Pips, Chips & Videoclips sviraju na ovogodišnjem Zagreb Beer Festu koji se održava od 17. do 20. svibnja na Trgu Francuske Republike.

Tim povodom, popričali smo s frontmanom Dubravkom Ivanišem Ripperom o aktualnim stvarima oko grupe, pjesmama, koncertima, reizdanju biografije benda i ostalim temama, o čemu više možete pročitati u razgovoru.

Lijep pozdrav Dubravko! Jedno široko pitanje za početak – kako se osjećate nakon 25 godina na sceni?

Mi samo svakim danom nastojimo biti što bolji. Inače ne vidim razlog zašto bi i dalje postojali. Eto, jedan širok odgovor na široko pitanje ;). Poslije četvrt stoljeća mislim da me u ovom biznisu ništa ne može iznenaditi, ali zato me i dalje fascinira koliko malo o muzici znamo i koliko je ona veća od svih nas.

Objavili ste pjesmu K1 na godišnjicu, a poslije smo čuli i dvije klavirske verzije koje su koristene u seriji “Počivali u miru”. Od kud to?

Poziv producenta serije nas je baš razveselio. Mogao bih reći da je PUM3 velikim dijelom bila Pips sezona serijala. Korišteno je, čini mi se, 8 naših pjesama, K1 je bila odjavna rola svake epizode, k tome je na važnim scenarističkim mjestima korištena K1 klavirska verzija. Naravno da je to posljednja sezona „Počivalih…“, mi imamo običaj zatvarati dućane koje posjetimo, hahaha…

Osim K1, slušali smo ‘Jacques Cousteau’, ‘Tek da nas podsjeti’ i sada ‘3PM’, je li to svojevrsna priprema za novi album?

Mene muči nešto drugo. Stalno me pitaju za novi album, album simo, album tamo. Mi releasamo novi song svakih pola godine. Pitam vas – koliko ste albuma poslušali, ne znam, zadnjih 3 godine? Pritom mislim da album slušate od početka do kraja, kao konceptualnu cjelinu, bez preskakanja na favorite. Eto, tko mi kaže da je koncentrirano slušao više od 5 albumskih cjelina najozbiljnije mu se divim. U vladavini površnog konzumerizma, fokusa manjeg od 1 minute, netko sluša albume po 50ak minuta!? Zaista ne vjerujem u to. Možda ovi trkači po nasipu, pa ako trče 20km fakat stignu dobro preorati nečiji album.

Prije nekoliko dana izašao je spot za ‘3PM’.

Spot za 3PM je upravo vani. Bio je završen prije masteringa same pjesme. Eto, i to da se jednom desi. Martina Meštrović je napravila čudo od animiranog spota, mišljenja sam da nam je to najbolji video u ovom mileniju. Spotovi su mi većinom bezveze i kod nas i u svijetu gdje su puno veći budžeti i produkcije. Prosječnom YouTube ovisniku sve je ravno i ničim ga ne možeš fascinirati. Zato su i vrhunske svjetske produkcije mediokritetske i generičke i taj arty gen je sve manje prisutan. Martinin uradak za 3PM je najbolje opisao jedan član benda rekavši „konačno imamo spot na razini pjesme, kao da ga je radio netko od nas, netko tko razumije i zna kako to napraviti.“

Uskoro izlazi reizdanje biografije benda? Kada i može li nešto više riječi o tom projektu?

„Dugi vikend u zemlji čudesa“ prvo je publicirano djelo Ante Perkovića, našeg prijatelja i multidisciplinarca koji nas je prerano napustio prošle godine. Prošlost nam sve govori o onome što zapravo jesmo i gdje smo. U toj su knjizi pjesme koje su se dovukle do današnjih dana. Glavni likovi su vremenom donekle promijenjeni, ali ideja je ista. Aleksandar Dragaš napisao je predgovor, hvala mu na tome. Mislim da je „Dugi vikend“ danas i interesantniji nego kad je nastajao.

Negdje sam čula da više volite svirati po manjim klubovima, je li to zbog komunikacije s publikom ili boljeg ozvučenja?

