Nakon što je prošlo samo 7 mjeseci od njihovog zadnjeg zagrebačkog nastupa, Laibach je počastio Tvornicu još jednim snažnim nastupom
Laibach je definitivno najposebniji bend koji je nastao na prostorima bivše države i tu svoju posebnost i jedinstvenost zadržali su sve do danas. Laibach često prikazuju kao glazbeni kolektiv koji na sebi svojstven način ironično prikazuju i ismijavaju totalitarne režime, po meni to je prvi znak da nisu zapravo shvatili poruku koju šalju, ali isto tako niti sam koncept benda. Laibach je puno više od sarkazma i ironije oni zapravo svojom glazbom i nastupima iznose one aspekte totalitarnih režima koje možemo naći danas čak i u najliberalnijim demokracijama i to su sinoć uspjeli prikazati u Tvornici Kulture. Svojim novim albumom Also Sprach Zarathustra, koji se dijametralno razlikuje od prethodnog Spectre, zaputili su se na veliku europsku turneju koja je svoj kraj imala baš sinoć u Zagrebu.
Sa desetak minuta zakašnjenja na pozornici se ukazuje Milan Fras u žarko crvenom kožnom kaputu, te otvara koncert pjesmom Von den drei Verwandlungen. Kao što je ovaj album nešto sasvim drugačije od ostatka kataloga tako je i scenski dio bio sasvim nešto drugačije, iza benda se nalazio veliki video zid, a sa stropa dvorane visjela su dodatna četiri manja video zida koja su upotpunila nastup. Većina pjesma bila je sa aktualnog albuma, pa su tako uslijedile mračna Ein Untergang i fantastična Ein Verkündiger na kojoj je Milan izvadio dva noža i krenuo ih oštriti. Nakon instrumentalne Von Gipfel zu Gipfel, Milan Fars je pokazao svu dubinu svoga glasa i maestralno izveo pjesmu Das Glück nakon koje je dobio ovacije ugodno ispunjenog velikog pogona Tvornice. Kako to uvijek biva na nastupima Laibacha i na ovome koncertu svaka pjesma je bila popraćena fantastičnim projekcijama, i još bitnije, snažnim porukama. Nakon zanimljive i pomalo čudne Die Unschuld II, zaredale su se Das Nachtlied I i Das Nachtlied II koje su zasigurno nešto potpuno različito od onoga što je Laibach kao glazbeni koletiv do sada stvarao. Po završetku pjesme Als Geist napokon se na pozornici ukazala pjevačica Mina Špiler, koja je izvedbom melodične Vor Sonnen – Aufgang jednostavno oduševila sve okupljene. Nakon pjesme Parnassus došlo je vrijeme za odmak od novoga albuma i njemačkog jezika prema starijim hitovima ove slovenske mašine.
Jedno od iznenađenja ove turneje sigurno je pjesma Anti – Semitism koju je bend posvetio slovenskom pjesniku Tomažu Šalamunu za čiji opus kažu da im je uvijek bio inspiracija. Očekivano najveće ovacije dobile su pjesme Hell Symmetry i kultna Brat Moj. Iz mraka i tišine krenulo je predstavljanje kapitala, glavni reflektor bio je usmjeren na Milana te je on započeo na francuskom sa Le Privilege Des Morts, koja je po mome mišljenju bila vrhunac jučerašnjeg nastupa u tvornici. Mina se vraća na pozornicu uz Milana, te uzima megafon i kreće s fenomenalnom izvedbom pjesme Ti, ki izzivaš tokom koje je energija na pozornici bila jednostavno nenadmašna. Prije odlaska u backstage izvedena je još pjesma zanimljivog naziva Wirtschaft is tot.
Nakon kraće pauze i skandiranja publike Laibach se vratio na pozornicu i izveo još dvije pjesme s albuma Spectre. Prva na redu bila je energična i eksplozivna Bossanova, a nakon nje pjesma See That My Grave Is Kept Clean tokom koje se glasovi Mine i Milana jednostavno stapaju i nadopunjuju. Nakon kratkog naklona čitavog benda publici odmarširali su u backstage i napustili Zagreb.
Laibach je u malo više od pola godine pružio Zagrebu dva fantastična, ali potpuno različita koncerta kojima su u svome stilu zatvorili 2017. godinu. Poruka i glazba koju šalje Laibach uvijek je aktualna i zato vjerujem da će se Laibach u Zagreb vratiti jako brzo, bilo to sa novim albumom ili ne zagrebačkoj publici nije toliko bitno.
Komentari preko Facebooka