KSET se vjerovatno još nije ni oporavio od talijanskih doom mamuta od utorka navečer, a oporavak će se se produljiti, jer sinoć su u KSET-u Stonebride priredili eksplozivnu demonstraciju stila i zvuka.

Večer oko pola 22 otvaraju novosadski post-metalci (ili kako bend sebe etiketira, acid metal) Wolfram. U postavu im se ubacio zamjenski bubnjar, no to nije bend spriječilo da zvuči uigrano. U setu od 8-9 pjesama, Wolfram je izveo i nove pjesme s predstojećeg EP-a, od kojih je jedna i obrada makedonske narodne pjesme “Prošeta se Jovka Kumanovka” koja pruža zanimljivu igru između nabrijanih riffova te umiljatih vokalnih dionica Jane Zurovac, koja komparira i muškom vokalu benda, Marku Doriću. Šteta što se malo više nije čuo Janin vokal jer njeno suprostavljanje bučnim i nabrijanim instrumentalnim dionicama benda pruža funkcionalnu kontrastnu igru koja djeluje intrigantnije. Bila je to sasvim pristojna uvertira u dugoočekivani povratak Stonebridea u KSET.

Pred kraj svoje mini-europske turneje, Stonebride dolazi i do KSET-a, nakon nepunih pet godina. Turneja se održava povodom izlaska EP-a Animals on Display, koji je službeno izašao 15. ožujka ove godine. Odmah po silasku Wolframa s pozornice, članovi Stonebridea kreću s uštimavanjem svojih instrumenata. KSET se u međuvremenu sve više puni. Primjećujem da se ljudi oko mene međusobno prepoznaju, čine se kao nerijetki pratioci live izvedbi Stonebridea. Atmosfera dobiva familijarni karakter, a netom prije početka svirke, članovi benda sjedaju u krug na pozornici i međusobno se grle i ljube što je djelovalo simpatično, a i naznačilo je da bend uživa u tome što radi. Nije trebalo proći dugo od svirke da se rečeno potvrdi.

Pred nekih stotinjak ljudi u, Stonebride je sinoć prezentirao svoje umijeće stvaranja bogatog i eksplozivnog zvuka koji ih bez dvojbe stavlja u isti rang s nekim kultnim imenima svjetske psihodelične stoner scene (Karma to Burn, The Machine, ROTOR,…). Rasplesana publika i bend koji očigledno uživa u onome što radi, i više nego pristojan recept za idealnu glazbenu večer u KSET-u. Pojedinci iz publike nerijetko su dobacivali razne komentare (pozitivne) prema pozornici, od kojih je najorginalniji bio nešto stariji gospodin koji se u jednom trenutku okrenuo prema publici i zamolio prisutne da pljeskom odaju čast ovim čudotvorcima na pozornici. Bend se i nije nešto pretjerano obazirao na povike, oni su tu bili zbog glazbe i to su svima jasno dali do znanja.

Sinišin vokal se jasno čuo u cijeloj toj eksploziji nabrijanih riffova i masnih bas dionica, dok je Stjepan neumorno lupao po bubnjevima održavajući ritam koji vam ne dopušta da samo mirno promatrate bogate zvučne kolaže. Možda “najagresivniji” je bio gitarist Tješimir koji je gotovo kroz cijeli koncert imao potrebu nogama udariti po zidu, stavljati gitaru iznad glave, prelaziti žicama gitare po svim mogućim površinama do kojih je mogao doći. Čak i ako je na momente njegovo ponašanja djelovalo kao čin forsiranog poziranja, prije bi to shvatio kao neumornu strast da izvuče iz svoje gitare što perverzniji zvuk jer riffovi koje je proizvodio su bili teška psihodelija te su se savršeno nadopunjavali na zvučnu kulisu koju gradi ostatak benda.

Jedina zamjerka bi išla u smjeru što je koncert Stonebridea trajao svega nekih sat vremena. Možda je tomu bilo tako jer se bližila ponoć, a nedavno ulaženje organa vlasti u KSET očito ne dopušta organizatorima da svirke traju poslije ponoći. Možda je zbog toga izostao i bis. Dečki su se svima zahvalili, međusobno opet izgrlili i taman kada sam očekivao da ćemo ih “natjerati” da odsviraju još jednu psihodeličnu stoner poslasticu njihovog glazbenog opusa, momci su već počeli spremati instrumente, a i publika je pohrlila van na dozu dimne ovisnosti.

Bez obzira, Stonebride se sinoć nije štedio. Nadamo se samo da ih KSET neće opet čekati pet godina da ih posjete. A tko je u mogućnosti, neka ne propusti večerašnji posljednji koncert njihove mini europske turneje koji će se održati u Puli.