Naziv albuma: Masovni ukus

Izdavač: Juda Records

Datum izdanja: 10. rujan 2018.

Producent: Marko Perčić Sula

Žanr: Punk, Punk rock

Trajanje: 31:58

Broj pjesama: 15

Splitski punkeri imena Špurijus već su 20 godina prisutni na domaćoj glazbenoj sceni, a nakon slabije aktivnosti u posljednjih nekoliko godina, veliki pomak učinili su prvo u vidu izbacivanja singla ”Apartmani”, s kojim su iznenadili sve fanove jer je taj singl bio najava za novo studijsko izdanje pod imenom ”Masovni ukus”. Bend je ovaj album snimio u sastavu: Domagoj Božinović (vokal), Karlo Silić (vokal), Ivica Božić (bas), Boris Tudor (gitata) te Ante Sabalić (bubnjevi). Stalnoj postavi benda, pri snimanju su se pridružili i Bruno Matijašević, koji je odsvirao klavijature te Ivan Boban i Fran Mihalj koji su odsvirali puhačke dionice. Kako je pjevač Domagoj Božinović opisao nastajanje albuma, ekipa iz benda se nakon kadrovskih promjena odlučila na pisanje novih pjesama. Sve se to događalo prije nekoliko godina, točnije 2015. godine, kada su nastajale neke od pjesama koje će se na kraju pronaći na samome albumu. 2016. godina je bila presudna što se tiče odluke za snimanje pravog studijskog albuma, umjesto demo albuma, kako se prvobitno zamislilo. Tako su do same finalizacije albuma, koja je trajala malo više od godinu, izbacili dva singla – najavni ”Apartmani” te ”Granice’‘.

Cijela glazbena punk priča ovog albuma počinje s ”Totalno prazni”. Klasični instrumentalni punk zvuk savršeno je nadopunjen tekstom koji me podsjetio na Štukine ”Ulice” s njihovog prvog albuma. Kritika današnjeg društva opisana u jednoj pjesmi. ”Au, jebate jarac” malo plesnijeg ritma, iznenađuje svojom atmosferom, pogotovo kad se ubaci puhačka sekcija, koja baš fino zaokruži cijelu pjesmu. U nastavku – ”Strojevi”, iliti prva pjesma na albumu koja će pokrenuti šutku u publici. ”Dokaši” me iznenadila svojim odličnim i humorističnim tekstom (kako je Domagoj rekao, album je nastajao na dobroj zajebanciji; no ipak iz toga proizlazi i malo satire) te smirivanjem cijele instrumentalne atmosfere, kada pred kraj svi stanu, a klasična gitara prati zadnju kiticu. Sav taj mir ipak završava brzim refrenom. Pesimično-satirična ”Dida pod mramorom” opisuje ponekad i uzaludan bijeg od realnosti teškog života (‘‘Staroj propale dionice/Stari kraj kladionice/A sestra u komuni na oporavku) koji se finalizira u refrenu (”Euri izbijeni/Obrazi ispijeni/I bez toga znaš svoju dijagnozu”).

Sljedeća na redu jest najavni singl albuma – ”Apartmani”. Instrumentalno bogat s odličnim aranžmanom, kitice zvuče dosta veselo, tjeraju na ples, dok se sve na kraju zaokruži s nabrijanim refrenom. Na redu je ”Marx”. Vremenski najduža na albumu (za sada), umjerenog tempa i s odličnim dodatkom pratećih klavijatura koje savršeno ispune onaj mali prazan prostor između gitara i bubnjeva. ”Bomba na Voćnom trgu” povratak je terminologiji ”ova pjesma za savršena za šutku”, no pozadina priče vrlo je tragična, jer je tekst pjesme inspiriran posljedicom terorističkog čina u centru Splita.  Naslovna pjesma albuma, ”Masovni ukus”, donosi nam numeru koju predvodi bas gitara, zajedno s bubnjem, koja, osobno, odmah ulazi u kategoriju najboljih pjesama s albuma, ali i odličan tekst refrena (Ja više od nikoga ne odudaram/Svud se sa svojim dvojnicima sudaram”), na komičan način pokazuje život prosječnog mladog čovjeka u današnjoj državi. Sličnog tempa nastavlja ”Kaucija”, koja mi se nakon nekoliko slušanja možda čini i kao jedina slabija karika ovog albuma.

Posljednji dio albuma otvara ”Monah”. Klasične recepture punka – brzi ritam, prljavi zvuk gitare i vokal, uvode u odličnu ”Tata političar”, kako je Domagoj rekao, jedna od koncertnih favorita, ali isto tako jedna od starijih autorskih stvari benda koje su napokon snimljene za ovaj album, nakon godina ”držanja u ladici” i/ili samo izvođenja uživo. Pred sam kraj albuma, odlično se napravila promjena u ”Mala zemlja”. Zvuk akustične gitare, u kombinaciji sa solo gitarom, koja vodi ovu pjesmu, stvara melankoličan ambijent. Kasnije se tu ubacuje i ostatak benda, zajedno sa zvukom ksilofona, daje jednu ”dreamy punk” atmosferu. Jedina mana pjesme jest što prekratko traje. Predzadnja pjesma na albumu opisuje ”Prijateljsku zonu” iliti dobro poznati friendzone, a tekstualno ulazi u vrhunce albuma. Cijelu glazbenu priču zatvaraju ”Granice”. Najduža pjesma na albumu, stavljena je na sami kraj. Upravo se u tih četiri i pol’ minute pokazalo sve što Špurijus zna.

Na prvi pogled, kada se pogleda popis pjesama, brojka od 15 pjesama, čini se možda previše, no kad se zapravo pogleda minutaža, u tih pola i kusur sata, Špurijus je pokazao da su kadrovske promjene u bendu ipak dobar znak, jer neki se bendovi upravo boje napraviti novi korak i upustiti se u snimanje albuma. Isto tako, ovaj album je pokazatelj da i bend koji neke starije autorske pjesme drži ”u ladici” godinama, jednostavno mora pustiti van jer će ih publika sigurno zavoljeti. Ispunjen energijom, iskren, satiričnog pogleda na današnji svijet u kojem smo okruženi, ovaj album jedna je od svjetlijih točaka hrvatske alternativne scene za ovu 2018. godinu.

1. Totalno prazni
2. Au, jebate jarac
3. Strojevi
4. Dokaši
5. Dida pod mramorom
6. Apartmani
7. Marx
8. Bomba na voćnom trgu
9. Masovni ukus
10. Kaucija
11. Monah
12. Tata Političar
13. Mala zemlja
14. Prijateljska zona
15. Granice