Izdavač: Croatia Records

Datum izdanja: Veljača 2018.

Producent: Krešo Bengalka

Žanr: rap

Trajanje: 59:27

Broj pjesama: 17

Apsolutno najiščekivaniji album na regionalnoj rap sceni u posljednjih nekoliko godina konačno će u nedjelju 25. veljače ugledati svjetlo dana što se digitalnih platformi tiče, a nedugo zatim kreće i fizička prodaja istog.

U zadnjih nekoliko mjeseci, uzmimo kao okvirnu početnu fazu drugu polovicu prošle godine, rap u Hrvatskoj u nezaustavljivom je usponu, mnogo je faktora koji su utjecali na to, od brojnih evenata, povratka 11-ice, dolaska ‘novih klinaca’, brojnih odličnih projekata i suradnji na bazi čitave države te davanja adekvatnog medijskog prostora reperima od strane onih koji su to bili dužni i ranije.

Foto: Marin Lončar / Mixeta.net

Paralelno s cjelokupnim porastom aktivnosti, kako izvođača, tako i publike, kritičara i svih ostalih upletenih u mrežu rap glazbe, ponovo se aktiviralo pitanje koje je aktualno od prije nekoliko godina; pitanje trapa i njegovog položaja/mjesta u hip hop kulturi općenito. U zadnje vrijeme često se na društvenim mrežama mogu vidjeti polemike između pripadnika rapa koji su odrasli na glazbi s kraja prošlog stoljeća i početka ovog te onih koji su više usmjereni k novijim i modernijim zvukovima, flertanju s 808-icom i svim ostalim elementima koji se vežu uz trap, i koliko god sve te rasprave izgledale besmisleno (i jedni i drugi ne puštaju svoj kraj konopa kao da im život ovisi o tome) zapravo su odlična stvar koja diže hype i jednima i drugima te širi riječ dalje, pridonosi aktivnosti i samoj popularnosti. Kao pojedinac apsolutno nemam namjeru niti ulaziti u takvu raspravu, niti svoje subjektivne stavove iznositi na mjestu gdje za to nije ni vrijeme ni mjesto, neka svatko sluša ono u čemu uživa i što ga čini sretnim.

U moru svega toga što se na domaćoj rap sceni događalo u minuloj godini, jedno ime isplivalo je iznad svih, dobivajući podršku kako od ‘starih glava’ tako i od mlađeg dijela populacije publike, a radi se o Kreši Bengalki, splitskom reperu, prvaku tvrdog đira, jednom od osnivača Kiše Metaka te u već spomenutom periodu najproduktivnijem artistu ovih prostora što se rap glazbe tiče.

Nakon etape s Kišom Metaka i suradnje sa Žuvijem, Krešo se odlučuje na period solo karijere što se projekata tiče, sve počinje prošlogodišnjim Finalom, nastavlja se temom ovog teksta SPLIT ZOO, a gdje će završiti ostaje nam tek da vidimo u periodu koji slijedi.

Kako je i sam Krešo rekao u intervjuu za naš portal, postoji bitna razlika između prošlog albuma i ovog; “Split Zoo obuhvaća mene i druge ‘životinjske jedinke’ grada Splita i kroz tu prizmu je zaokružen smisao takvog albuma. Na albumu ‘Finale’ puno je veći naglasak na samome meni.”

Dobrodošli. Još samo jedna paralela prije nego krenemo sa samim albumom. Slušajući SPLIT ZOO, jedna od prvih asocijacija bio mi je tekst s portala dizelgorivo; ‘Juice vs Moskri: predvodnici generacije vol. 1’. Sam Krešo kao i Moskri u svom radu/životu imao je epohu utjecaja punka, a to je ono što će se odlično manifestirati na ovom projektu, pa ćete, budete li pažljivije slušali, moći više puta povući paralele, kako između tekstova, tako i između stilova ova dva artista, isprepletena priča dva hardcore MC-ija.

Instrumentale kao i cjelokupan posao produkcije na albumu potpisuje sam Krešo, što i nije baš tako čest slučaj na ovim prostorima, veliki plus zbog toga. Od gostiju na albumu se pojavljuju Žuvi, Speedheads, Vuk Oreb, Vojko Vrućina, Žuky Brate, Stipe Srdela te Batman 3000.

Uvod u album kreće napucanim instrumentalom te reprezent pričom o Splitu, onakav kakvog ga neće vidjeti turisti na razglednicama na kojima središnje mjesto zauzima Dioklecijanova palača, priča koja dolazi između blokova i oslikava život popriličnog dijela populacije ‘cvita Mediterana’. Nakon toga slijede tri singla koja su već doživjela i svoju ekranizaciju u režiji odličnog Marijana Jurčevića, a radi se o pjesmama Šta Ćeš, Repetiram (feat. Speedheads) te Uvij, Zakolji (feat. Vuk Oreb i Žuvi). Što se tiče tog mini bloka osobno najjači utisak ostavlja mi Šta Ćeš, Krešina solo dionica od tri i pol minute, koja je i kod publike naišla na izuzetno pozitivne reakcije. Album se dalje nastavlja sa ‘ Amfetaminima‘ na kojoj gostuju Speedheads, Žuvi te Stipe Srdela; zanimljivo odrađena gostovanja, priča o jednom o najaktualnijih poroka mlađe populacije ispričana iz vlastitih perspektiva, upakovana u okruženje i sleng Splita – pun je pogodak. ‘Balsamico‘ donosi izuzetno zanimljiv instrumental, slušljiv refren te versove pune kratkih i inteligentnih linija koje inspiraciju još jednom pronalaze u stilu života ‘s druge strane zakona’.

