Sinoć je u zagrebačkom klubu Vintage Industrial Baru održan dugoočekivani koncertni spektakl Chuia i njihove gošće Josipe Lisac.

Već po prvim najavama koncerta Chuia i Josipe u Vintageu bilo je jasno da će se raditi o koncertnoj poslastici koja će privući poveliku masu ljudi. Dolaskom pred Vintage sinoć poslije 21 sat, karte su bile rasprodane i ljudi su tražili način da ih se pusti unutra, no tko nije osigurao svoju kartu na vrijeme, pokunjeno je morao napustiti dvorište Vintagea.

Jesu li oni koji su imali prilike sinoć prisustvovati koncertu bili sretnici ili su izašli lagano nezadovoljni, ovisi o tome zbog kojega su razloga odlučili posjetiti koncert. Ukoliko ste ljubitelji glazbenih genijalaca pod imenom Chui, tada teško da ste išta mogli zamjeriti momcima na pozornici koji su u nešto manje od dva sata svirke profesionalno prezentirali svoje glazbene talente stvarajući rijetko slušane zvučne kulise na ovim prostorima. Međutim, ako vas je na koncert privukla napomena da će se momcima pridružiti i Josipa Lisac, tada ste možda ostali i kratkih rukava jer Josipa je s bendom na pozornici provela nešto manje od 15 minuta otpjevavši njihovu zajedničku pjesmu Tebi putujem te im se pridružila na bisu kako bi još jednom zajedno odradili spomenutu pjesmu?!

Da se razumijemo, ovjde kritika nije upućena sinoćnjim izvođačima, zapravo se ni ne radi o kritici. Osobno sam došao poslušati Chui koji trenutno proživljava vrhunac svoje karijere (dobitnici Porina za dvostruki album “Chui ovu glazbu” sa jazz orkestrom HRT-a), a dodatnu pojavu Josipe Lisac doživljavao sam kao ogroman plus cijelom eventu koji mi se doimao nestvarnim sve dok se zaista i nije pojavila s bendom na pozornici. Eventualno se može “prigovoriti” organizatorima koji su stavivši ime Josipe Lisac u službeni naziv eventa zasigurno “osvojili” mnoge od prisutnih sinoć na koncertu. Međutim, s obzirom da bend i Josipa imaju samo jednu službenu kolaboraciju, što se više od toga i moglo očekivati? Je li se mogla obraditi bar još jedna pjesma iz više od pola stoljeća duge karijere Josipe, ne znam, no vjerujem da bi to sinoćnji glazbeni spektakl podiglo za još jednu, ionako visoku ljestvicu.

Bilo je zadivljujuće slušati kako se duo Konrad Lovrenčić (bas) i Ivan Levačić (bubnjevi) snalazi u ovako različitim žanrovsko glazbenim aranžmanima od njihovog matičnog (?) benda Krijes koji već godinama zasluženo slovi kao jedan od najdomljivih live izvođača s ovih prostora. Nasuprot njih, duo Toni Starešinić (klavijature) i Vojkan Jocić (saksofon) preoblikuju glazbu Chuia čas iz jazz voda (Chuiu se nepotrebno pridaje epitet jazz benda s obzirom na žanrovsku raznolikost prisutnu u njihovim skladbama) pa do ambijentalno psihodeličnih rock aranžmana koji nerijetko zalutaju i u funky elektronske vode popraćene raznim space efektima. I sve to skupa djeluje i zvuči moćno i orginalno. Bend nas je iznenadio i nekim premijernim live izvedbama svojih starijih pjesama, iako se osjećala lagana nestrpljivost prisutnih u svezi pojave Josipe na pozornici.

Publika, koja je potpuno napunila Vintage, bila je mješovitih generacija i to je uvijek ugodno doživjeti. Međutim, kada se okupi tako veća masa ljudi teško je zadržati ih sve na mjestu i ušutkati ih, pa je tako jedan od minusa sinoćnjeg doživljaja koncerta, bila upravo ta masa koja vam ne dopušta da se prepustite glazbenim čarolijama Chuia jer konstantno oko vas netko prolazi, što je još i donekle razumljivo, naspram onog dijela publike koji ima potrebu pričati i čavrljati, okrečući leđa dečkima na pozornicu koji ostavljaju dušu i znoj.

Očekivano, vrhunac koncerta je bilo pojavljivanje Josipe na pozornici. Cijeli taj proces njenog pojavljivanja djelovao je spontano, iako su Tonijeve riječi mogle naslutiti da ju možemo uskoro očekivati, s obzirom da je instrumentalnu skladbu koju su izvodili najavio riječju uvertira. Publikom se prolomio urlik oduševljenja i svo ono čavrljanje među publikom je utihnulo na tih 6-7 minuta. Iako je bilo malih tehničkih problema pri početku izvedbe te je Josipin glas bio ponešto tiši, ubrzo je sve došlo na svoje i očekivana kolaboracija zadovoljila je sve prisutne. Nakon izvedbe, Josipa je odala počast momcima iz benda, nahvalivši ih i iskazujući čast što ima priliku surađivati s njima. Lijepa gesta legendarne hrvatske glazbene dive.

U trenucima pisanja ovog izvještaja, bend Chui se javio putem svojeg Facebook profila i između ostaloga, ispričao se sinoć okupljenim gostima što nisu izveli više pjesama u suradnji s Josipom. Naime, to je bilo u planu, ali ispriječili su se zdrastveni problemi zbog kojih nisu bili u mogućnosti održati zajedničke probe. Isprika je prihvaćena, iako bend se nema za išta ispričavati s obzirom da su sinoć uvjerljivo pokazali i dokazali da se radi o trenutno jednom od najorginalnijih hrvatskih bendova, koji djeluje kao mini verzija svjetski poznatog sastava Snarky Puppy, stoga ne sumnjam da će njihova sljedeća svirka zakazana za 16.6. na krovu MSU biti još jedno koncertno iskustvo itekako vrijedno slušanja.