Od ovog festivala prošlo je već preko dva tjedna, dojmovi se nisu ni djelomično slegli, a posebno nisam sposobna sve što želim reći sabrati u smislene rečenice.

Punk Rock Holiday ima tendenciju oduševiti ljude jer, priznajmo, od lokacije festivala, preko bendova koji su idealni za ovakav event do same organizacije sve se čini da je baš onako kako treba biti.

Foto: Karlo Blažeka

Za one kojima je ovo prvi glas o Punk Rock Holidayu (iako sumnjam da takvi postoje), to je festival koji se održava početkom osmog mjeseca u malom slovenskom gradiću Tolminu. Tolmin je smješten u blizini granice s Italijom i broji nekih četiri tisuće stanovnika. Ono što ovom, a i drugim festivalima koji se održavaju na istoj lokaciji (Metaldays, Overjam) daje takvu čar je upravo smještenost grada između dvije rijeke – Soče i Tolminke. Sam festival održava se na rijeci Soči, zbog kojeg „Holiday“ u imenu dobiva i pravo značenje te riječi.

Foto: Karlo Blažeka

Što se tiče brojki, festival okuplja između osam i deset tisuća posjetitelja, a o popularnosti festivala među zaljubljenicima u punk rock i hardcore punk glazbu govori činjenica da su ulaznice zadnjih par godina rasprodane i prije objave samih bendova koji će svirati. Nisam sto posto sigurna, no pretpostavit ću da je prva tura karata za Punk Rock Holiday 2019. (koja se prodaje na samom festivalu) rasprodana. Doduše, nakon što se karte rasprodaju na službenim stranicama festivala, ostaje određen broj karata koji je rezerviran za „beach stage“ bendove te ih je moguće nabaviti i kasnije. Također, i pred sam festival ostaje velik broj ljudi koji prodaje karte pa ih nije nemoguće nabaviti. Svejedno, recimo da je festival rasprodan svake godine. Posjetitelji i bendovi pristižu iz cijelog svijeta, a najviše je posjetitelja iz Njemačke i Austrije.

Foto: Vedran Erceg

Već sam spomenula da se festival održava na rijeci Soči i to čini festivale koji se tamo održavaju idealnim mjestom za ljetni odmor. Mnogo posjetitelja će zamijeniti odlazak na more odlaskom na jedan od spomenutih festivala zato što takva pozicija festivala omogućava cjelodnevno kupanje i sunčanje. Doduše, zbog blizine izvora i okolnih planina voda jest hladna, no i to ima svoje beneficije. Možda će hladnoća neke posjetitelje kojima je to ipak prehladno odvratiti od kupanja (poput mene), ali i dalje, uzeti stolac ili luftić, leći na ručnik i u takvoj vodi hladiti pivo je i dalje jako dobar osjećaj. Osim toga, preko dana zna biti izrazito vruće i super je rashladiti se, kao i riješiti se mogućeg mamurluka jednim bacanjem u vodu.

Ove su godine temperature bile posebno visoke, obzirom da je kiša (koja je na ovom mjestu normalna pojava i skoro je nemoguće da neće padati par dana za vrijeme održavanja festivala) padala samo jednom, i to relativno kratko. Soča je osim mjesta za kupanje mjesto druženja i povezivanja ljudi. Ne znam je li se nešto slično dogodilo ove godine, no prošle je godine bend Darko imao spontani akustični set na plaži. Oduševljenje.

Foto: Karlo Blažeka

I izvan festivalskog prostora grad i okolica nude različite aktivnosti u kojima posjetitelji festivala mogu uživati. Primjerice, slikovita Tolminska korita koja su od festivala udaljena manje od deset minuta vožnje idealan su izlet za sve ljubitelje prirode. Kristalno plava boja i nikad zelenija fauna, a cijena ulaznice je samo pet eura. Osim toga, to je područje navodno omiljeno mjesto paraglidera, a zbog planina također idealno za penjače.

Za one malo manje avanturističkog duha, ali svejedno željne izleta, ovo je područje povijesno veoma važno s obzirom na to da se tamo u Prvom svjetskom ratu odvila Bitka na Soči (odnosno njih 10). Tako se u Tolminu nalazi povijesni muzej, a u okolici postoji šest vojnih groblja koje je moguće posjetiti.

Čak i okolni gradići sami su po sebi prekrasni, što sam nažalost shvatila tek ove godine. Na putu kući stali smo popiti kavu i pojesti nešto u nekom gradiću relativno blizu Tolmina (čije ime nisam zapamtila, a iskreno ne znam jesmo li i gledali). Taj je gradić izgledao veoma „talijanski“, što zapravo nije niti čudno s obzirom na blizinu Italije. Starinske kućice s balkonima prepunim cvijeća i drvenim griljama, fontana u centru gradića, a sve to gledaš iz kafića u kojem umoran piješ kavu i jedeš lošu pizzu iz pekare. Možda bi bilo lijepo iduće godine uzeti par dana nakon festivala i ostati istraživati takva mjesta… Uzeti odmor od „punk rock odmora“.

