Sve popularniji pioniri iz južnog Londona nastavljaju svoju misiju da informiraju, nauče i zabave. Nakon debija na ovogodišnjem inMusicu, simpatični trojac sa zanimljivim pseudoimenima (J. Willgoose Esq., Wrigglesworth i JF Abraham) odlučio se za povratak zagrebačkoj publici u sklopu turneje povodom izlaska trećeg studijskog albuma Every Valley.

Album je glazbena kronika o usponu i propasti velškh rudnika ugljena i direktnom utjecaju koje je to imalo na društvo. Koliko su ozbiljno shvatili svoju misiju govori činjenica da su se tom prilikom preselili u gradić Ebbw Vale u Walesu, gdje su temeljito učili i prikupljali ispovijedi bivših rudara. Nakon prva dva albuma u kojima su teme bili  tehnološki napredak (Inform-Educate-Entertain) i svemirska utrka (The Race for Space), Every valley je dosta mračniji i depresivniji te pokazuje korak naprijed ne toliko u glazbenom koliko u tematskom smislu.

Jednostavna punina zvuka koju ova tri čovjeka mogu postići je zapanjujuća. Kroz nastup od gotovo dva sata, pokazali su kako kontrolirati tempo  i progresiju skladbi. Nekolicina pjesama bi recimo započela sa znanstveno inspirirajućim monologom iz razdoblja svemirske utrke i Hladnog rata, u kombinaciji s tmurnom elektronikom u stilu Vangelisa, prije nego što bi se sve rasplamsa u rock finalu. Tako su nas proveli kroz lansiranje prvog satelita u svemir, ispričali nam priču o nadmoći britanskog borbenog aviona iz Drugog svjetskog rata „Spitfire”, pokazali nam koliki je Gagarin bio frajer, ali nas i upozorili o  svakodnevnim socijalno-gospodarskim problemima kroz priču o Walesu.

Iako u toj formuli postoji raznolikost među pjesmama, ponekad taj „buildup” period može izazvati blagu dosadu kod slušatelja. Da se razumijemo, klimaksi koji slijede nakon toga su intenzivni, ali posljedično putevi do tog vrha odaje dojam da su tu samo kako bi popunili prazninu i naglasili klimaks.

Cijelom tom ugođaju bitno pridonosi platno na kojem se vrte stari propagandni materijali koji kontekstom prate pjesme koje trenutno izvode. Tako se za vrijeme izvođenja „Everesta” vrte crno-bijele snimke prvih ekspedicija i njihovih muka tokom osvajanja istoimenog vrha. Vrlo pametan koncept sa odličnom realizacijom.

Svojim energičnim i jednostavnim nastupom nisu nikoga ostavili nezadovoljnim te su pokazali kako su u ovom trenutku jedan od dragulja na glazbenoj mapi ove generacije. Neki bi im možda mogli zamjeriti nedostatak komunikacije s publikom,  ali u kasnijem razgovoru s njima sam se mogao uvjeriti da su zapravo vrlo skromni i nenametljivi i da jako cijene svoje fanove. Nakon dva nastupa u Zagrebu u manje od pola godine, nije pretenciozno zaključiti da je Public Service Broadcasting još jedan band koji je vrlo brzo izgradio poseban odnos sa zagrebačkom publikom i koji će se sigurno vratiti i naučiti nas neku novu lekciju iz povijesti kako bi izgradili što bolju budućnost.

Autor: Ante Šušak