Je li potrebno pisati hvalospjeve za SAWA festival u Županji? Je li potrebno koristiti velike epitete za tu ekipu? Je li potrebno reći kako se radi o najugodnijem festivalu na ovim prostorima? Je. Apsolutno je. I svatko tko ne zna o čemu pričam, trebao bi se u to uvjeriti.

Došavši na područje kupališta Poloji u Županji, peti puta u zadnjih šest godina, dočekao me prizor koji je svake godine sve ugodniji oku i uhu, a to su skupine mladih, i onih malo starijih, potpuno opuštenih ljudi, spremnih na dva dana čistog odmora duše (tijela baš i ne). Prije svega, nevjerojatna je činjenica kako ekipa organizatora ovo radi već desetu godinu za redom, da su dosegli tu okruglu brojku, koja uopće nije mala stvar, te da sve rade sami, svojim rukama i radom. Koliko samo ima poteškoća na tom putu, to ne mogu ni zamislit, te koliko je teško sam raditi nešto ovakvoga tipa, pogotovo kada u tome ni nema nekog profita niti ičega takvog oblika – nekima se može činiti neostvarivo. Ali u Županji je itekako realno.

Foto: Sawa fest / Facebook

Mnogi festivali su izumrli, čak i nakon više održanih izdanja. No, kažu da ljubav pokreće svijet. Ako već ne pokreće svijet, onda sigurno održava festivale na životu, a SAWA (Sick As We Are) je pravi primjer toga. Mala je to skupina zaljubljenika u hardcore punk scenu te svake godine dovode bendove iz cijelog svijeta kako bi kroz dva festivalska dana posjetitelji mogli uživati u atmosferi koje na ovim prostorima, vjerojatno, nigdje više nema. Pogledao sam stvarno dosta koncerata i festivala i bio na raznim mjestima, ali ovakvog gostoprimstva nisam vidio. Svake godine sve je bolje i bolje i upravo ovaj festival školski je primjer kako DIY (Do It Yourself) pristup itekako ima smisla i kako odlično može funkcionirati. Ne trebaju ti ni veliki sponzori. Ne treba ti ni hrpa love. Trebaju ti samo ruke, prijateljstvo, ljubav i dobra volja.

Foto: Maja Filipović

A kroz dva dana, Županjom je protutnjalo 19 bendova, iz svih dijelova svijeta, uključujući i daleku Australiju te Mexico. Bilo je tu i sastava iz Hrvatske, Srbije, Češke, Danske, Slovenije, Njemačke i Grčke. Velik je to mikrokozmos hardcore punka. Šetajući samo po štandovima na kojima se prodavao merch festivala i bendova, da se vidjeti koliko se svi ti sastavi trude u svojim glazbenim putovanjima te koliko im sva ta izdanja, majice, ploče, kazete, izgledaju zaista svjetski. Gomila dobrog artworka, uključujući i kompletan artwork odrađen od strane festivala (svaka čast svima koji su to izrađivali) mogla se probrati među majicama, bedževima, torbama te posebno dizajniranim plakatima svakog benda pojedinačno, te skupnog festivalskog na crnom, bijelom i crvenom papiru A2 formata.

Foto: Sawa fest / Facebook

Sve se odvijalo na dvije pozornice, kakav je i običaj zadnjih godinu-dvije, a ove godine pozornice su označavale tribute „preminulim“ festivalima u Slavonskom Brodu pa je tako jedna pozornica, ona manja u šumici, nosila ime MULJ (Mač U Lubanji), a druga, ona pod velikim šatorom, POA (Poloji Open Air). Uz štandove sa spomenutim merchom, bili su štandovi s hranom, pićem, prijenosnim t-shirt printing studijom (Abidaga Bin Jafar), a kutije za donacije izvirale su na svakom koraku. I, koliko sam uočio, bile fino ispunjene financijskom potporom. Jer ako nešto stvarno treba podržati, onda je to ovaj festival.

Foto: Maja Filipović

Prvog dana festivala, u petak, bilo je manje ljudi nego što je to došlo sutradan, ali rekao bi da je kroz festival „odokativno“ prošlo 300-400 ljudi ove godine iz svih krajeva Hrvatske, Balkana, a i šire. I zajedništvo koje se osjeti tijekom održavanja festa je neopisivo. Kao da se svatko sa svim tim ljudima već zna godinama i kao da su svi jedna velika obitelj koja se okuplja jednom godišnje kako bi se dva dana proveli i dobrano opustili. Nema da nečega nema, nema da netko ne uskoči nekome ako mu je potrebna pomoć bilo kakva, nema da je netko sam. Svi su ekipa i živi dokaz one stare „svi za jednog i jedan za sve“. Na MULJ stageu u petak odsvirali su nastupe Path Of Cestoda, Niyazov, Ponor te Debeli Precjednik, dok su na POA pozornici perjali Jaded, Against The Odds, Sekta, Skinpin te Hak Attak. Bilo je tu svega, od screama, do hardcorea, melodica i ostalih podžanrova, a šutke cijelu večer i noć nisu stajale. Za aftere oba dana zaduženi su bili DJ-evi Barba Simke i Vlaja the Baja, koji su svojim dance trash, 80s, disco hitovima održavali atmosferu do ranih jutarnjih sati, a zadnji dan čak i do popodnevnih te zadnjih atoma ljudske snage i tolerancije na nespavanje.

Foto: Maja Filipović

Drugog dana dobro je otići do grada, okrijepiti se, pojesti nešto, popiti kavu, baciti se pod tuš ili u Savu, probat doći sebi dok iznova ne zađe Sunce i nastavi se nedolaženje sebi. Navečer se na štandu mogao jesti grah s kobasicom (ili bez nje), sendviči te veganski kolačići, a i mirisi roštilja širili su se kampom kroz cijeli dan. Slabo se bleji u telefone, ljudi zaista komuniciraju jedni s drugima konstantno, nema tehnoloških barijera da to spriječe. Svi su tamo zajedno i tako se i ponašaju. Binu u šumici krasili su te večeri Zilp Zalp, Rutka Laskier, Faak Am See, Woes i Hexis, a POA-u su zauzeli Bomber, All Except One, Lazarath, Wish Upon A Star te Joliette. Uz sve to, nastupe su na kratko ukrali i Inex Cirkus Teatar, koji su upriličili svima dašak Mad Max steam punk atmosfere te šou s vatrom. Kao što sam spomenuo, after je išao dok nije završio, a to je bilo već veliko sutra na kalendaru i satu.

Foto: Vanja Podunavac

Teško mi je već naći više riječi koje nisam našao svih ovih godina prije, ali jedno je sigurno – ovo je bila vjerojatno najbolja SAWA do sada i ako se ovako nastavi, ovaj festival ide u sve veće proporcije. Svaka čast još jednom svim bendovima i organizatorima i volonterima bez kojih ovo ne bi bilo to što je. Gledavši kako izgleda i djeluje festival, i kada se zamislite da se sve to čini na spomenutom DIY principu, stvar je zaista nevjerojatna. Ali itekako istinita. I neka tako i ostane. SAWA je tek „klinac“ u dobi od deset godina, a ja želim da dostigne i punoljetnost i srebrne i zlatne pirove i dugački radni vijek i šta sve ne te da nikada ne ode u penziju. Nije stvorena za to. Stvorena je za stvaranje i održavanje jednog velikog prijateljstva kojeg smo svi mi dio. I kojeg ćemo nastavit bit. Da nam živi SAWA! Vidimo se nagodinu!