Foto: Vedran Erceg

Naravno, ako se i ne maknete iz festivalskog prostora tijekom cijelog festivala imate što za raditi. Punk Rock Holiday ima dvije, odnosno ove godine mogla bih reći i tri pozornice. Na samoj Soči je manji, beach stage, na kojem obično nastupaju manji bendovi i koncerti se održavaju tijekom dana (obično od 12 ujutro do 7 navečer). „Beach stage“ ima neku svoju posebnu čar na festivalu. Moguće je slušati koncert i paralelno se kupati i sunčati na plaži i uživati u odmaranju.

Također, „beach stage“ je mjesto after partyja, gdje se nakon koncerata na glavnom stageu svake večeri okupe oni kojima jednostavno „nije dosta“. DJ-evi svake večeri vrte najbolje punk rock, hardcore punk i ska hitove s povremenim hitom nekog drugog žanra, ali sve teče jako lijepo. Svake godine na zadnji dan održavaju se i punk karaoke, koje su zaokret od većine karaoka koje ste do sad vidjeli. Naime, ove karaoke održava live bend, Pigs Parlament, koji će svirati pjesmu koju vi unaprijed odaberete s velikog popisa, a vi možete pjevati i iskusiti kako je to zapravo biti vokal benda.

Foto: Karlo Blažeka

Ako se ne varam, i prijašnjih godina bilo je nešto slično, no ove godine je jako lijepo bila organizirana „American Socks acoustic stage“. Tijekom dana određeni bendovi koji sviraju na festivalu sviraju akustične setove (što je u nekim slučajevima problematično zbog kolizije s koncertima na drugim pozornicama). Također, sviraju i bendovi koji nisu na službenom line upu, a ako sam dobro shvatila može doći bilo tko svirati u vrijeme kada program ne postoji.

Pozornica je jako mala i zapravo se ne može niti nazvati pozornicom, ali ovakav tip koncerta daje posebnu prisnost između izvođača i publike. Ljudi su bili jako zainteresirani za određene izvođače, u toj mjeri da se često znao stvoriti „čep“ (jer je stage smješten odmah na prolazu od glavnog ulaza prema glavnom stageu).

Foto: Marco Mazgon/Punk Rock Holiday

Glavna pozornica – k’o glavna pozornica. Tamo nastupaju najveći bendovi, skupi se masa ljudi, svi jako uživaju. Nemam nešto posebno za reći. Atmosfera je uglavnom predivna, no to opet ovisi o bendu koji svira. Najpozitivnija stvar ovog festivala je da nema ograda između pozornice i publike i to omogućava izvrsnu komunikaciju između benda i ljudi (kao i stagediveanje, kako publike tako i članova benda). Ima relativno malo zaštitara koji uskaču samo u situacijama kada je to stvarno potrebno. Na taj se način stvara jako opuštena atmosfera. 

Foto: Vedran Erceg

Najvažnija stvar, i stvar bez koje ne bi bilo festivala su naravno bendovi. Nažalost, bendovi se periodično ponavljaju i moguće da ćete, ako dođete na festival par godina za redom, čuti iste izvođače. To ne mora nužno biti problem jer su izvođači svake godine stvarno vrhunski bendovi koji se savršeno uklapaju u taj „Punk Rock Holiday“ đir. Organizatori se svake godine potrude da se može naći nešto za svakoga, pa kombiniraju bendove različitih punk podžanrova. Stoga, ako vam je možda pop punk draži od hardcorea ili obrnuto, sigurno će se naći već nešto za vas.

Meni je ove godine bilo jako interesantno (možda jer tako nešto prije nisam doživjela) što su Lagwagon i Bad Religion svirali svaki po jedan album u cijelosti – od prve do zadnje pjesme. Lagwagon je naime ove godine obilježavao dvadesetu obljetnicu albuma „Let’s Talk About Feelings“, dok je Bad Religion obilježavao tridesetu albuma „Suffer“.

Foto: Vedran Erceg

Naravno da nisam bila na svim bendovima koji su svirali. Niti me svaki bend jednako zanimao, niti čovjek ima vremena za apsolutno sve. Umjesto opisivanja svakog benda koji sam čula, pokušat ću sastaviti nekih osobnih top 5. Imajte na umu da ovakav popis varira od osobe do osobe, da sam jako subjektivna i da ponavljam, nisam čula apsolutno sve.

