Kada se uhvatite u mislima kako je većinski dio naše okoline proizvod kapitalizma i daleke (proklete) Amerike, i kada mislite da je Valentinovo samo još jedan od načina za pobrati veliku količinu para iz džepova smrtnika koji konzumiraju takvu vrstu ljubavi, postoji utočište u kojeg se možete sakriti – barem na jednu večer!

Već treću godinu za redom AntiValentinovo privlači sve veći broj posjetitelja u Malu dvoranu zagrebačkog Doma sportova, a i ove godine atmosfera je bila, u najmanju ruku, uzavrela do stropa. Osobno mi je prvi puta na AntiValentinovu i mogu prije svega reći kako nitko tko je bio u Domu sportova u subotu navečer ne može ostati ravnodušan i reći: „Ah, koncert k’o koncert…“ Počevši s prvom godinom i sloganom „Ništa ljubav, samo karanje!“, i nastavljajući se 2017. pod sloganom „Ništa ljubav, turbo karanje!“, ovogodišnja manifestacija išla je pod sloganom „Ništa ljubav, Karentinovo svuda!“. Ekipa iz Leta 3, s glavnim krivcem za slogane, Mrletom, osmislila je event kako bi svim ljudima ovih podneblja poslala snažnu poruku o istinskoj ljubavi, o onoj duševnoj ljubavi, a ne onoj prozirnoj i emocionalnoj. Jer, kako kažu Letovci u jednom intervjuu, emocionalna ljubav je ona u trenutku, ona prividna i kratkotrajna, a ljubav iz duše je ona koja je prava i koja se trebala proslaviti 10. veljače godine gospodnje 2018.

Foto: Goran Berović (službena Facebook stranica Dallas Recordsa)

Ulazim u Malu dvoranu oko 20:30 sati i, propustivši prve po redu Demolition Group, upadam drito na Edo Maajku (pojačanog s bendom) i na staru stvar Jesmol sami. Maajka zvuči, malo je reć’, fantastično, a u sastavu mu sviraju poprilično renomirani i isklesani glazbenici poput Tonija na klavijaturama, iz jazz sastava Chui. Nastavlja se sve uz Trpaj i Od sutra. Pozdravio je Maajka i sve prisutne Slavonce na koncertu i osvrnuo se na stanje sve većih odlazaka mladih iz regije te nastavio uz Mater vam jebem, Sve prolazi, Jebo Vladu, a onda u pravom AntiValentinovskom duhu izveo Pržiii. Edo Maajka jak je i dalje, što vokalno, što instrumentalno, što pojavom, a pogotovo po pitanju poruka ljudima, poruka protiv današnjice i aktualne politike, protiv kapitalizma, fašizma i svih ostalih izama koji nanose duhovnu i materijalnu štetu. Maajka je onaj što će uvijek reći istinu, makar svi ostali šutjeli. U istom tonu izvodi No pasaran te cijeli nastup privodi kraju s pjesmom No Sikiriki. Ostao je Dom sportova zakinut za neke od kultnih poput Prikaza i Saletove osvete, ali već je bilo podosta vruće, a sat je pokazivao ni 22. Noć je bila još duga.

Foto: Goran Berović (službena Facebook stranica Dallas Recordsa)

