Ususret promociji albuma „Sunčani ljudi“, koja će se održati ovog četvrtka u Močvari, razgovarali smo s grupom Žen o nastanku albuma, turneji, stvaranju, a usput smo i doznali tko su sunčani ljudi.

Nakon siječanjske turneje po Austriji, Češkoj, Poljskoj, Njemačkoj i Nizozemskoj, Žen dolaze u zagrebačku Močvaru promovirati svoj najnoviji album koji je toliko oduševio glazbenu kritiku, ali i sve ostale.

Unatoč užurbanom početku godine uspjeli smo ih uhvatiti te im postaviti nekoliko pitanja.

U studenom ste izdali svoj treći studijski album „Sunčani ljudi“ i od tada o njemu čitamo samo pozitivne kritike. Također valja naglasiti i da su ga mnogi glazbeni kritičari uvrstili u TOP 10 albuma 2017.godine. Smatrate li i vi da je ovo vaše najbolje djelo do sada? Jeste li se nadali ovako velikom uspjehu?

Slažemo se s time da su Sunčani ljudi najviše osvojili publiku i kritičare od svih naših dosadašnjih albuma.  Mislimo da je jedan od razloga i taj što su pjesme nastajale u jednom jako dobrom i povoljnom razdoblju za bend. Čuje se ta opuštenost i neopterećenost. Naravno da smo imali neka očekivanja, a i na kraju su se ona i ispunila.

Kako ste se odlučili za naziv albuma i zašto se na naslovnici nalazi maleni putokaz ka Braču, po čemu je on za vas poseban, što predstavlja?

Brač je jedan poseban otok gdje imamo puno prijatelja i na kojem često provodimo vrijeme. To je pozitivna energija koja nas inspirira i vuče k sebi. Za naziv albuma je uzet stih iz pjesme Četiri tri pet dva, koja je posebna jer je najstarija i trebala se nalaziti na prethodnome albumu, ali tada njome nismo bili u potpunosti zadovoljne. Na nekoliko turneja na kojima smo bile u to vrijeme (između i oko snimanja albuma) upoznale smo mnoge divne ljude koji su nas obasjali svojom pozitivnom energijom, a naši dragi prijatelji bili su tu uz nas kroz cijeli proces snimanja – i u jednom je trenutku postalo jasno da upravo njima, našim sunčanim ljudima, želimo posvetiti ovaj album.

Na albumu se nalazi osam pjesama, od kojih su „Sonična taktika“ i „Pusti me da hodam“ dobili svoje video uratke. Zašto baš ove dvije pjesme, planirate li možda snimiti spot za još koju?

Da, planiramo. Zapravo je prvotna ideja bila da video za ˝A gdje su staze?˝ bude lansiran prvi, a kako smo se dugo mučili da tu ideju postavimo na noge, otvorile su nam se nove prilike i suradnje. Tako da smo se odlučile za Soničnu taktiku i prekrasan video Pusti me da hodam…

Kada smo već kod video spotova, istaknula bih vašu suradnju s grupom mladih ambicioznih ljudi iz Hrvatske koji djeluju pod nazivom B.A.K.A. productions. Upravo su oni zaslužni za odličan prikaz esencije vaše pjesme „Ja ću biti bor“ koja se nalazi na vašem prošlom, također vrlo hvaljenom albumu. Možete li nam reći nešto više o tome kako je došlo do vaše suradnje i planirate li možda u budućnosti opet surađivati?

Goran i Sven koji su radili spot sa još nekim ljudima su naši prijatelji i kolege iz benda ###. Često se družimo, a oni imaju sada već nekoliko odličnih uradaka kao B.A.K.A. kolektiv tako je došla i ideja za Ja ću biti bor video.  I prije ove suradnje započeli smo projekt bend Južni koji nažalost nije još u potpunosti zaživio. Nadamo se da će se i to desiti. Svakako planiramo s njima još surađivati na raznim područjima, oni su naša proširena obitelj.

