Ove subote u prepunom Velikom pogonu Tvornice Kulture širili su se stihovi koji su, sada je već jasno, obilježili generacije.

Vrata Tvornice otvorila su se u 20:00 sati i prostorija se malo po malo počela puniti, te su za sat vremena skoro sva mjesta bila zauzeta. Naime djevojke su iskazale želju da publika bude posjednuta kako bi postigle što intimniju, kako su one to izjavile, „obiteljsku“ atmosferu.

Oko 21 sat započeo je koncert. Meri i Anita su se gotovo nečujno,u sjeni, pojavile na pozornici i pod ugušnim svijetlima započele Na kraju sna. Pjesmu koju su i prije 10 godina svirale upravo u Tvornici. Nakon nje slijedile su uvodne riječi dobrodošlice u kojima su priznale svoje uzbuđenje i osjećaj treme za što ih je publika podržala velikim aplauzom, kao i za svaku pjesmu cijele večeri. Za to vrijeme na pozornici im se pridružio bend te je krenula Sami na ulici, za čije stihove su se zahvalili autorici, te ujedno najavili da će tokom večeri biti puno sličnih obraćanja i riječi zahvale.

Slijedile su pjesme Oblak i Jedno, nakon čega su djevojke počele s predstavljanjem benda. O svakom članu su nam otkrile pokoju pojedinost i dale si vremena da ih predstave u punom svijetlu. Prvi na redu bio je klavijaturist, Zdeslav Klarić, koji s njima surađuje već punih 10 godina te je njihov velik oslonac. Između pjesama Gle, Napokon, Daj da zaboravim, Odlazak te Budi blizu predstavile su još dva člana, Matka Petrića na udaraljkama te Mladena Munivranu na basu.

Zatim je na red došla pjesma Slučajno na kojoj im se pridružio dugogodišnji prijatelj, čovjek koji je zaslužan za aranžmane njihova prva četiri albuma, čovjek s kojim su osmislili Meritas, Dean Orešković. S njim su također, bez benda, izvele i Sve što želim, nakon čega je Anita samo uz Zdeslavovu pratnju otpjevala Nije vrijeme. Izvedba prepuna emocija, te popraćena prigušenim svijetlima, oduševila je publiku i zaradila veliki pljesak. Na pozornicu je ponovno došao cijeli sastav te započeo Gdje. Nakon koje je stupila S tobom tišina, za čije stihove su se zahvalile Aljoši Šeriću.

Uskoro im se pridružila i njihova već stalna gošća, Jelena Radan, s kojom je Anita uz pratnju Mire Navračića na haramonici izvela Prés de la flamme. Radi se o pjesmi s Jeleninog albuma Voyage za čiju su glazbu zaslužne upravo Anita i Meri. Uz Mirovu pratnju, Meritas su također izvele „Još jednom“. Pjesmu koju su posvetile Anitinom pokojnom ocu.

Slijedile su Umjesto isprike, Igra, Na prvi pogled, Pričaj mi, Odjednom ti te Budim se. Između pjesama su nam još prestavile bubnjara,Tina Ostreša, koji je također bio s njima i prije 10 godina, te gitaristu Ivana Božanovića.

Zatim su se zahvalile cijeloj Tvornici što je došla proslaviti njihov rođendan i otišle s pozornice. Naravno, uz veliki pljesak publike, nije prošlo dugo do njihova povratka. Za kraj su nam otpjevale Ova ljubav, Na prvi pogled te Budim se. Pjesmu koja nas uvijek spasi od tmurne svakodnevice i da nam snagu da nastavimo dalje, pjesmu koja je podigla cijelu Tvornicu na noge te zaključila večer punu emocija, uzbuđenja i zahvalnosti. Uslijedio je ogroman aplauz i koncert je bio gotov.
Cijela slavljenička priča trajala je nešto više od dva sata, a opet je ostao dojam praznine. Možda nisam htjela da priča koja traje prekrasnih 20 godina i slavi glazbu ispunjenu istinskim emocijama uopće završi, a možda to nisu htjeli ni ostali što dokazuje i činjenica da su po izlasku iz Tvornice ljudi još uvijek pjevušili „Budim se“.

Sve u svemu jedno je sigurno – Meritas je tu već 20 godina, a bit će i još toliko!