Sinoć su Ensiferum, Ex Deo i Wind Rose pružili zagrebačkoj publici odličnu večer ispunjenu znojem, pjevanjem i epskim bitkama.
Finski metal velikani Ensiferum su rado viđeni gosti u Zagrebu, pa tako ne iznenađuje novi susret finskih boraca i zagrebačke publike. Ensiferum je početkom godine izbacio hvaljeni novi album naziva Two Paths s kojim su odlučili krenuti na nove pohode diljem Staroga kontinenta, a sinoć je bitka bila zakazana na obali Save, točnije u klubu Močvara. Na ovoj velikoj europskoj turneji, Ensiferum je u pomoć pozvao rimske legionare iz banda Ex Deo i borbene patuljke iz banda Wind Rose. Odmah na početku treba istaknuti kako su sva tri banda odradila odlične nastupe koje je publika s oduševljenjem nagradila.
Točno kako je i bilo najavljeno, na produženu pozornicu Močvare izlaze patuljci iz Erebora, ili točnije talijanska petorka iz banda Wind Rose i započinju svoj odličan nastup pred pedesetak fanova. Svoj set su otvorili pjesmom Fallen Timbers sa odličnog albuma Stonehymn, koju su najvjerniji fanovi iz prvog reda zapjevali zajedno s bandom. Moram odmah priznati kako me je Wind Rose sinoć oduševio, čitav band je imao jedinstvenu auru ispunjenu veseljem, energijom i snagom, dok je pjevač Francesco Cavalieri definitivno bio najsimpatičnija osoba večeri. Kada uživo gledate Wind Rose, imate doživljaj kao da su ispred vas stvarno vatreni patuljci željni borbe. Svoj nastup nastavili su pjesmama Rebel and Free i The Returning Race na kojoj smo mogli vidjeti i prvi mosh pit večeri. Nakon fantastične i izuzetno zabavne pjesme Drunken Dwarves došlo je vrijeme za put ka Ereboru, pjesmu To Erebor je znala većina okupljenih što je vidno oduševilo sam band koji se na kraju pjesme srdačno zahvalio okupljenima i najavio zadnju pjesmu večeri, energična izvedba pjesme The Breed of Durin označila je kraj nastupa s kojom su dodatno zagrijali atmosferu za sljedeći band večeri. Wind Rose je odradio odličan nastup u Močvari i sigurno su oduševili sve koji su popratili njihov nastup, a za mene su bili i više nego ugodno iznenađenje večeri. Patuljci su sišli s pozornice i napravili mjesta za rimsku legiju koja se spremala za svoj nastup.
Kako su se svi bandovi držali striktno satnice, tako je i Ex Deo točno u sekundu izašao pred ugodno popunjenu dvoranu Močvare i započeo svoj ratni marš. Kako članovi banda Ex Deo svu svoju inspiraciju crpe iz Rimskog Carstva, tako su i pred zagrebačku publiku došli odjeveni kao pravi legionari. S obzirom da Ex Deo nije u Europi nastupao skoro šest godina, a ujedno ove godine slave 10 godina banda odlučili su odsvirati album The Immortal Wars u svojoj cijelosti. Set je otvoren surovom pjesmom The Rise of Hannibal na kojoj je publika odmah formirala mosh pit i krenula energično kao i sam band. Nakon pjesama I Caligva i Police Verso, Maurizio se zahvalio svima što su došli na njihov nastup i isto se tako zahvalio vikinzima iz Ensiferuma što su ih pozvali na ovu veliku turneju. Na pjesmi Ad Victoriam mogli smo vidjeti i prvi wall of death večeri, svi okupljeni su znali apsolutno sve pjesme banda i svaku su pjesmu nagradili gromoglasnim aplauzom. Jedina zamjerka nastupa bila bi nešto lošiji zvuk, ali mislim da to nitko nije primijetio s obzirom na količinu energije i odlične atmosfere na pozornici tako i među publikom. Ex Deo svoj nastup je priveo kraju pjesmama The Roman i Romulus i tako savršeno zagrijao sve okupljene za glavne aktere večeri, finske ratnike iz Ensiferuma.
Iskreno ni sam ne znam više koji je ovo točno put da Ensiferum nastupa pred domaćom publikom, ali svaki nastup na kojem sam bio uvijek je bio energičan i obilježen fantastičnom atmosferom, pa tako ni ovaj nije bio iznimka. Ajattomasta Unesta poslužila je kao lagani uvod za eksplozivan početak ensiferumovog seta kojeg su otvorili pjesmom s novog albuma, For Those About to Fight for Metal koju je automatski publika pjevala zajedno s bandom. Uslijedila je još jedna odlična nova pjesma, Two Paths s istoimenog albuma. Kako je publika bila energična tako je i Sami Hinkka upijao svu tu energiju te je trčao i skakao po pozornici. Petri Lindroos je rekao kako smo večeras ovdje svi vikinzi željni energije, pa je tako uslijedila pjesma Heathen Horde na kojoj se formirao veliki mosh pit. Na početku bilo je manjih problema sa zvukom, ali kako je koncert išao dalje tako se i zvuk popravio i bio dosta dobar na svim pozicijama u Močvari.
Pjesma King of Storms sa novog albuma bila je tako dobro prihvaćena od publike da je netko mogao pomisliti kako je ovo neka starija pjesma iz kataloga Ensiferuma. Nakon novog albuma vraćamo se u 2007. godinu na vrhunski album Victory Songs i pjesmu Wanderer na kojoj je publika nadglasala sam band. Sammi se skoro nakon svake pjesme zahvaljivao na odličnoj atmosferi u dvorani. Nakon albuma Victory Songs, stigao je po meni i vrhunac koncerta, pjesma Twilight Tavern s albuma From Afar. Energija tokom izvedbe Twilight Tavern bila je jednostavno fascinantna, a ja sam zajedno sa ostatkom publike otpjevao pjesmu od početka do kraja. Nakon snažne Treacherous Gods, došlo je vrijeme za zborsko pjevanje i sada već kultnu pjesmu Lai Lai Hei za koju svi znaju da na svakom koncertu ma gdje god na svijetu nastupali i na stranu što su riječi pjesme na finskom, svi otpjevaju zajedno uz band. Kako se koncert polako bližio svome kraju tako su se i stari hitovi samo redali. Pa su se tako zaredale In My Sword I Trust, The Longest Journey i singl sa novog albuma The Way of the Warior. Za sam kraj ostavljena je pjesma Into Battle na kojoj su se zamalo srušili zidovi Močvare. Nakon kraćeg, ali gromoglasnog dozivanja banda, Ensiferum izlazi još jednom pred zagrebačku publiku i isporučuje odličnu izvedbu pjesme Iron i zanimljivu obradu pjesme Sweet Child of Mine. Za kraj su se zahvalili svima što su došli na koncert i stvorili fantastičnu atmosferu, na samom kraju su se uslikali sa zagrebačkom publikom i nastavili sa svojim pohodom po Europi.
Sve u svemu sinoć smo imali prilike vidjeti tri odlična nastupa vrhunskih bandova. Wind Rose su, osobno moji najveći favoriti večeri sa svojim odličnim premijernim nastupom u Zagrebu, nastup banda Ex Deo bio je jednako brutalan kao i same Rimske legije, dok su vikinzi iz Ensiferuma Zagrebu po tko zna koji put pružili odličan nastup obogaćen zborskim pjevanjem i fantastičnom atmosferom.
Komentari preko Facebooka