U zadarskom Arsenalu, 22. prosinca, gotovo neočekivano kao šećer na kraju, pojavio se Darko Rundek sa svojom svitom glazbenika i ‘Apocalypsom Now’, iskupivši se tako za činjenicu što su ovoga ljeta zaobišli nastupe na moru.

“Apocalypsom Now” Rundek je sa svojom “Ekipom” odlučio proslaviti dva desetljeća od izlaska kultnog i prvog solističkog albuma koji je obilježio generacije. S obzirom na to da je riječ o muzičko scenskom projektu, Apocalypso Now slobodno možemo nazvati svojevrsnom predstavom koju je trebalo pozorno slušati i gledati kako ne bismo propustili Darkov osebujni izričaj, njegovu igru s gitarom, cigaretu i čašu kao rekvizite, koketiranje s glazbenicima, ali i sam raspored glazbala – ksilofon u centru, a ne bubnjevi kako to inače jest. Ona je krenula 15. lipnja u sklopu 12. INmusic festivala, a završila je neočekivano u Zadru. Rundek je tako predstavio svoj jedinstven i osebujan zvuk voljen od publike i kritike. Osim toga, ‘Apocalypso Now’ dao je i presjek Rundekove bogate karijere, od Haustora do Cargo Tria i Ekipe.

Ekipa, službeno prateći band, a zapravo ravnopravno “teatralan” s glavnim likom cijele priče, satkan od vrhunskih glazbenika fino je upotpunio Rundekovu personu i prenio sjajnu atmosferu koja je vladala i između njih samih. Iako zakazani u 22:30, ekipa je stigla na pozornicu 20-ak minuta kasnije, ali smo Rundeku sve to oprostili jer nam je pružio gotovo dva i pol sata vrhunskog audio-vizualnog spektakla. Iako je Zadar ostao zakinut za video projekciju, to nije umanjilo cjelokupan doživljaj. Inače, mjesto održavanja bio je Arsenal, nekadašnje lučko skladište izgrađeno u 16. stoljeću koje je kao jedinstven spoj tradicije i suvremenog idealno poslužio kao kulisa za Rundekovu ‘Feštu’.

Rundek je tijekom večeri više puta predstavljao svoje “likove iz stripa” kao da im želi još više zahvaliti što su dio njegovog osebujnog izričaja. Oni su nas proveli kroz čak 22 antologijske u punom Arsenalu. Spektakl je započeo gotovo neprimjetno Tranzitom, šuljao se Tamnim Jorgovanom (Tigidigi rege) uz More, More. Onda je ekipa nestala u magli i “izronila” uz Štrajk Željezničara. Nakon toga su se izredali Crni Dusi, intimna izvedba Grane smo na vjetru, da bi se tempo počeo lagano pojačavati uz Ruke na kojoj se začuo prvi jači pljesak publike.

Krenuo je Senor pa putovanje na Kubu, Za Nas i Sanjam. Uz Ima Ih osjetilo se da dolazi nešto veliko u obliku lijeve budnice Ay Carmela. Publika nije prestajala plesati i pljeskati. Nastavilo se na Pješčane Oluje (La Comedie Des Sens) čiji je doživljaj Rundek pojačao promjenom odjeće i svojevrsnim performansom. Ljubav se ne trži bila je uvertira u ono što se čekalo cijelu noć – Apokalipso, nenadmašan hit koji budi u ljudima ono najbolje, uz ples dok sviraju ‘crni i znojni anđeli’… Bio je to vrhunac noći i kao da nam više ništa nije trebalo, bar ne za istinske fanove Darka Rundeka. A onda je uslijedio Kurdistan, Makedo, Šejn, mini vrhunac u obliku Šala od svile i Otok, bis koji je zadovoljio i mlađe Rundekove poklonike.

Zastor se spustio, a u mislima su ostali stihovi s početka večeri: “A vrijeme ide i ide i ide…Ko mnogo puta do sada, ja sam ponovno tu.”