U srijedu 15. studenoga Vintage Industrial Bar postao je “mjesečeva palača iz koje su odjecali urlici”. “Fires Roar In The Palace Of The Moon” jedan je od naslova koji se nalazi na novom albumu Wolves In The Throne Rooma u sklopu čije su turneje posjetili i Zagreb, a kako je bilo na koncertu pročitajte u nastavku.

Foto: Vedrana Dobrić, za MJM

Ovaj black metal spektakl otvorio je belgijski Wiegedood. Oni koji su upoznati s Church of Ra kolektivom vjerojatno će znati o kome se radi i što očekivati od benda, no ja sam prvi put došla u susret s njima i bila ugodno iznenađena. Wiegedood je zapravo počeo svirati prije dvije/tri godine i bio je side-project dečkima iz drugih bendova (Oathbreaker, Amenra) stoga ne možemo reći kako je ovo mladi bend bez puno iskustva, ali valja reći kako Wiegedood uopće ne daje dojam side-project benda već ozbiljnog konkurenta većim imenima od sebe na sceni. Dečki ne eksperimentiraju puno s vlastitom glazbom no to nije nužno loše. Bez puno interakcije s publikom, od početka do kraja seta vrlo konzistentni i tehnički izrazito dobri. Odsvirali su dobar presjek prvog i drugog albuma i publici dobro predstavili svoju diskografiju.

Foto: Vedrana Dobrić, za MJM

Nakon Wiegedooda sljedila je kratka stanka – trebalo je stage pripremiti za nastup Wolves In The Throne Rooma. Kao i obično, između bendova pušta se glazba slična izvođačima te večeri. Odjednom, glazba je utihnula, a počela se vrtjeti glazba koju bih ja najbolje opisala kao nešto što biste čuli u staroj, napuštenoj katedrali ili hramu. Mnogi, uključujući i mene, nisu mogli skinuti oči s pozornice. Članovi benda tada su prošetali po pozornici s nečim što se meni činilo kao zapaljena kadulja. Zapaljena kadulja obično služi za pročišćivanje prostora (fizičkog i psihičkog), najčešće u ritualima. Ovim činom ritual (koncert) mogao je početi.

Foto: Vedrana Dobrić, za MJM

Wolves in The Throne Room napravili su pravi spektakl. Prostor je bio zadimljen a rasvjeta minimalna što je pridonijelo mističnoj atmosferi. Bend je bio uvelike povezan s publikom, a publika je dobila dojam kao da su dio rituala. Wolvesi su, kao i Wiegedood odsvirali dobar presjek novih i starih stvari, iako je fokus bio na novom albumu. Oni nemaju puno gitarskih solo dionica već se fokusiraju na punoću i glasnoću glazbe. Vokali su minimalni, a vokalne dionice pjevaju braća Weaver koja se izmjenjuju u ulozi vokala. Dobar kontrast glazbi daju rijetki, ali predivni spoken word dijelovi. Ukratko, jako emocionalan i mističan nastup. Ništa manje nije se ni očekivalo.