Najnoviji gost u našoj rubrici intervjui je Škabo, član Beogradskog Sindikat i jedan od dvojice autora najprodavanije kasete u Srbiji  KALAŠI+NIVE.

Krenimo odmah od najaktualnije teme vezane za tvoj rad, točnije rad BS-a. U kojoj fazi je novi album, postoji li naznaka datuma kada bi mogao ugledati svjetlo dana?

Kao sto sam vise puta ponovio: ne zna se ni da li će izaći muzika u formi albuma ili ćemo i dalje izbacivati singlove periodično. Samim tim se ne zna kada će i da li će izaći album.

S obzirom da je sjedište našeg portala u Osijeku zanima nas postoji li mogućnost da u skorije vrijeme održite nastup u Hrvatskoj?

Nažalost, ne postoji.

Nedavno si u suradnji sa Žoblom objavio najprodavaniju kasetu u Srbiji, KALAŠI+NIVE, reci nam malo više kako je došlo do realizacije projekta te kako si za sada, u ovom kratkom periodu od dvadesetak dana, zadovoljan reakcijom publike?

Do projekta je došlo spontano. Dao sam otkaz na jedom od poslova koje sam radio i ukazalo mi se vremena i inspiracije da posle skoro dve godine solo stvaram muziku. Predivno sam se proveo u procesu smišljanja, snimanja, miksovanja, dizajniranja, snimanja kaseta… I prezadovoljan sam reakcijom publike. Najlepše mi je što sam ponovo sarađivao sa Marlonom i što sad 15.12. imamo F4 koncert u Klubu Doma omladine Beograda. Od poslednjeg F4 nastupa u Beogradu je prošlo 5-6 godina i prezadovoljan sam što vlada ogromno interesovanje za ovaj nastup.

Na albumu Priča 2 Vuka (kao i općenito u svom radu) dosta si govorio o problemu sistema  i ljudi koji ga vode. Koje su po tebi solucije i rješenja za pojedinca u borbi protiv sistema?

Rešenje je vrlo jednostavno: naći interesovanja u zivotu, postaviti sebi ciljeve i konstantno raditi na sebi i ostvarenju tih ciljeva. Tako unapređuješ i sebe ali i sistem jer će morati da bude mnogo napredniji da bi se borio sa tako nabudženim tobom. Znači, što bi rekli angloamerikanci: win-win situacija.

U zadnjih nekoliko godina mogli smo primjetiti da se baviš i nekim drugim stvarima izvan glazbe, prije svega mislim na sportske aktivnosti. Što je bio motiv da se okreneš ka tom smjeru, i kako to danas utiče na tebe kao čovjeka?

Od sedmog razreda sam u rekreativnom sportu. Poslednjih četri-pet godina sam otkrio čari trčanja i trejl trčanja sa drugarima iz Ultra trkač Srbija ekipe, predvođene mojim prijateljem Daliborom Daničićem. To kako sam ja došao do pomenute priče je najbolji dokaz da ništa na ovom svetu nije slučajno i da je sve rezultat Promisli. Prirodno čovekovo stanje je kretanje, u fizičkom i duhovnom smislu. Nauka čak kaže da bez tog kretanja na ćelijskom i atomskom nivou nema ni života kao takvog. Samim tim mi se čini da kretanje u prirodi pozitivno utiče na mene. Kako se vama čini?

Koliki su uticaj na tvoje glazbeno stvaralaštvo imali vrijeme i mjesto odrastanja?

Verovatno presudan. Kao i uticaj svake sredine na bilo koga/bilo šta. Muzika je samo deo vibracija sredine u kojoj se nalaziš i sasvim je logično da ta muzika i vibracije sredine imaju dvosmerno dejstvo jedno na drugo. Zar ne?

Gdje je sada domaća (regionalna) hip hop scena po tvom mišljenju u odnosu na vrijeme kada si ti počinjao da se baviš glazbom, što vidiš kao prednosti danas, a što kao nedostatke?

Neću reći da je ovo glupo pitanje. Rećiću samo da bi svaki odgovor na ovo pitanje bio baš glup. Nikad u životu nisam gledao na muziku tako, kamoli kako postajem iskusniji. Inače bih samo postajao stariji i kenjao kako je u moje vreme to bilo to a sad je sranje… Otprilike bih radio isto ono što sam slušao kao klinac. A to nećete dočekati od mene.

Neka glazbena preporuka za sve čitaljelje, što se ovih dana sluša kod tebe u playeru?

Novi Wu Tang i nova stvar brata Marlona Brutala  – Terijer. S tim što Marlona slušam glasnije od Wu Tanga.