovo bilo puno slabije, no ne u njezinom kontekstu već u kontekstu publike. Nekoliko desetaka ljudi stajalo je nepomično kroz čitav nastup te je tu i tamo rijetka osoba zapljeskala. Ako feedback nije dobar, izvođač će onda jednostavno nastup „odraditi“ bez prevelikog oduševljenja. Jer, realno, zašto i bi se trudio kada vidi da s druge strane nema pomaka. Sara i Zdeslav održali su odličan nastup, Zdeslav je fantastičan klavijaturist izuzetnih vještina, ali sve to je jednostavno moglo biti puno bolje. U Novom Sadu nas je bilo nekoliko stotina, nekoliko puta sam se tijekom koncerta ježio. Ovdje, nažalost, pucanj u prazno. No, ponavljam, Sara je odličan izvođač i svaki put ju je ugodno otić poslušat.

Foto: Urban Fest Osijek

Nakon nje atmosfera se diže. Sad već bolje popunjena livada dočekala je TBF, koji svakim nastupom oduševe. Stara splitska škola, hrpa koncertnih kilometara u nogama i puno drugih faktora dokazuju samo to da ekipa jednostavno „zna znanje“ u tome što rade. Briljantan sastav, uigran do maksimuma, spoj Saše Antića, Mladena Badovinca i Luke Barbića je nepogrešiv, idu jedan s drugim s trećim kao prst i nokat. Basist majstor svog zanata, a gledajući ga kako svira te linije je čista uživancija. Kako se općenito na ovogodišnjem UFO-u pridržavalo satnice maltene u sekundu, tako i TBF izlazi na pozornicu u 23 sata i otpočinje svoj šou s onim E-721 intro komadom s albuma Maxon Universal te nastavljaju odmah, kao i album, s UV Zrakama. Ide se dalje uz Esej, Pljačku, Data, Grad Spava, Sa Mog Prozora, Uvik Kontra, a publika se budi oko sredine koncerta. U tom trenutku i Mladen se obraća u stilu „hvala Bogu“ i govori „Ajde Osijek, jeste živi, jeste tu?“. Igor Pavlica se opet pridružuje na stvari Odjeb Je Lansiran dok Mladen u prvom dijelu pjesme zaboravlja tekst, što je na kraju ispalo jako simpatično. Odsvirali su još Mater, Moj Prijatelj Krist, Veseljko, Genije, Malo San Maka te je sve bilo završeno sa Smakom svita. TBF-u se uvijek radujem i svaki njihov nastup vrijedi posjetiti.

Foto: Urban Fest Osijek

Za finale se čuvao „as u rukavu“ i onaj za kojeg se znalo da će okupiti najveći broj publike zahvaljujući svojoj svježoj, ali vrlo popularnoj solo karijeri. Vojko Vrućina se penje na stage uz aktualnu Ne Može i cijela livada pada u kolektivni trans. Nevjerojatno je kako jedan čovjek i DJ iza njega mogu toliko dić i držat atmosferu u zraku tijekom čitavog nastupa. I da, fora je čut kako nekoliko stotina ljudi za jednim likom na stageu u glas izvikuje Cilit Bang. Sve se nastavlja uz Zovi Čovika, a Vojko je, gutajući povremeno Jack Daniel’s, dobrano znao i nasmijati sve prisutne. Slijede Rođendan, ali i starije stvari poput Kuje i Laseri. Izvodio je i pjesme Dječaka pa se tako moglo čuti Narodnu, Lovrinac, Punjene Paprike. U jednom trenutku baca i kratki freestyle za Osijek što je izazvalo ovacije u publici. S novog albuma su se još izvele Marjan, Dump Around, Ceca u Parizu, Bach te za kraj Pasta Italiana. U trenutku izvođenja Paste jedan dečko se penje na stage na što ga redar u vrlo kratkom roku odnosi s nje. Vojko mu govori da ostavi dečka na miru, ali nažalost nije imalo efekta. Kasnije se cijeli program nastavio uz TRAUM after, Lewisa Fautzija i ples u katakombama do jutra.

Foto: Urban Fest Osijek

UFO započinje jednu novu priču na temelju dugogodišnje tradicije festivala i to je fantastično. Ljude treba navikavati na kupnju ulaznica jer ništa nije besplatno pa tako ni organizacija festivala, plaćanje izvođača i svih ostalih troškova. Ljudi je bilo dosta s obzirom da je ovo Osijek i da se plaćala karta i nadam se samo da će se ovakav trend nastaviti. Prva je godina novog ruha UFO-a i neka ih bude još sto. Htio bi kroz godinu, dvije vidjeti preko i gomilu šatora kroz dva, tri festivalska dana i hrpu ljudi koji pristižu izvana. Kako stvari teku, UFO obećava dosta. I nadam se da će nastaviti u tom smjeru. Nova stranica je okrenuta i ide u dobrom smjeru. Sad ju samo treba počet ispisivat. Još da i publika živne, gdje bi bio kraj.