Ne bih rekao da imamo specijalnih preferencija. Najvjerojatnije ste nabasali na promo intervju prije nekog klupskog giga. U takvim prigodama organizatoru volim tepati da nam je san svirati u njegovom klubu. Vlasniku stadiona ili ogromnog trga, vjerujte, rekao bih isto. Puno se laže u ovom biznisu, hahahahha…Ono što mi je bitno je da sviramo pred svojom publikom.

Često komunicirate s fanovima na forumu Pipsa, kao i na Facebook stranici benda. Koliko vam je važan takav kontakt?

Mi smo malecno stado. Da je sljedba Pipsa nešto drugačija od drugih za nas uopće nije sporno. Gotovo 2 desetljeća kroz društvene mreže nastojimo promovirati bend kao način razmišljanja. Muzika i koncerti samo su dio našeg, ukratko rečeno, pogleda na svijet. A taj se kloni bilo kakve ideologije.

Svirate na Zagreb Beer Festu, kakav repertoar možemo očekivati?

Svirati ćemo premijerno novi singl, to je sigurno. Riječ je o festivalskom nastupu, raznih će tu biti profila i nastojat ćemo da svima bude lijepo, da se stvori čarolija. To ne ovisi samo o nama, za 80% ljepote giga zaslužna je ekipa. Pa da konačno i ja upitam: publiko, što ste nam spremili na Beerfestu?

Ima li netko od kolega glazbenika koji će nastupati na festivalu, a da vam je interesantan i da ćete pogledati njihov nastup?

Bilo bi sjajno katkad ući u cipele konzumenta, ali mi smo prvenstveno izvođači i sve je na festivalu podređeno nastupu benda. Za ostalo fizički nemamo vremena.

Što mislite, kako razvoj tehnologije i medija utječe na glazbu danas?

Hajde da odemo i korak dalje od očekivanog odgovora. Dakle, budućnost muzike je da je „komponira“ AI. Bit će izrazito personalizirana, pod egidom „samo za tebe“. Vjerojatno će biti prilagodljiva čitavom nizu precizno mjerenih parametara odnosno potreba neke osobe – u organskom, socijalnom i inom aspektu. Sve to bit će tek posljedica ozbiljnog unapređenja današnjeg čovjeka (koje je već u punom zamahu) koji će u bliskoj budućnosti, da li za 20 ili 50 godina – svejedno, imati karakteristike, generalno gledano, mašine, stroja. Takvo digitalizirano biće biti će integrirano s AI, pa će i muzika ili ono što će se muzikom nazivati biti AI porijekla.

U jednoj emisiji ste pričali kako ste neke pjesme započeli stvarati po zagrebačkim haustorima, ulicama i tramvajima, pjevušeći melodije u diktafon kad bi vas uhvatila ta sekunda inspiracije, i onda to kasnije razrađivali i snimali. Radite li to i dalje i koliko je ta sekunda inspiracije bitna da se iskoristi?

Pipsi su moj život i posvećen sam bandu 24/7. Baš u svakom času, često i u snu tražim atome pjesme. Što se sekunde tiče, taj intuitivni dio, taj moment lucidnosti za svaku pjesmu traje najviše 5 minuta. Sve ostalo, a radi se o mjesecima, često i godinama tehnički je i racionalni dio koji apstrakciju, što pjesma u zametku jest, materijalizira.

Što vas čudi kod ljudi danas?

„Što vas čudi kod ljudi?“, lijepo ste rimovali, hahaa…Ne čudi me ništa. Općenito, s godinama čovjeku, nažalost, pada moć fascinacije, a čuđenja pogotovo. Ipak, očuđenje je nezaobilazan kreativni alat. Naime, to je model u kojem neku notornu pojavu, osobu ili stvar u kreativnom procesu izvrneš naopačke, iznutra van i obratno i na taj način pokušavaš osunčati njenu esenciju, notoriju očuditi. Tako da se očuđenjem stalno bavim, to mi je posao.