Svemirko u svom gustom koncertnom rasporedu ima postaju i u Osijeku, i to na ovogodišnjem izdanju UFO festivala na lijevoj obali Drave. Kad već dolazi, uhvatili smo ga s par pitanja, a on nas s par odgovora.

Nismo se čuli ovako sad već netko vrijeme. Što ima kod tebe, kako se provode dani?

Čao Mislave. Kod mene je dosta napeto, radi se na sve strane, ali i opuštanje je svakako neizbježno.

Dosta koncertiraš, stalno si negdje na gasu. Je li naporno voditi takav život i kako izgleda život ispunjen koncertnim nastupima po regiji?

Nekad mi bude naporno, ali to je sve dio života, mislim da ne postoji stvar koju čovjek može raditi duže vremena, a da ne postane naporna u nekom trenutku. Život na turneji je dosta kaotičan i nema puno vremena za razmišljanje. Sjednemo u kombi, krenemo i prebacujemo se u taj način rada. Puno putovanja, puno nošenja opreme, rješavanja poteškoća i onda kao šlag na torti dolazi taj nastup.

Koja je fora s tim nazivima žanrova? Tko ih smišlja sve? Što je emo macho pop i tagajoga?

Nazive smišljamo mi kao svojevrsnu ironiju na uobičajen sustav trpanja bendova i muzike u žanrove. Trudimo se da bude što gluplje i bizarnije, upravo kako bi novinari i ljudi postavljali pitanja.

Snimao si Luulu novi album sad nedavno. Kako se snalaziš s te strane u studiju?

Pa mislim da se dobro snalazim, ali moram raditi s ljudima koji znaju što žele i dijele donekle moje produkcijske svjetonazore. Moram još puno raditi po tom pitanju, ali produkcija i rad s drugim ljudima je svakako nešto što me zanima, a ako me nešto zanima, onda ću postat vrhunski u tome.

Gledao sam te sad u Novom Sadu nakon godinu dana i moram ti reć da ste puno bolji, ozbiljan ste bend. Primijetio sam jako puno žena u prvim redovima i svuda okolo po publici. Vole li vas žene, prilaze li vam?

Hvala ti lijepo, bilo bi užasno da poslije toliko svirki i probi nismo ostvarili barem nekakav napredak. Žene su najbolja publika što se mene tiče. Nemaju nekakav strah od toga da će ispasti manje kul ako plešu ili pjevaju. To je zato jer su emotivno i mentalno zrelije. Naravno, ako ima žena, ima i muškaraca, a kad imaš oboje, onda imaš kemiju u publici i to je najbolje. Žene nam prilaze, ali ne na način da žele biti groupiji nego ugl. žele fotku i malo popričati.

Je li ti se počelo događati da te netko nekad zaustavi na ulici, da te pita možda za autogram, fotku ili tako nešto?

Ma nee, ja sam totalni anonimus. Tu i tamo se dogodi da me netko prepozna, ali zbilja rijetke situacije. Uglavnom se takvi upiti događaju nakon koncerta.

Dosta ste aktivni na fejsu, ostale društvene mreže ne pratim, pa me zanima koliko ti misliš da je to bitno za opstanak jednog benda danas na sceni? Koliko je medijska slika u javnosti bitna da biste opstali?

Medijska slika je bitna za svakog tko se bavi nekakvom javnom djelatnošću. Za bend je to posebno bitno jer nam omogućava direktnu komunikaciju sa ljudima koje zanima naša muzika i to je stvarno odlična stvar. Rekao bih da je instagram i fejsbuk važan, ali glazba je tu ipak najbitnija stvar. Nismo nešto posebno zanimljivi inače, ali kad uzmeš u obzir da sviramo, sve poprima nekakvu novu dimenziju.

Snimao si oba albuma sam, praktički, u svojoj sobi. Što misliš o tome? Je li to dobro ili loše? Kako komentiraš činjenicu da danas svatko može snimiti album u svojoj sobi i putem interneta to plasirati po svijetu? Misliš li da to rezultira kao „više smeća, manje cvijeća“ scenarij s obzirom na jako veliki broj materijala danas ili pak misliš da je to dobro i korisno?

Za mene je to odlično jer imam priliku besplatno snimiti sve što želim, onako kako ja to želim da bude. Tehnologija je omogućila svima jednako, svatko ima priliku pokazati ono što radi. To je bez sumnje postao game changer u svijetu muzike. Jako puno artista koji danas rade odlične stvari i imaju velik broj pratitelja je došao upravo iz svoje sobe. Tko je dobar, on će isplivati, a smeće će uvijek biti smeće, bez obzira na internet. Ljudi moraju shvatiti, a pogotovo neki domaći bendovi, da popularnost nekoga ne znači nepopularnost drugoga. Sve je samo pitanje koliko si dobar, a dobar se postaje radom na sebi.

Dao si otkaz sa svog redovnog posla kako bi se mogao posvetiti glazbi. Koliko je bilo teško donijeti tu odluku? Danas se malo ljudi to usudi.

To je bio jedini logičan slijed događanja. Imati bend je posao od 0 do 24 i ja ne mogu raditi još nešto uz to. Preteško mi je prebacivati mindset iz jednog u drugi posao. Nije bila teška odluka jer sam uvijek imao loše poslove, tako da sam se u svojoj glavi samo prebacio na bolje radno mjesto. Na pozornicu.

Kada bi mogao birati, gdje bi volio nastupati?

U Osijeku, na UFO festivalu! 😀