Primijetila sam u da su u vašim pjesmama česti stihovi koji odišu slikama prirode i srodnim motivima. Predstavlja li upravo priroda vašu najveću inspiraciju kod pisanja pjesama?

Da, jako nas inspiriraju  priroda i krajolici, a kako često putujemo tako imamo priliku vidjeti prekrasnu različitost. Nešto što nas se sigurno dojmilo su krajobrazi baltičkih zemalja kojima smo putovali prošle godine, Litva, Latvija i Estonija.

Svaki umjetnik ima svoj način stvaranja. Netko stvara s namjerom, a nekom pak pjesme „dođu“ sasvim spontano. Kakav je vaš kreativni proces? Od čega krećete?

Spontano prije nego namjerno. Ideje dolaze kao tok misli koji onda režemo i spajamo u kolaže. Nije pravilo da prije imamo instrumentalnu ili tekstualnu ideju. Ne opterećujemo se redoslijedom ni pravilima, jednostavno puštamo da dođe i izađe. Kao proces rađanja.

U novu godinu ste zakoračili punom parom i već početkom siječnja započeli svoju turneju. Prvi nastup vam je bio u Beču te ste od tada obišli još nekoliko gradova u nekoliko različitih država. Je li vam neki od njih ostao posebno u sjećanju?

Jesmo, bile smo jako sretne što je zima blaga pa nismo imale probleme sa snijegom, tek na povratku nas je ulovila mećava u Austriji. Svirale smo u Beču, pa smo nastavile u Češku (Brno i Prag), zatim Poljsku (Wroclaw i Poznan) i Njemačku (Berlin i Munster), te za kraj u Nizozemsku – Groningen i Maastricht. Najviše nas je dojmio Eurosonic u Groningenu koji je taj tjedan osim Eurosonic festivala imao i još nekoliko usporednih festivala, dakle nema zgrade u kojoj se nije sviralo, sve je vrvilo od odličnih bendova i koncerata, te koncert u skvotu u Maastrichtu, ogromnom kompleksu koji je divno iskorišten te isto tako pun krasnih ljudi koji su nas primili i ugostili.

Iako se čini kao super zabavna stvar, turneja ponekad zna biti i naporna te se događaju neočekivane stvari. Imate li možda kakvu zabavnu anegdotu koju želite podijeliti s nama?

Jedna od dražih anegdota nam se desila u Francuskoj gdje smo sasvim slučajno završile u gradiću na glavnom trgu ispred pompozne gotičke katedrale. To je bilo u vrijeme prosvjeda u Francuskoj 2016. Ljudi su imali dozvolu da se okupljaju na gradskim trgovima i djeluju, a usput se i druže. Mi smo došle pred klub gdje smo trebale svirati, ali onda su nam domaćini predložili da se pridružimo prosvjedu. I tako smo svirale ispred ulaza u katedralu, naše vizualizacije na vratima crkve, policije nije bilo na vidiku. Mislim da se tako nešto sigurno ne može dogoditi kod nas.

Imamo sreće što usprkos desecima tisuća prijeđenih kilometara nismo imale velikih problema. Osim na jednoj turneji – na toj jednoj balkanskoj turneji se desilo baš sve – kombi nam se pokvario, koncert nam je otkazan, pa nam se kombi opet udesio, pa smo još jedan koncert morali otkazati, pa smo stizali u klubove bez opreme i bez tonaca…al čak i na toj turneji smo se zabavljale. Turneje su naporne, ali u pravilu nas puno više pune nego što nas prazne.

I za kraj, još nešto manje od dva tjedna nas dijeli od nastupa u Močvari, osjećate li uzbuđenje i spremate li možda kakvo iznenađenje u vidu gostiju?

Da, imat ćemo goste koje će zasigurno uljepšati cijelo događanje. Osim gostiju iznenađenja nastupat će naša draga Dojo iz Novog Sada te Zarkoff sa dj setom koji nam je masterirao album. Damjan Morello također, kao gostujući DJ i čovjek koji nas je snimao i mixao album u suradnji s Gregorom Bajcem.