1. AUTHORITY ZERO

Authority Zero je prvi bend na ovoj listi jer sam se njima najviše oduševila, naravno, ali vjerojatno i zato što sam se njima najviše veselila. Na Punk Rock Holidayu 2016. sam ih nažalost propustila, no onda ih niti nisam slušala toliko koliko sad. Naime, prije dvije godine sam volontirala na festivalu i kad bih radila svakodnevno bi se na nekom od štandova vrtila njihova pjesma „Revolution.“ Pjesma mi se jako svidjela odmah na prvu i nisam ju mogla izbaciti iz glave par dana. Jedan dan festivala kad nisam imala nikakvog posla odlučila sam „okej Ana, ovo pjevušiš već par dana, moraš saznati koji je to bend“. Kad sam shvatila da je bend svirao dan prije na festivalu bila sam strašno ljuta na sebe, a i imala sam razloga biti jer kasnije, gledajući live na youtubeu nakon festivala, vidjela sam da su napravili izvrstan show. Nitko nije bio sretniji od mene kad su bili objavljeni kao izvođač na ovogodišnjoj ediciji festivala.

Ove godine nisu razočarali. Energija, energija i energija. Po meni daleko najbolja atmosfera i povezanost s ljudima u publici od svih bendova na festivalu. Osim što su tehnički izvrsni, glazbeno su jako zanimljivi jer u svoju glazbu ubacuju neke ska elemente koji se meni, koja ne slušam pretjerano ska, neizmjerno sviđaju. Na zadnjoj pjesmi koja je bila „Lift one up“, Jason, vokal benda na tišem djelu pjesme rekao je svima neka čučnu, a kada su se svi digli i skočili sto posto sigurna sam da se zemlja zatresla. Izvrsno u svakom pogledu.

Foto: Marco Mazgon/Punk Rock Holiday

2. H2O

Meni je ovo bio prvi put da čujem H2O uživo, iako je bilo puno prilika s obzirom na to da su između ostalog i ove godine bili u Zagrebu no nekim spletom okolnosti nisam otišla. Do sad sam već i zaboravila koliko sam ih voljela i slušala prije otprilike četiri godine. Jako su me iznenadili svojom izvedbom. Kao i Authority Zero, energija na vrhuncu, a posebno zadnja pjesma „What Happened“ na kojoj se pola publike popelo na stage i pjevalo zajedno s bendom (prednost festivala bez ograde, haha). Interesantno je da je sin vokala Tobyja Morsea svirao bubnjeve na jednoj stvari. Jako zabavno i energično, komunikacija s publikom genijalna, ostala sam jako ugodno iznenađena.

Foto: Karlo Blažeka

3. Comeback Kid

Oko ovog posebno nisam objektivna jer mi su mi bili jedan od dražih bendova koji su svirali ove godine na festivalu. Iako sam bila zadovoljnija koncertom ove godine u KSETu, rekla bi da su napravili jako dobar hardcore show. Posebno mi se svidjelo to što su počeli svirati za vrijeme dana, a do kraja je već pala noć. Imam osjećaj kao da je to jako pomoglo atmosferi – što je noć više padala to je postajalo sve zabavnije i luđe.

Foto: Marco Mazgon/Punk Rock Holiday

4. Mute

Mislim da se za ovo moram posebno zahvaliti prijatelju Robertu, jer bez njega možda ne bi niti otišla na ovaj koncert – bilo je vruće, predzadnji dan je, iscrpljenost, umor i već neki šesti izgovori. Ostala sam jako ugodno iznenađena. Unatoč mojoj nezainteresiranosti i tisuću razloga da meni osobno ovaj bend ne bude dobar, uspjeli su me razbuditi, zainteresirati i na kraju oduševiti. Dečki sviraju tehnički bez greške, a sviraju neki melodični, energični, brzi pankić. Set su završili s coverom Mr. Bigovog „To Be With You“, koja je meni osobno i bolja od originalne pjesme (ali okej, osobne preferencije u glazbi). Osim toga, vječno ću biti fascinirana bubnjarima koji istovremeno pjevaju. Meni, nestručnjakinji i apsolutnom laiku to izgleda jako zahtjevno. Aplauz.

Foto: Marco Mazgon/Punk Rock Holiday

5. Bad Religion

Ovo je bila jedna od boljih prilika za uloviti Bad Religion ovoliko blizu. Svirali su set od otprilike sat i pol, podijeljen u dva djela – prvi dio koji je meni možda čak i bio bolji jer je u publici bila bolja atmosfera sastojao se od najvećih hitova, dok je drugi dio bio samo album Suffer, koji je, kao što sam i spomenula, imao tridesetu obljetnicu. Glazbeno i tehnički izvrsni, no meni je nedostajalo više energije (posebno jer su svirali isti dan kao i Authority Zero koji je po meni napravio najbolji show). Ipak, oni uživaju status legendi i moram pohvaliti činjenicu da niti oni nisu imali ograde za vrijeme seta što je omogućavalo dobar odnos s publikom.

