Za početak godine u našoj rubrici intervjui odlučili smo popričati sa Dankom Lukićem alias Day Who, predstavnikom beogradskog rapa koji ni nepunih godinu dana nakon izlaska albuma ‘Ventil’ radi na novom projektu koji bi svjelost dana trebao ugledati u mjesecima koji su ispred nas.

Prošlo je malo manje od godinu dana od izlaska tvog zadnjeg projekta ‘Ventil’, kako si zadovoljan reakcijom i odazivom publike?

Album ” Ventil ” je prvi moj album koji mogu da preslušam bez preskakanja pesama. Mislim da sam manje-više taj efekat postigao i kod publike. Svaka pesma je dobra na svoj način, album ima priču i zaista jesam zadovoljan odazivom publike. Pojavilo se dosta novih fanova koji kapiraju priču i ipak vole tvrd zvuk pored svih komercijalnih sranja koja im se non-stop serviraju.

U prošlosti si dosta surađivao s Ajzijem (Ajzea). Možemo li uskoro očekivati neku vašu zajedničku stvar?

Nas dvojica smo iza nas ostavili jednu rep epohu, vreme u kojem su mnogi klinci uz nas počeli da slušaju domaći rep. Nažalost obojica nismo mogli da pređemo preko nekih stvari koje je sudbina bacila pred nas, pa smo se raspali i kao ekipa i kao drugovi. Tako da ne postoji mogućnost da se ostvari bilo kakva saradnja, posle svega.

Što je iduće što publika može očekivati od tebe u skorije vrijeme, pripremaju li se možda spotovi za još neke pjesme s Ventila osim dosadašnjih koje smo mogli vidjeti i radi li se već na nekom većem kolaboracijskom ili solo projektu?

Uvek radim, rep je ventil i to je cela filozofija. Samo ime albuma govori o tome da je meni muzika potrebna. Neće se raditi spotovi za pesme s prošlog albuma, ali rade se 3 nova spota za novi album koji bi trebao da izađe na proleće. U pitanju je naravno još jedan solo proekat gde će svakako biti i gostiju.

Što ti je pomoglo da zadržiš isti pristup glazbi još tamo od numere ‘Most’, pa i ranije sve do sada?

Mislim da nisam ni imao nikakvih poteškoća da zadržim isti ili jako sličan pristup. To sam ja, ne menjam se. Jednostavno me ne radi to što većinu radi. Možda je to neki bunt u meni od početka koji još osećam. Ne mogu da snimim ništa u čemu se ne pronalazim, svaka moja pesma je moja, ako me razumete. Znači nema foliranja.

Koliki su utjecaj na tvoje glazbeno stvaralaštvo imali vrijeme i mjesto odrastanja, a koliko odlazak u Švicarsku?

Veliki! Nisam rastao u cveću kao ni svi mi s prostora bivše Jugoslavije. Sve to ostavlja svoje posledice. Ja sam zadnja generacija Titovih pionira i danas sa 34 godine, kada bih mogao da vratim film po film u nazad, teško da bih video mnogo nekih lepih trenutaka.

Od kad živim preko, situacija se samo finansijski poboljšala, a na raznim drugim poljima je još gora. Depresija se stalno vraća….tuga, bes, nostalgija. Sve to je okidač moje muzike. Ne patim od toga da budem poznat pa se prepuštam najnegativnijim stvarima da me inspirišu jer definitivno me karijera ne zanima.

Slušajući ‘Ventil’ stekao sam dojam da je projekt jedna boemska priča kroničara beogradskih ulica. Kako bi ti opisao svoj posljednji album?

Priča lečenog alkoholičara s hroničnom depresijom i nekim drugim dijagnozama 🙂

Što je po tvom mišljenju potrebno jednom reperu da bi bio kompletan?

Što manje komplexa, sujete a što više iskrenosti. Mislim da puno repera pate od nekog poremećaja ličnosti i da bi svako trebao da bude samo svoj ma kakva god da se priča krije. Naravno potrebno je osnovno poznavanje muzike, osećaj za ritam i malo sluha.

U rapu na inozemnim prostorima (SAD), pa samim tim i kod nas u regiji dogodile su se ogromne promjene i prisutno je mnoštvo inovacija. Kako gledaš na sve to?

Užas i tuga! Rep nije muzika za klub i za pravljenje para, ali su ipak od zapaljenog bureta u kvartu napravili bentli za zlatnim ratkapnama. Ne znam kako da gledam na sve to, najbolje je da ignorišem. Ja sam ostao da živim u prošlosti.

Što se sluša ovih dana, preporuke?

Uglavnom samo slušam bitove 🙂. Novi album od Wu-Tang je vrh eto samo to za sada. Hvala. Pozdrav svima.