Sinoć smo u KSET-u svjedočili fantastičnom nastupu J.R.Augusta u kombinaciji sa zborom i bendom.

Prvi se na pozornicu uspeo Sebastian Doe. Njegova pojava je prvo što vam privuče pažnju. Doe fura đir dobrog starog hipija i to mu polazi za rukom samo tako. Da nije „ni crnac ni bijelac ni sivac“ već čisti pozitivac dokazao nam je sinoć tijekom polusatnog nastupa kojeg je započeo pjesmom “Okrećem se prema suncu”. Već tijekom prve pjesme publika je prihvatila njegovu igru te zaplesala. Osim zarazne pozitive, Doe je sa sobom ponio i eko zvečke koje je publika razgrabila već do treće pjesme te zveckanjem upotpunila ovu zaista veselu priču. Prije svoje posljednje pjesme “We are all wild”, Doe se zahvalio svima koji su zapjevali i zaplesali te najavio zvijezdu večeri – J.R.Augusta.

Na pozornicu su polako stizali njegovi zboraši i članovi benda, te naposlijetu i on – J.R.August, glazbenik našeg doba. Publika je odmah nahrupila u prve redove i s nestrpljenjem čekala da nastup počne. Moram priznati da ovakvu sliku rijetko viđam na nastupima naših domaćih kantautora. Možda su ljudi napokon odlučili dati nekome šansu i prepoznali zaista dobru glazbu. Ne znam u čemu je kvaka, ali… Iako nije rasprodao KSET, J.R.August je jedan od malobrojnih glazbenika kojem je pošlo za rukom da napuni mjesto na kojem nastupa i uopće dostigne ovakav interes domaće publike.

Dugoočekivana prva pjesma večeri bila je „Distort reality“. Pjesma koja vodi u neku drugu stvarnost gdje „ljubav raste na drveću, a mržnja i pohlepa su zabranjene“. Već na prvu nova formacija, koja uključuje i zbor i bend, pokazala se kao savršena kombinacija! Dok je zbor pjesmama dao notu svečanog , pomalo veličanstvenog, bend je svojim dionicama upotpunio i zaokružio cijelu priču. Tako se na bubnjevima našao Miroslav Lehpamera , Pavle Miljenovića na gitari te, po meni najupečatljivija karika, Mak Murtića na saksofonu.

Tijekom dvosatnog nastupa na repertoaru su se našle pjesme s dosadašnjih izdanja. Među njima su „God Gives, God Takes”,“Dangerous Waters”,“When I Wake Up Tomorrow”, “The Trout And The Nightingale”, „Crucify me“, te mnoge druge koje još nisu ni snimljene. Tijekom dvosatnog nastupa J.R.August je pokazao otkud tako velik interes publike i dokazao da je upravo on, kao i njegova glazba, jedinstven. Upravo zato sam se usudila nazvati ga „glazbenikom našeg doba“ jer znam da će on tu titulu i opravdati! Ako već i nije…  Da je i do sada postigao mnogo svjedoči i činjenica da su nakon bisa ljudi i dalje bili gladni njegove glazbe te tražili još. Pa je tako spontano pao i drugi bis.Tada je August odsvirao „The Womenizera“ te napokon zaključio tu nadasve euforičnu večer. Sve u svemu bila je to noć za pamćenje.