Foto: Vedran Erceg

Ne bih mogla komentirati ovaj bendovski dio bez da spomenem Hladno Pivo. Naravno, postavlja se pitanje jesu li oni uopće bend za glavni stage jer ipak manji dio posjetitelja razumije njihove tekstove, a većina publike na koncertu bili su Hrvati ili Slovenci. Uzmimo u obzir ipak da oni nisu svirali niti prvi, već nulti dan i možda da je bila drugačija situacija, i sama bih se složila da su možda više bend za manji stage. Ipak, ostala sam oduševljena i njima i koncertom. Hladno pivo je meni nekako bend djetinjstva. S obzirom na to da su roditelji obožavali (i još uvijek obožavaju) Hladno Pivo, kod kuće ih se slušalo od kad sam bila klinka. Sad ih već neko vrijeme nisam slušala uživo i iskreno nije mi bilo žao sve do Punk Rock Holidaya.

Svirali su većinom brze stvari (osim Supermena koji je po meni malo uništio set ali hajde, razumljivo, to je hit), a odsvirali su kombinaciju starih i novih pjesama. Samo dan prije su svirali u Splitu i vjerujem kako je ovakav vikend bio malo naporan. Unatoč tome obavili su intervjue sa svim zainteresiranim novinarima. Ja sam s njima kratko popričala o festivalu, sceni i koncertima. Nažalost nisam snimala jer „ja ću sve to zapamtiti“ i sad se ne sjećam detalja, no festival im se sviđao. Iako vidno umorni, izrazito pristojni i simpatični ljudi koji su odradili svoj nastup vrlo korektno, s puno energije.

Foto: Marco Mazgon/Punk Rock Holiday

Svi znamo da skate i punk idu ruku pod ruku, pa tako i na ovom festivalu. Već tradicionalno se na Punk Rock Holidayu postavlja skate rampa i boksovi, a zadnji dan se također održava i natjecanje. Interesantno je koliko ljudi zapravo okupi ovaj događaj, posebno zato što se odvija u vrijeme koncerata. Oko rampe na kojoj se odvija „kontest“ sjedi i stoji „čovjek na čovjeku“ i svi prate događanja. Iako mi nikad neće biti jasno zašto pobjednik dobije gitaru (a ne skate opremu), ovo je izvrsna trešnja na vrhu što se tiče događanja na festivalu. Sve je povezano i ima smisla.

Foto: Karlo Blažeka

Za kraj valja i spomenuti druge pozitivne stvari oko festivala. Naime, organizatori Punk Rock Holidaya čine sve što je u njihovoj moći da posjetiteljima ovo iskustvo bude i više nego ugodno. Mnogo štandova s raznolikom hranom (od koje je puno nje vegan ili vegetarijansko), topli tuševi, štandovi za punjenje mobitela pa čak i štand za pranje rublja, bankomat u kampu a od ove godine i VIP za one koji žele dodatan komfor.

Osim toga, festival se trudi biti najviše moguće ekološki osviješten pa koriste biorazgradive čaše i slamke te se sav otpad mora odvajati. Ljubimcima nije dopušten ulazak na festival, ali ne zato što netko ne voli životinje, već se dodatno pazi i na njih jer bi im ipak bilo preglasno što bi moglo utjecati na njihovo zdravlje. Djeci je dopušten ulazak na festival, no također s posebnim slušalicama koje ih štite od buke. Također, valja pohvaliti kako je festival mjesto nulte tolerancije na nasilje, rasizam, seksizam i homofobiju.

Foto: Silvy Maatman/Punk Rock Holiday

Jedina mana festivala, ali ona opet ovisi o životnom standardu posjetitelja, jest da je skup. Osim karte koja košta preko 100 eura, uz nju je potrebno platiti kamp i parking, kao i ostaviti depozit za vreće za smeće za razvrstavanje otpada. Naime, ne znam kako se kreću cijene navedenog, ali koliko sam uspjela čuti sve zajedno na kraju ispadne oko 200 eura po osobi. Za hrvatski standard je to ipak dosta novaca.

Također, cijene hrane i pića na štandovima nisu jeftine – za koktel ili pivo ćete morati izdvojiti do osam eura, a cijena hrane varira no cijena jednog obroka prelazi i deset eura. Pozitivna strana toga je da festival dopušta unošenje vlastite hrane i pića u područje kampa, pa se može preživjeti i za manje novaca s obzirom na blizinu dućana.

Punk Rock Holiday će se sljedeće godine odviti od 6. do 9. kolovoza, stoga ako vam se sviđa ono što čujete (i vidite), vidimo se!