Teško je zapravo odrediti tko je bio pobjednik večeri, niti smatram da se to treba određivati, ali atmosfera je išla samo prema gore. Nije bilo padanja niti jedne sekunde, zrak je bio sve uzavreliji i uzavreliji, a ne sjećam se ujedno ni kad sam zadnji puta svjedočio tako zbornoj i energičnoj publici. Može se slobodno reći kako od trenutka kada je TBF kročio na pozornicu, pa sve do kraja nastupa Leta 3, atmosfera u dvorani se nije spuštala za nijedan Celzijev stupanj – išla je samo prema gore. Kada su na stage kročili momci iz Splita, znalo se da će ovo biti jedan od jačih nastupa TBF-a. Otvaraju s Pljačkom, a sve se dalje vrti uz Esej, Šareni Artikl, Data, Heroyix, Grad Spava te Uvik Kontra. Kako je koncert odmicao, tako su Saša, Mladen i Luka bili sve više rasplesani, sve više uznojeni i sve više vidno presretni atmosferom koja se kuhala u Domu sportova. Nekako mi se na trenutke činilo kako ni oni nisu dugo vremena vidjeli takvu atmosferu na svom koncertu, ali i općenito na nekom događaju. Svi smo bili jedno u svim trenucima s izvođačima i ne može to svaki događaj napravit, teško se danas takva simbioza viđa, što u glazbi, što na koncertima, što kod ljudi općenito. Izrokali su još Mater, Veseljko (na kojem se treslo sve od zbornog pjevanja, većinski ženskog dijela publike), Guzice i sise. Između izvedbi Guzice i sise i Odjeb je lansiran ekipa radi zanimljiv interlude i izvode stvar od Smithsa Please, Please, Please, Let Me Get What I Want, a završavaju sve s Genije i, naravno, Smak Svita. Saša nosi majicu od Stillnessa, a kad smo već kod toga, i oni se možda uskoro vrate na scenu? Bilo bi to lijepo. Bilo bi lijepo i da je koncert trajao duže, ali satnica se mora poštovati. Imao sam osjećaj da je cijela dvorana mogla s TBF-ovcima dočekat nedjeljnu zoru i da ne bi nikome bilo naporno. Mogli smo tu večer ostati zauvijek zajedno.

Foto: Goran Berović (službena Facebook stranica Dallas Recordsa)

Ali stvari teku dalje sve brže i brže pa tako nakon desetominutne pauze za promjenu instrumenata, a za one ispred pozornice za odlazak po pivo i olakšanje, sjajne kožne jakne ukrašene raznim ornamentima penju se na pozornicu, a dobro poznati brkovi su pod nosnicama. Kada se Let 3 popeo i kada su otvorili koncert s pjesmom Drama, znalo se da se sprema jedan veliki koncert Leta 3. I tako je i bilo. Tijekom cijele večeri primijetio sam podosta starije publike, što mi se iskreno jako sviđa s obzirom da se stalno govori svuda kako nitko ne ide na koncerte i kako je sve mrtvo. Subota navečer je bila dokaz da su stvari suprotne na svim frontovima, pa tako i na onom koji se tiče publike i posjećenosti događaja. Let 3 odsvirao je koncert koji je bio, kao i uvijek, iznimno opuštene i zajebantske prirode, ali tehnički na vrhuncu. Točno se zna tko je gdje, tko je kad i tko je što i to su jedna od odličja velikog benda. A Let 3 je velik, i ako je netko slučajno mislio da nije, promijenio je mišljenje oko 15 do 1 u nedjelju ujutro, izlazeći rasturenih ušiju iz Male dvorane. Sve se trese i dalje uz Pokvarena žena, 999, Kontinentio, Mala soba, Profesor Jakov, Dijete u vremenu (na kojoj se orilo vjerojatno do SC-a na Savskoj), Sokole, Kurcem u čelo, Ero s onoga svijeta, Vjeran pas, Riječke pičke , a onda mariachi. Hrvatski mariachi sastav El Combo (možda i jedini takve prirode kod nas?) pridružio se Letovcima na izvedbama nove Tišu, Tazi Tazi te Izgubljenima – na kojima se pridružio i TBF te odrepao novu verziju pjesme, snimljenu nekoliko dana prije koncerta. Gase se svjetla, nastaje galama, ori se poziv na bis i izlazi Mrle s bendom. Zna se – Ženu varam! Sve se završava s Kurcem u čelo, PNNK te Naftom – uskrativši Dom sportova za Sam u vodi, iako sam bio sasvim uvjeren da će ju ovaj put odsvirati.

Foto: Goran Berović (službena Facebook stranica Dallas Recordsa)

Letovci su uz pirotehničke efekte u dvorani, ispaljivanje konfeta i savršenu svirku napravili pravi mali spektakl za kraj večeri, ali to ne znači da ostali izvođači nisu bili na vrhuncu. Još dugo se orio u dvorani poziv na bis Leta 3, još je dugo odzvanjala pjesma kroz noć i još se dugo sušio znoj s posjetitelja ove manifestacije koja dobiva sve bolji i bolji ugled kod publike. Iskreno, nisam se tako dobro osjećao nakon nekog koncerta već mjesecima i svatko tko je bio može se slobodno složiti sa mnom. Živjelo Karentinovo, dolje Valentinovo! Samo se čeka trenutak kad će se cijela stvar prebaciti u Veliku dvoranu pa da nastavimo dernek u tonu kakvog zaslužuje!