Iduća pjesma ‘SuperSport‘ automatski me asocirala na naziv najpoznatije kladioničarske ustanove u Hrvata i iako sam ruku na srce ovdje očekivao mnoštvo paralela s brojnim klubovima i igračima (prije svega nogometnim) što se ipak nije dogodilo, pravac u kojem su Krešo i Žuvi otišli na ovoj numeri opisujući život jednog prosječnog kladioničara (splitskog) opet je rezultirao pjesmom koja dobiva visoku ocjenu. ‘Jim Morrison‘ još je jedan prikaz ‘životinjske jedinke’ Splita, uz refren koji po mom mišljenju i nije maksimum onoga što Bengalka može ponuditi, no jedan detalj sigurno neće pretjerano utjecati na ukupan dojam. Numeru ‘John 3:16‘ također ste već imali priliku čuti, po meni jedan od favorita, još jednom do izražaja dolaze direktnost i jasno definirani stavovi u Krešinim versovima, odlično uklopljen instrumental. ‘La Kukaracha‘ na kojoj se pojavljuju Žuvi, Speedheads te Stipe Srdela nastavlja ritam oslikavanja života u Splitu, što je možda i najbolje definirano u stihovima : ‘Turizam hrani, pljačkaju se stranci‘. ‘ Ostavila Si Me‘ će zasigurno izazvati kontroverzu među dijelom publike, pogotovo onima koji izbjegavaju pjevušenje, za mene odličan potez, hrabro ubacivanje pjesme koja odskače od svih drugih s projekta, kritika određenog dijela ženske populacije, nešto lakši instrumental, točnije srazmjeran temi i tekstovima pjesme. ‘Lipilo‘ i ‘Franje‘ su još dvije priče o dva poroka, prva dosta slabija od druge pogotovo zbog versa Vojka Vrućine koji je, iako je imao nekoliko zanimljivih linija uključujući onu gdje spominje Rundeka, po mom osobnom mišljenju ostao ispod optimum očekivanja svih nas koji njegov rad pratimo duže godina, dok druga iako ne donosi ništa spektakularno ipak u okvirima kvalitete ostaje u rangu prethodnih numera, kvalitetno gostovanje Antonia Makinje.

‘Nema Nikome Džabe‘ ispunjava još jedno obećanje koje je Krešo Bengalka dao uoči izlaska ovog albuma, a radi se o tome da gura neke nove klince na scenu, ovdje se radi o artistu pod pseudonimom Žuky Brate koji je kao i Žuvi odradio prilično solidno gostovanje. Preko ‘Ovdi‘ stižemo do po meni najkvalitetnije pjesme ukoliko pričamo o numerama kao izdvojenima sa albuma, zapravo dolazimo do trenutka kada je cjelokupan album sumiran u jednoj pjesmi, a radi se o ‘Nokturnu’ na kojoj gostuje Stipe Srdela, a čiju ekranizaciju već mjesecima dostupnu na Youtubeu donosi fenomenalni Marijan Jurčević koji Bengalkine ideje prati do u detalj. Za kraj društvo iz Splita ovoga puta u sastavu Krešo, Slobo Indijanac, Vuk Oreb i Žuvi donosi nam jednu vrlo zanimljivu, pa usudio bi se čak reći i genijalnu numeru pod apstraktnim nazivom ‘Božić‘.

Sumirajući cjelokupni dojam valja zaključiti da je Split ZOO album koji opasno pleše po marginama koje označavaju rap pravac, no istodobno donosi mnoštvo elemenata koji ga u suštini čine istinskim rapom, a tu prije svega mislim na direktnost i autentičnost. Beskompromisni i nedvosmisleni versovi (kako Kreše tako i gostiju) upakovani u okruženje Splita (sleng, mentalitet, događanja) spojeni s instrumentalima koji ih idejom prate u stopu sklapaju mozaik itekako vrijedan slušanja. Tragate li za pjesmama koje vraćaju u doba s početka ovog stoljeća ili pak isključivo preferirate modernije stilove koji odlikuju trap zvuk na krivom ste mjestu, no ukoliko ste spremni na spoj jednog i drugog uz primjetne utjecaje još nekih žanrova kao što su punk i elektronska glazba prije svega, na pravom ste mjestu. Sam Krešo ispunio je ono što je obećao prije izlaska albuma, prikazao je Marjanski ZOO i njegove jedinke onakve kakvima ustvari jesu. Bengalkina sloboda ne stoji okovana i marginalizirana ijednim pravcem, radilo se o trapu/rapu ili nečem desetom, već pleše u ritmu kojeg će sam odsvirati, onako kako to određeni trenutak zatraži – upravo to je najveći plus ovog projekta. Ukoliko želite pobliže upoznati događanja u Splitu, tj. onaj dio njih koji neće biti predstavljen na reklamama i razglednicama državne turističke zajednice te uživati u slengu i frazama koje splitska rap scena nudi, nikako nemojte preskočiti ovo važno štivo.

1. Sine (feat. Žuvi)
2. Šta ćeš?
3. Repetiram (feat. Speedheads)
4. Uvij zakolji (feat. Vuk Oreb, Žuvi)
5. Amfetamini (feat. Žuvi, Speedheads, Stipe Srdela)
6. Balsamico (feat. Stipe Srdela, Batman 3000)
7. Supersport (feat. Žuvi)
8. Jim Morrison
9. John 3:16
10. La Kukaracha (feat. Speedheads, Žuvi, Stipe Srdela)
11. Ostavila si me (feat. Stipe Srdela)
12. Lipilo (feat. Slobo Indijanac, Vojko V)
13. Franje (feat. Antonio Makinja)
14. Nema nikome džabe (feat. Žuky Brate, Žuvi)
15. Ovdi
16. Nokturno (feat. Stipe Srdela)
17. Božić (feat. Slobo Indijanac, Vuk Oreb, Žuvi)