Sinoć je The Underground Youth održao najbolji nastup u zagrebačkoj Močvari i oduševio sve okupljene fanove.
The Underground Youth je britanski post punk band iz Manchestera osnovan 2008 godine. U svojih deset godina postojanja izbacili su sedam albuma na kojima su kombinirali post punk, shoegaze i psihodelični rock. Band je osnovao Craig Dyer u početku kao solitički projekt, no ubrzo su mu se pridružili Olya Dyer na bubnjevima, Max James na bass gitari i Leonard Kaage koji je zamijenio Mark Verona. Ekipa iz The Underground Youtha je prošle godine izbacila hvaljeni album naziva What Kind of Dystopian Hellhole is this? U 3. mjesecu krenuli su na novu europsku turneju s kojom su po treći put posjetili zagrebački klub Močvara.
Foto: Martina Marić
Hladna zagrebačka srijeda bila je kao stvorena za koncert melankoličnih post punkera The Underground Youtha. Malo iza 22 sata četvorka iz Manchestera popela se na mračnu pozornicu Močvare i krenula sa svojim nastupom. U Močvari je bilo nešto više ljudi nego na njihovom zadnjem nastupu na istom mjestu, oko 250 ljudi uživalo je u melankoličnom performansu ove britanske četvorke. Koncert su otvorili pjesmom You Made it Baby s aktualnog, već spomenutog albuma i odmah su uspjeli uvući publiku u onu malo tamniju stranu ljudskih emocija. Zvuk u dvorani je bio puno bolji i čišći nego zadnji put, što je poboljšalo ukupan dojam koncerta. Nakon pjesme Art House Revisited, Craig se vrlo kratko zahvalio svima okupljenima i najavio pjesmu Julliette na kojoj su se djevojke u prvome redu upustile u ples. Kako je svaki od prethodna dva koncerta ove ekipe u Močvari bio postepeno bolji, tako je i publika na ovome nastupu bila najbolja, što je vidno oduševilo sve članove na pozornici, a čitavom koncertu je dalo još jedan dodatni sjaj.
Foto: Martina Marić
Tijekom čitavog koncerta čuo sam od ljudi kako govore “ Oni stvarno zvuče kao Joy Divison” i to je stvarno istina. U glazbi koju stvara The Underground Youth jasno čuju se utjecaji Joy Divisiona i isto tako i u tekstovima koje piše vokalist Craig. Nakon pjesme Mademoiselle, uslijedila je surova i glasna izvedba pjesme The Outsider na kojoj se jasno mogla čuti bol i patnja koju Craig ima u svome glasu. Olya Dyer je čitav koncert držala ritam banda na jednom snareu i jednome tom bubnju, a taj ritam je jednostavno hipnotički usmjeravao svaku pjesmu. Nakon pjesma Morning Sun i Hope & Pray, Craig je spustio mikrofon medu publiku i odlučio otpjevati pjesmu Delirium okružen fanovima koji su tom gestom bili vidno očarani. Komunikacija od strane banda prema publici uglavnom se svela na kratko zahvaljivanje nakon svake pjesme, no na licu Craiga i ostalih jasno se vidjelo da uživaju u nastupu i atmosferi koju je stvorila publika. Kako se regularni dio koncerta bližio kraju, tako su se redale i starije pjesme pa su tako izveli Strangle Up My Mind i Tokyo Blue.
Za kraj regularnog dijela koncerta ostavljena je pjesma The Rules of Attraction nakon koje su se Nick i ostatak banda pokupili u backstage. Publika je dozivala bend kratko, ali glasno pa su se vratili na stage i odsvirali pjesmu Heart on a Chain, a za sam kraj ostavili svoju najpoznatiju pjesmu I Need You koju je publika pjevala zajedno s bandom. Svi smo mislili da je to kraj koncerta, no zahvaljujući simpatičnoj i hrabroj djevojci iz publike koja je Craiga zamolila da joj odsvira još jednu pjesmu, a on joj je ispunio želju i odsvirao stari klasik Iggy The Eskimo,nakon koje se naklonio zagrebačkoj publici i otišao sa pozornice. U svojih nešto malo više od sat vremena svirke, The Underground Youth je opravdao svoje ime i glazbu koju stvaraju, a novi album se pokazao kao i više nego dobar studijski uradak ove mračne britanske četvorke.
Foto: Martina Marić
Treći nastup u samo dvije godine The Underground Youtha bio je i više nego dobar, kao o svaki put kada su bili u Zagrebu. Svojim hladnim i mračnim nastupom band je pružio svima okupljenima dozu melankolične post punk glazbe koju zagrebačka publika očito voli. Mislim da nitko nije otišao sa koncerta razočaran, samo napunjen dozom osjećaja koje nam je pružio The Underground Youth. Gotovo sam siguran da ćemo ponovno vidjeti ovu post punk četvorku, ali bi bilo bolje da pričekaju koju godinu s povratkom da ne dođe do potencijalne zasićenosti njihove surovosti i kvalitetnih pjesmama.
Komentari preko Facebooka